Zakon.hr

Poslovni broj: 4 P-140/2021-34

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužitelja K. C. d.o.o. za prijevoz i usluge, turistička agencija, iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Z. G., T. F.-G., H. M., iz B., protiv 1. tuženika J. d.o.o., iz B., (G. Č.) OIB:…, (ranije J. j.d.o.o) i 2. tuženika D. J. iz B. (G. Č.), OIB: …, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 18. siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu 1. tuženika i 2. tuženika osobno, 2. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I Tuženi su dužni solidarno platiti tužitelju iznos 18.055,66 € / 136.040,37 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, tekućom od 18. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Tuženi su dužni solidarno naknaditi tužitelju panični trošak u iznosu od 4.349,65 € / 32.772,44 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu stope zakonske zatezne kamate na troškove postupka veće od dosuđene toč. II izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. prosinca 2021. podnio tužbu protiv 1. tuženika J. j.d.o.o., iz Č., (sada J. d.o.o) i 2. tuženika D. J. iz Č., navodeći da je bio u poslovnom odnosu s 1. tuženikom, te je iz tog poslovnog odnosa ostao dug u iznosu od 170.887,06 kn koji je dospio na naplatu 01.07.2018. Stranke da su ugovorile kako tužitelj neće obračunavati 1. tuženiku kamatu ukoliko dug plati najkasnije do 31.12.2019., a u protivnom da će se primljene uplate uračunati sukladno zakonu. Nadalje, navodi da 1. tuženi nije poštovao ugovoreni tempo isplate, pa mu je tužitelj putem punomoćnika poslao opomenu 16.07.2019. te je 1. tuženik dug podmirio djelomično i to: 10.04.2019. 5.000,00 kn, 03.05.2019. 15.000,00 kn, 19.06.2019. 5.000,00 kn, 30.07- 2019. 10.000,00 kn, 30.08.2019. 10.000,00 kn i 17.12.2019. 10.000,00 kn. Primljene uplate tužitelj da je uračunato temeljem odredbe čl. 172 Zakona o obveznim odnosima pa je primljenim uplatama tuženik platio kamatu do 17.12.2019. i dio glavnice, te ostatak duga na dan 17.12.2019. iznosi 136.040,39 kn. Kako su tuženi prestali s plaćanjem tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se tuženi obvežu da solidarno plate tužitelju iznos od 136.040,39 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. 12. 2019.

2. U odgovoru na tužbu tuženici ne osporavaju poslovnu suradnju stranaka ukoliko ona proizlazi iz dokumentacije koja se prilaže uz tužbu. Konkretno, iz Sporazuma zaključenog između stranaka od dana 11. veljače 2019. Međutim, tuženici ističu kako ne postoji obveza plaćanja kamata budući da između stranaka, točnije tužitelja i 1. tuženika postoji interni dogovor prema kojem se tužitelj obvezao kako 1. tuženiku neće obračunavati kamatu, već će mu u odnosu na kamatu 1.tuženik odrađivati određene poslove. Nadalje, navode kako je točno da je 1.tuženik tužitelju platio dio duga kako se to navodi u tužbi, s time da se 1.tuženik zbog proteka vremena u ovom trenutku nije u mogućnosti točno očitovati o dinamici plaćanja, te dopušta da su uplate izvršene na datume kako je navedeno u tužbi. Tuženici u cijelosti osporavaju pravilnost obračuna - uračunavanja primljenih uplata iz razloga jer da se ne može iz tužbe zaključiti kako i na koji način je uračunavanje izvršeno, te 1.tuženik smatra kako je isto učinjeno proizvoljno od strane tužitelja, a u konačnici da se izvršeno uračunavanje osporava i iz razloga što primjena zakonskih pravila o uračunavanju uopće nije bilo mjesta u konkretnom slučaju. Naime, sve uplate koje je 1.tuženik izvršio tužitelju da je trebalo odbiti od glavnice potraživanja tužitelja, a ne na način kako je to učinio tužitelj u svojoj tužbi. Nadalje navode kako su nakon zaključenja predmetnog Sporazuma 1.tuženik i tužitelj imali interni dogovor prema kojem je tuženik mogao tužitelju uplaćivati i manje od cifre koja stoji u Sporazumu, a sve ovisno o priljevu novčanih sredstava na svoj račun budući da i sam ovisi o dinamici plaćanja od strane svojih kooperanata (što je tužitelju bilo poznato), a da mu tužitelj za to kašnjenje neće zaračunavati bilo kakvu kamatu na dugovani iznos, te da će se sve izvršene uplate odbiti od glavnice. Budući da tužitelj u svom vlasništvu, ili u okviru svoje djelatnosti ima konjički klub, a 1.tuženik u svom vlasništvu da ima strojeve, dogovor između tužitelja i 1.tuženik da je bio da će 1.tuženik tužitelju po potrebi odvoziti gnojivo od konja, a da mu izvršeni posao neće naplaćivati, već će se tako odrađeni posao odbiti od kamata koje bi mu 1.tuženik dugovao. Nadalje, se navodi da 1.tuženik tužitelju nije dužan platiti kamatu na dugovani iznos budući da je interni dogovor između stranaka bio da će 1.tuženik tužitelju za njegove potrebe sakupljati i odvoziti gnojivo od konja, a umjesto da mu za taj posao ispostavlja račune, vrijednost toga posla da će se odbiti od duga s osnova kamate. Utoliko da se i uračunavanje koje je navodno izvršeno od strane tužitelja ukazuje kao neosnovano budući da 1.tuženik tužitelju kamatu nije dužan platiti, odnosno već mu je iznos kamata „odrađen“ na opisani način. Prema evidencijama 1.tuženika, takav odvoz gnojnog otpada vršen je u prosjeku jednom mjesečno i do sada je 1.tuženik odradio ukupno oko 10 takvih odvoza. Vrijednost jednog odvoza iznosi oko 2.500,00 kuna uvećano za PDV tj. 3.125,00 kuna, pa se jednostavnom računicom dolazi do iznosa od 31.250,00 kuna koje je svojim radom, a sukladno internom dogovoru parničnih stranaka, na ime kamata odradio 1.tuženik. Takav odvoz, odnosno princip suradnje između stranaka da i nadalje postoji. U tom smislu, 1.tuženik pridržava pravo da tijekom postupka definira točan način obračuna cijene odvoza gnojiva kojeg je vršio za tužitelja, te da u prijeboj stavi tražbinu koju ima s te osnove prema tužitelju, sa potraživanjem koje je predmet ovog postupka. Zaključno tuženici predlažu da sud, nakon provedene glavne i javne rasprave odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tužitelja na naknadu troškova ovog postupka tuženicima.

3. Tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu navodeći da tuženi nastoje samo odugovlačiti postupak i izbjegavati plaćanje. Dodaje, kako iz dopisa od 16.07.2019. koji je 1. tuženi primio 19.07.2019. jasno proizlazi kako ga je tužitelj putem punomoćnika upozorio da je cijeli dug dospio na naplatu jer kasni s plaćanjem. D. J. da je u dva ili u tri navrata odvezao gnojivo iz štale B. K., te ga je B. K. tražio da ispostavi račun, ali da je 1. tuženik naveo da to neće učiniti jer da ga tužitelj ionako čeka s plaćanjem pa da je taj posao napravio iz usluge B. K. (ilustracije radi kada je taj posao za B. K. obavljalo komunalno poduzeće iz Č. navodi da je isti koštao 1.000,00 kn + PDV). Iako su uz tužbu priloženi obračuni kamata iz kojih se jasno vidi na koji način je obračun izvršen tužitelj dodatno pojašnjava kako je:

-prvom uplatom 10.04.2019. u iznosu od 5.000,00 kn zatvorena kamata na glavnicu od 170.887,06 kn za razdoblje od 02.07.2018. do 31.10.2018. godine (koja iznosi 5.037,84 kn, ali je tužitelj u obračunu uzeo 37,84 kn u korist tuženih);

-drugom uplatom 03.05.2019. u iznosu od 15.000,00 kn zatvorena kamata na glavnicu do 03.05.2019. i dio glavnice u iznosu od 7.604,48 kn pa je preostalo dug od 164.282,58 kn s kamatom od 04.05.2019. do isplate;

-trećom uplatom 19.06.2019. od 5.000,00 kn zatvorena kamata za razdoblje od 05.05. do 19.06.2019. i dio glavnice u iznosu od 3.242,63 kn pa je preostao dug od 160.039,95 kn s kamatom od 20.06.2019.;

-Četvrtom uplatom 30.07.2019. u iznosu od 10.000,00 kn plaćena je kamata na glavnicu do 30.07.2019. i dio glavnice u iznosu od 8.533,77 kn pa je preostao dug od 151.506,18 kn s kamatom od 31.07.2019..

-petom uplatom od 30.08.2019. u iznosu od 10.000,00 kn plaćen je dio kamate u iznosu od 1.033,56 kn, te dio glavnice od 8.966,44 kn pa je preostao dug od 142.539,74 kn s kamatom od 31.08.2019. do isplate.

-šestom uplatom 17.12.2019. od 10.000,00 kn plaćena je kamata u iznosu od 3.500,62 kn na glavnicu do dana uplate, te dio glavnice u iznosu od 6.499,378 kn nakon čega je preostao dug od 136.040,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.12.2019. do isplate, kao što je utuženo.

4. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 22. ožujka 2022. naveo kako u tužbenom zahtjevu treba pravilno stajati da su tuženi dužni solidarno naknaditi tužitelju trošak.

5. Na ročištu održanom dana 9. svibnja 2022. tužitelj je naveo kako je sada u sudskom registru 1. tuženik J. j.d.o.o upisan kao d.o.o. te stoga kao 1. tuženika naznačuje trgovačko društvo J. d.o.o.

6. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem svjedoka B. K., prokuriste tužitelja, te saslušanjem stranaka i to zastupnika po zakonu 1. tuženika i ujedno i 2. tuženika D. J., dok nije saslušan i zastupnik po zakonu tužitelja budući je sam tužitelj naveo da sva saznanja ima B. K., prokurista tužitelja, a koji je saslušan u svojstvu svjedoka. Nadalje, izveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku Z. M. dipl. oec., na okolnost visine duga uzimajući u obzir dokumentaciju u spisu i izvršene uplate te redoslijed uračunavanja iz čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), koji vještak je dostavio pisani nalaz i mišljenje (str.72-75 spisa).

7. Nadalje, izvršen je uvid u Sporazum od 11. veljače 2019. (str. 4-5 spisa), kartice partnera (str.8-9), prikaz obračuna zateznih kamata (str. 10-15) i povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 50-52).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na glavni zahtjev i zatraženi trošak, dok je djelomično neosnovan u odnosu na stopu zatraženih zakonskih zateznih kamata na troškove postupka.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari prema tužbenim zahtjevu je zahtjev za isplatu iznosa od 136.040,39 kn/18.055,66 € na ime potraživanja tužitelja prema tuženima po Sporazumu od 11. veljače 2019. sklopljenom između stranaka. Nakon 1. siječnja 2023. i uvođenja eura kao službene valute predmet spora je isplata iznosa od 18.055,66 € , a što je sada 136.040,37 kn prema fiksnom tečaju konverzije.

10. Napominje se da je tužitelj tijekom postupka podnio i prijedlog za izdavanje privremene mjere te je rješenjem ovog suda broj P-140/2021-14 od 6. listopada 2022. i određena privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja (str. 57-62 spisa) te je predmetno rješenje i postalo pravomoćno 4. studenoga 2022.

11. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu i da su sklopili Sporazum 11. veljače 2019. u svezi podmirivanja preostalog duga 1. tuženika kao glavnog dužnika prema tužitelju kao vjerovniku, te da je 1. tuženik djelomično podmirio dug. Tijekom postupka bio je sporan obračun primljenih uplata i time visina potraživanja. Nadalje, sporno je postoji li interni dogovor prema kojem se 1. tuženi J. d.o.o dogovorio s tužiteljem da se kamata koja je ugovorena u čl. 4 Sporazuma ne obračunava. Naime, tuženi u odgovoru na tužbu navode da je interni dogovor između stranaka bio da će 1. tuženik tužitelju za njegove potrebe sakupljati i odvoziti gnojivo od konja i da je taj odvoz vršen, pa da je kamata na taj način "odrađena".

12. Tužitelj je u podnesku od 7. ožujka 2022. (str.32-33) obrazložio način zatvaranja potraživanja po izvršenim uplatama, dok iz priloženog Sporazuma (str.4-5) proizlazi da je ugovoren i obračun kamata ukoliko se ne bi poštivao tempo isplate duga, a da taj tempo nije poštivan proizlazi i iz prihvaćenog iskaza svjedoka B. K. danog tijekom postupka, kao i iz provedenog vještačenja.

13. Iz priloženog Sporazuma sklopljenog 11. veljače 2019. proizlazi da je sklopljen između tužitelja društva K. C. d.o.o. iz Z. kao vjerovnika i 1. tuženika društva J. j.d.o.o. iz B. kao dužnika te D. J. iz B. kao jamca platca. U točci I stranke suglasno utvrđuju kako su vjerovnik i dužnik bili u poslovnom odnosu, u kojem je vjerovnik isporučio dužniku robe u vrijednosti od 320.611,56 kn, dužnik je platio dio duga u iznosu od 149.724,50 kn, a preostao je dug dužnika prema vjerovniku u iznosu od 170.887,06 kn sukladno kartici partnera do 31. prosinca 2018. Nadalje točkom II Sporazuma stranke suglasno utvrđuju da dugu dužnika kao jamac platac u cijelosti pristupa i D. J. kao fizička osoba. Točkom III Sporazuma stranke ugovaraju da će dužnik ostatak duga od 170.887,06 kn platiti najkasnije do 31. prosinca 2019., te da u tom slučaju vjerovnik na svoje potraživanje neće potraživati daljnju kamatu. Nadalje, točkom IV ugovoreno je da će dužnik dio duga od minimalno 20.000,00 kn platiti do 30. travnja 2019., te potom svaki mjesec daljnje minimalno 20.000,00 kn sve do konačnog podmirenja duga. Ukoliko dužnik ne bi poštivao ugovoreni tempo isplate, cijeli dug dospijeva na naplatu odmah te u tom slučaju vjerovnik ima pravo na svoje potraživanje od 170.887,06 kn obračunati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1. srpnja 2018. do isplate.

14. Svjedok B. K. u svom iskazu naveo je da je prokurist tužitelja a da je to bio i tijekom 2018. Vlasnik je zemljišta na kojem se nalazi benzinska pumpa a koja pumpa je u najmu od strane tužitelja društva K. C. d.o.o. Nadalje, navodi da je 2. tuženika D. J. poznavao i tada iz neposrednih kontakata jer je iz susjednog sela i zna mu članove obitelji te ga je on zamolio da vezano za kupnju goriva za njegova vozila odobri se naknadno plaćanje. S obzirom da ga je poznavao i vjerovao da će platiti dug odobrio se je takav način plaćanja cijene preuzetog goriva. Poznato mu je da je 2. tuženik D. J. osobno ali i drugi zaposlenici 1. tuženika J. j.d.o.o. za to društvo vršili preuzimanje goriva odnosno vršili su tankiranje goriva i to za radni stroj ICB i kamione, a računi su izdavani na tuženika J. j.d.o.o. te su u računu bile navedene količine goriva u litrama i iznos cijene. Međutim, nakon nekog vremena dug za isporučeno, a neplaćeno gorivo narastao je na iznos oko 170.000,00 kn te je tada stupio u kontakt sa odvjetnikom H. M. kako bi se vidjelo na koji način bi se izvršila naplata tog duga te je tada odlučeno da se sklopi sporazum. Taj sporazum je između tužitelja i tuženika sklopljen u veljači 2019. i tim sporazumom određena je dinamika plaćanja duga do kraja 2019. Napominje da je tim sporazumom i određeno da ukoliko se tuženi budu držali otplate kako je predviđena tim sporazumom da se neće plaćati i kamata. Nakon što je sklopljen taj sporazum 1. tuženik J. j.d.o.o. je već kasnio s prvom mjesečnom uplatom te je u cijelom tom razdoblju do kraja 2019. bilo svega 6 uplata u ukupnom iznosu od 55.000,00 kn te je dug s tim uplatama smanjen na iznos od sada utuženih 136.040,39 kn. Razgovarao je s 2. tuženikom D. J. o plaćanju i ovog sada utuženog iznosa, a on je obećavao da će ostvariti novčana sredstva kreditom i da će na taj način platiti dug, no to se nije dogodilo. Razgovarao je s njim i tijekom 2020. i tijekom 2021. i tražio da uplati barem dio duga jer je vidio da 1.tuženo društvo J. j.d.o.o. posluje i da čak povećava svoj vozni park jer je imao i više radnih strojeva, kamiona i drugih vozila. Međutim, niti nakon pismenog upozorenja nije došlo do plaćanja duga te je radi navedenog tužitelj i podnio tužbu. Na poseban upit suda ima li saznanja postoji li još kakav poslovan odnos između stranaka odgovara da tužitelj K. C. d.o.o. nije bio osim ove prodaje goriva u nekom drugom poslovnom odnosu s tuženima. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li mu poznato da bi 1. tuženik J. j.d.o.o., sada d.o.o. i tužitelj trgovačko društvo K. C. d.o.o. bili u kakvom poslovnom odnosu, odnosno da bi bio postignut dogovor da društvo J. d.o.o. za tužitelja odvozi mjesečno gnojni otpad, svjedok je naveo da je vlasnik parcele koja graniči sa zemljištem na kojem se nalazi benzinska pumpa i na toj susjednoj zemljišnoj parceli nalazi se štala i sportski konji a koje zemljište je parcela i konji su njegovo vlasništvo kao fizičke osobe. Uz štalu da se nalazi gnojna jama u koju se odlaže gnoj od konja. Istina je da je on osobno s D. J. razgovarao o čišćenju te gnojne jame u kojoj se zapravo nalazi stajski gnoj, ali kao fizička osoba, a ne u ime tužitelja. S njim da je razgovarao, jer je već postojao taj dug za isporučeno gorivo, a s druge strane tužitelj društvo K. C. d.o.o. zna imati potraživanje prema njemu kao fizičkoj osobi pa je postojala mogućnost da se izvrši određena kompenzacija radi plaćanja i duga za isporučeno gorivo. Može potvrditi da je to čišćenje gnojne jame izvršeno i to po strojevima 1. tuženika J. j.d.o.o. ali svega 2 do 3 puta za cijelo razdoblje do sada, a ne mjesečno. Naime, ta gnojna jama je većih dimenzija te je dovoljno i čišćenje jednom godišnje. Tražio je od D. J. da mu izda račun na njegovo osobno ime za izvršene radove odvoza gnoja, međutim on mu nije izdao račun i to je tako ostalo između njih. On je pojasnio da nema potrebe izdavati račun za tako mali iznos kada je on dužan prema društvu K. C. d.o.o. za isporučeno gorivo znatno veći iznos. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li netko drugi čistio jame za gnoj navodi i da je ranije to činilo društvo K. d.o.o. s istom vrstom voznog parka i to za cijenu od oko 1.000,00 kn. Na poseban upit punomoćnika tuženih je li bila dogovorena konkretna cijena za čišćenje gnojne jame s tuženima odgovara da konkretna cijena nije bila ugovorena. Na poseban upit punomoćnika tuženih tko je radio odvoz gnoja i da li je taj odvoz bio prije ili nakon zaključenja sporazuma o dugovanju navodi da je siguran da su to bili radnici društva J. j.d.o.o. i ne može sada točno potvrditi je li tu koji puta bio i D. J.. Koliko se sada sjeća taj odvoz gnoja bio je nakon sklopljenog sporazuma o dugovanju. Na poseban upit punomoćnika tuženih postoji li takva suradnja između svjedoka i tuženih i danas odgovara da je i prošle godine molio D. J. da odveze predmetni gnoj i to nekih 10-tak puta ali da se to nije dogodilo i sada mu taj gnoj opet odvozi društvo K. d.o.o.

15. Zastupnik po zakonu 1. tuženika D. J. koji je ujedno i 2. tuženik u svom iskazu naveo je da može potvrditi da je ono što je iskazao ranije saslušani svjedok B. K. točno u većem dijelu i to da je postojao njihov poslovni odnos u dijelu da je društvo J. j.d.o.o. kupovalo na benzinskoj pumpi predmetno gorivo i da je bilo ugovoreno naknadno plaćanje preuzetog goriva u daljnjem roku od 30 dana od preuzimanja goriva i može potvrditi da je društvo J. j.d.o.o. ostalo dužno za preuzeto gorivo tužitelju i to za iznos od oko 115.000,00 kn i da je to cijena za preuzeto gorivo bez kamata. Naime, u odnosu na plaćanje kamata za predmetni dug da je bilo dogovoreno da će društvo J. j.d.o.o. izvršiti za B. K. odvoz gnojnog otpada i radi navedenog smatra da ne postoji obveza niti njega kao tuženog niti društva J. j.d.o.o. sada d.o.o. kao tuženika za isplatu zakonskih zateznih kamata na neplaćenu cijenu goriva. Na poseban upit suda je li izvršen odvoz gnoja od strane društva J. j.d.o.o. navodi da je gospodin B. znao ga u više navrata nazvati da treba odvesti gnoj te je on osobo ili zaposlenici društva J. j.d.o.o. a sve u ime J. j.d.o.o. i odvezli gnoj, no ne sjeća se sada koliko je to puta bilo. Posebnu cijenu da nisu dogovarali, dok pojašnjava da inače društvo J. j.d.o.o. naplaćuje po cijeni sata stroja i kamiona. Na poseban upit punomoćnika tuženih koja je cijena 1. tuženika J. j.d.o.o. po satu rada strojeva koji su vršili čišćenje gnojne jame i odvoz gnoja, navodi da je cijena sata rada stroja 250,00 kn, te kamiona 250,00 kn više PDV po satu time da se ne može točno izjasniti koliko je točno sati bilo potrebno za čišćenje gojne jame i odvoz otpada.

16. Sukladno navedenom, proizlazi da D. J., koji je saslušan kao 2. tuženik ali i kao zastupnik po zakonu 1. tuženika, u svom iskazu potvrđuje da je društvo J. d.o.o. ostalo dužno za preuzeto gorivo tužitelju iznos od oko 115.000,00 kn bez kamata, dok je osporio da bi postojala obveza plaćanja kamata za predmetni dug, već da je bilo dogovoreno da će društvo J. j.d.o.o. izvršiti za B. K. odvoz gnojnog otpada i radi navedenog smatra da ne postoji obveza niti njega kao tuženog niti društva J. j.d.o.o. sada d.o.o. kao tuženika za isplatu zakonskih zateznih kamata na neplaćenu cijenu goriva.

17. Ovaj sud prihvaća u cijelosti kao istinit i vjerodostojan iskaz svjedoka B. K., prokuriste tužitelja koji je u svom iskazu detaljno i životno iznio okolnosti poslovne suradnje stranaka i osnovu potraživanja tužitelja. Prihvaća se tvrdnja svjedoka da je vlasnik parcele koja graniči sa zemljištem na kojem se nalazi benzinska pumpa i na toj susjednoj zemljišnoj parceli da se nalazi štala i sportski konji a koje zemljište je parcela i konji su njegovo vlasništvo kao fizičke osobe. Uz štalu da se nalazi gnojna jama u koju se odlaže gnoj od konja. Nadalje, prihvaća se da je osobno s D. J. razgovarao o čišćenju te gnojne jame u kojoj se zapravo nalazi stajski gnoj, ali kao fizička osoba, a ne u ime tužitelja. S njim da je razgovarao, jer je već postojao taj dug za isporučeno gorivo, a s druge strane tužitelj društvo K. C. d.o.o. zna imati potraživanje prema njemu kao fizičkoj osobi pa je postojala mogućnost da se izvrši određena kompenzacija radi plaćanja i duga za isporučeno gorivo. Nadalje, ovaj sud cijeni kao istinite navode svjedoka da je od 2. tuženika D. J. tražio da mu izda račun na njegovo osobno ime za izvršene radove odvoza gnoja, međutim da mu on nije izdao račun i to je tako ostalo između njih, jer da je 2. tuženik pojasnio da nema potrebe izdavati račun za tako mali iznos kada je on dužan prema društvu K. C. d.o.o. za isporučeno gorivo znatno veći iznos.

18. Ne prihvaćaju se kao osnovane niti dokazane tvrdnje tuženih da bi postojao dogovor da tužitelj K. C. d.o.o. iz Z. neće obračunavati zakonske zatezne kamate na neplaćenu cijenu goriva, jer da je bio dogovor između tužitelja i 1.tuženika da će 1. tuženik tužitelju po potrebi odvoziti gnojivo od konja, a da mu izvršeni posao neće naplaćivati, već će se tako odrađeni posao odbiti od kamata koje bi mu 1. tuženik dugovao. Naime, iz iskaza svjedoka pa i iskaza samih tuženih proizlazi da gnoj nije odvožen u korist tužitelja K. C. d.o.o. već za svjedoka B. K., a koji je i vlasnik zemljišta na kojem se nalaze konji i gnoj.

19. Sukladno navedenom, tuženici tijekom postupka nisu dokazali svoje tvrdnje da tužitelj neosnovano potražuje i zakonske zatezne kamate na nepravodobno plaćenu cijenu goriva jer ovaj sud utvrđuje da zakonska zatezna kamata nije "odrađena" odvozom gnoja kako to navode tuženi tijekom postupka, te se ne prihvaćaju kao istinite tvrdnje tuženih da je postojao takav dogovor između tužitelja društva K. C. d.o.o. i 1. tuženika, dok eventualno potraživanje tuženih prema B. K. na ime izvršenih i eventualno nenaplaćenih odvoza gnoja za B. K. tuženi mogu ostvarivati u zasebnom postupku, budući B. K. nije stranka u ovom postupku.

20. Sukladno toč. IV. Sporazuma radi nepravodobnih otplata duga kako je to ugovoreno tim Sporazumom, cijeli dug 1. tuženika J. d.o.o. dospio je na naplatu te tužitelj ima pravo na svoje potraživanje obračunati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1. srpnja 2018. do isplate.

21. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka, na koji stranke nisu imale primjedbi i koji ovaj sud prihvaća kao stručan, proizlazi da je dugovanje 1. tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 170.887,05 kn dospjelo na naplatu dana 1. srpnja 2018. te da je nakon dospijeća duga podmiren dio dugovanja u ukupnom iznosu od 55.000,00 kn i to uplatama utvrđenim u obračunu dugovanja. Nadalje, proizlazi da prema izvršenom obračunu dugovanja na dan posljednje izvršene uplate 17. prosinca 2019. dug prema tužitelju iznosi 138.259,28 kn, a koji se odnosi na neplaćenu glavnicu.

22. Tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje navodeći da ga prihvaća i da iz njega proizlazi kako je tužitelj prilikom obračuna favorizirao tuženika, te kako je dug veći u odnosu na utuženi iznos, ali tužitelj neće povisivati tužbeni zahtjev, već ga je uskladio radi uvođenja eura (str. 80-81), dok se tuženi nisu očitovali na nalaz i mišljenje vještaka.

23. Sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj pravilno primljenim uplatama i pravilima o redoslijedu uračunavanja zatvarao prvo kamate, a potom glavnicu, te prema nalazu i mišljenju vještaka potraživanje tužitelja prema glavnom dužniku 1. tuženiku J. d.o.o. na ime preostale neplaćene glavnice je i veće od utuženih 18.055,66 € /136.040,37 kn i na dan posljednje izvršene uplate 17. prosinca 2019. iznosi 138.259,28 kn, pa kako je sud vezan tužbenim zahtjevom valjalo je sukladno odredbi čl. 65. st. 1. ZOO-a prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan i obvezati tužene na solidarnu isplatu utuženog iznosa, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2019. budući je posljednja izvršena uplata bila 17. prosinca 2019., po stopi na odnose iz trgovačkih ugovora sukladno odredbama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

24. Nadalje, valja dodati kako sukladno odredbi čl. 43. st. 1. ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Sukladno čl. 111. st. 3. ZOO-a ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Radi navedenog, tužitelj sukladno odredbi čl. 111. st. 3. ZOO-a od 2. tuženika D. J. kao jamca platca može zahtijevati ispunjenje obveze istovremeno i pored 1. tuženika J. d.o.o. kao glavnog dužnika.

25. Slijedom navedenog, naloženo je tuženima tužitelju solidarno platiti iznos od 18.055,66 € / 136.040,37 kn s zakonskom zateznom kamatom te je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

26. Sukladno odredbama čl. 154. st.1. ZPP-a tuženi su dužni tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tužitelju su u smislu odredbe čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a određeni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice. Nadalje, u odnosu na troškove na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku primijenjene su odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važeće u vrijeme zaključenja glavne rasprave (NN broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: Tarifa).

27. Tužitelj potražuje ukupno troškove postupka u iznosu od 4.349,65 €. Tužitelju se za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe određuje zatraženi trošak od 497,71 € sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 7. ožujka 2022. kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženih određuje se zatraženi iznos od 497,71 € sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 10. studenoga 2022. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka iznos od 497,71 € sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Nadalje, tužitelju se za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 22. ožujka 2022., te ročištima održanima 9. svibnja 2022. i 18. siječnja 2023. tužitelju određuje zatraženi trošak od 497,71 € sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife za svako ročište.

28. Ukupan trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku do objave presude je 2.986,26 € na koji trošak se obračunava i zatraženi PDV u iznosu od 746,56 € (Tbr. 42. Tarife). Nadalje, tužitelj potražuje i trošak pristupa ročišta za objavu i uručenje presude te mu se za to zastupanje određuje zatraženi trošak od 99,54 € te se na navedeni trošak obračunava i trošak PDV-a u iznosu od 24,89 € (Tbr. 42. Tarife). Nadalje tužitelju se određuje i trošak na ime vještačenja u zatraženom iznosu od 265,44 €, te sudska pristojba na tužbu u iznosu od 113,48 € i za presudu u iznosu od 113,48 €.

29. Dakle, ukupno zatraženi troškovi tužitelja u iznosu od 4.349,65 € su i odmjereni tužitelju te su tuženi dužni solidarno nadoknaditi tužitelju zatraženi trošak. Tužitelj je zatražio i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka te mu se zakonska zatezna kamata na troškove postupka dosuđuje od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a te po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), ali za ostale odnose, dok je zahtjev za isplatu više stope kamate odbijen kao neosnovan.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 2. veljače 2023.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte