Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-3641/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. O. iz Z.1 , OIB: …, zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. & Š. d.o.o., Z.2 , protiv I. tuženice M. N. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćnici K. Š., odvjetnici u Z.1 , i II. tuženika H.-O. d. s. d.o.o., Z.2 , OIB: …, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I. tuženice i žalbi II. tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp- 77/2022-5 od 6. rujna 2022. ispravljenog rješenjem istog suda posl. broj Psp-77/22- 17 od 23. prosinca 2022. , dana 2. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba I. tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-77/2022-5 od 6. rujna 2022. ispravljeno rješenjem istog suda posl. broj Psp-77/22-17 od 23. prosinca 2022. u odnosu na I. tuženicu.

II. Odbija se žalba II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-77/2022-5 od 6. rujna 2022. ispravljeno rješenjem istog suda posl. broj Psp-77/22-17 od 23. prosinca 2022. u odnosu na II. tuženika.

III. Odbija se zahtjev I. tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 165,90 EUR / 1.250,00 kn[1] .

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 126,09 EUR / 950,00 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćen je prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere, te je naloženo II. tuženiku da tužiteljici nastavi nesmetano isporučivati električnu energiju u stanu koji se nalazi na adresi … u Z.1 , a najkasnije u roku od 24 sata od primitka rješenja, i to pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kn/2.654,46 EUR za svakog od tuženika, koju će sud izricati sve dok tuženici ne postupe po privremenoj mjeri (točka I. izreke).

I. tuženici je zabranjeno da neposredno ili putem II. tuženika isključi električnu energiju odnosno iskopča dovod električne energije u navedenu nekretninu ili na bilo koji drugi način izvrše obustavu isporuke električne energije prema stanu koji se nalazi na adresi …, Z.1 i to pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR) za svakog tuženika, koju će sud izricati sve dok tuženici ne postupe po ovoj privremenoj mjeri (točka II. izreke).

Određeno je i da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka zbog smetanja posjeda ili drugačije odluke suda (točka III. izreke), te da žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa izvršenje rješenja (točka IV. izreke). Tuženicima je naloženo i da tužiteljici solidarno nadoknade parničnog postupka u iznosu od 1.075,00 kn/142,68 EUR (točka V. izreke).

2. Protiv rješenja žalbu je podnijela I. tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za određivanje privremene mjere odbiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalbu protiv rješenja podnio je i II. tuženik također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ, s prijedlogom da se isto preinači, odnosno podredno, da se isto vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalbe I. tuženice i II. tuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima II. tuženika, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe II. tuženik.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je tužiteljica protiv tuženika podnijela tužbu radi smetanja posjeda stana u Z.1 u kojoj tvrdi da su je tuženici smetali u posjedu na način da joj je II. tuženik po nalogu I. tuženice obustavio isporuku električne energije. Također, utvrdio je da nedostatak električne energije predstavlja nenadoknadivu štetu, te da su radi otklanjanja iste ispunjene pretpostavke za određivanjem privremene mjere.

8. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je prihvatio prijedlog tužiteljice, te je primjenom odredbe čl. 442. ZPP pobijanim rješenjem odredio privremenu mjeru.

9. Utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, koje žalbene razloge u žalbi ističu i I. tuženica i II. tuženik.

10. I. tuženica i II. tuženik u svojim žalbama osporavaju pobijano rješenje ističući da tužiteljica nije dokazala da je posjednica nekretnine koja je predmet posjedovne zaštite. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, tužiteljica je uz tužbu priložila izvadak iz zemljišne knjige, rješenje o prekidu ostavinskog postupka, korespondnciju s tuženikom, kao i potvrde o plaćenih računima za električnu energiju, iz kojih isprava se za sada sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti potrebnim za određivanje privremene mjere može zaključiti da se tužiteljica nalazila u posjedu sporne nekretnine, te da stoga ima aktivnu legitimaciju zahtijevati određivanje privremene mjere. U protivnom postavlja se pitanje iz kojih bi razloga tužiteljica plaćala račune za električnu energiju za nekretninu na kojoj nije upisana kao vlasnica i u odnosu na koju su nasljednici pok. Z. N., koji je kao vlasnik upisan u zemljišnim knjigama, u ostavinskom postupku upućeni na pokretanje odgovarajućih parničnih postupaka. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi I. tuženice i II. tuženika kojima osporavaju aktivnu legitimaciju tužiteljice.

11. I. tuženica osporava pobijano rješenje ističući i da je istim konzumiran tužbeni zahtjev. Međutim, privremena mjera je mjera osiguranja koja ima ograničeno trajanje i koja je u ovom konkretnom slučaju određena do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Istom se samo privremeno uređuje sporni pravni odnos između stranaka tako da nema nikakve pravne zapreke da se u okviru parničnog postupka ili izvan njega odredi privremena mjera koja sadržajno odgovara eventualnoj odluci kojom se tužiteljici pružiti pravna zaštita u parničnom postupku (identično pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2011-2 od 20. srpnja 2011.). Stoga okolnost što je rješenje o privremenoj mjeri sadržajno odgovara tužbenom zahtjevu za smetanje posjeda ne čini pobijano rješenje nezakonitim.

12. Tuženici u svojim žalbama ističu i da njihovo postupanje nije bilo protupravno odnosno samovlasno. Međutim, tužiteljica je u postupku s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokazala da se nalazi u posjedu sporne nekretnine, te da je privremena mjera potrebna kako bi se otklonila hitna opasnost od nastanka nenadoknadive štete. Time su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere tako da predmetni žalbeni navodi tuženika ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. To pogotovo kada se ima u vidu odredba čl. 103. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", br. 104/20, 80/21) koja propisuje da se privremena obustava isporuke električne energije ne smije provoditi u cilju smetanja posjeda. U tom smislu nisu osnovani niti žalbeni navodi II. tuženika kojima isti ukazuje da tužiteljica nije nikada bila evidentirani korisnik obračunskog mjesta i da nije nikada bila u ugovornom odnosu sa II. tuženikom, što u svojoj žalbi ističe i I. tuženica. Naime, navedena okolnost, čak i da je i istinita, ne znači da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 442. ZPP za određivanje privremene mjere.

13. Nisu osnovani niti žalbeni navodi I. tuženice i II. tuženika da tužiteljica nije dokazala postojanje nenadoknadive štete. Naime, isključenje električne energije nekretnini u odnosu na koju je tužiteljica s dovoljnim stupnjem učinila vjerojatnim da se nalazi u posjedu, suprotno žalbenim navodima I. i II. tuženika, predstavlja čin koji može tužiteljici uzrokovati nenadoknadivu štetu. Osim toga, nastavkom isporuke električne energije koje je privremeno određeno do okončanja parničnog postupka odnosno uspostavom stanja kakvo je bilo prije utuženog čina koji tužiteljica smatra da predstavlja čin smetanja posjeda, niti I. tuženici, a niti II. tuženiku neće nastati gotovo nikakva šteta.

14. I. tuženica u žalbi ističe da je u pobijanom rješenju sud prvog stupnja zapriječio izricanjem novčane kazne u valuti EUR koja nije službena valuta u Republici Hrvatskoj. Međutim, radi se o očitoj pogrešci u pisanju suda prvog stupnja koju je sud prvog stupnja ispravio rješenjem posl. broj Psp-77/22-17 od 23. prosinca 2022. tako da niti ti žalbeni razlozi ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbe I. tuženice i II. tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

16. I. tuženici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

17. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. veljače 2023.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.