REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 1/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. i 71/06. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2009. broj K-US-27/2007, u sjednici održanoj 2. veljače 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice opt. R. K., odvjetnice A.-M. G. i braniteljice opt. A. B. , odvjetnice Lj. P.,

p r e s u d i o  j e:

Ostavlja se na snazi presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. ožujka 2010. broj I Kž-Us-83/09-9 u odnosu na opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B..

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ/97. te su osuđeni na kazne zatvora, opt. Ž. B. u trajanju deset godina, a opt. R. K. i opt. A. B. u trajanju šest godina svaki.

1.1. Na temelju čl. 63. KZ/97. optuženicima se u izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode, opt. Ž. B. od 2. srpnja 2007., pa nadalje, a opt. R. K. i opt. A. B. od 3. srpnja 2007., pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 79. KZ/97. opt. R. K. i opt. A. B. izrečena je sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje u trajanju pet godina, svakome, dok je na temelju čl. 80. KZ/97. opt. Ž. B. izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, 3,65 g opojne

I Kž-Us 1/2022-16

droge kokain i 5,14 g opojne droge hašiš koja se po pravomoćnosti presude ima uništiti.

1.3. Na temelju čl. 122. st. 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 122/99., 58/02., 143/02., 62/03.-pročišćeni tekst i 115/06.

- dalje: ZKP/97.) opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B. obvezani su na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od po 3.765,00 kn, svaki na ime dijela troškova provedenog informatičkog vještačenja, te u paušalnom iznosu 2.000,00 kuna svaki, dok su opt. R. K. i opt. A. B. oslobođeni naknade troškova tumača za nizozemski i turski jezik.

1.4. U ranijem postupku, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us- 83/09 od 16. prosinca 2009. potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B., osim u dijelu odluke o troškovima postupka u kojem dijelu je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu i u ukinutom dijelu (odluka o troškovima postupka) vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Također je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na osudu suoptuženika A. J., D. Š., G. T., K. K., M. Č., P. R. i M. J. zbog istog kaznenog djela (čl. 173. st. 3. KZ/97.).

1.5. Presudom Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), zahtjevi broj 40429/14, 41536/14, 42804/14 i 58379 od 6. lipnja 2019., konačna 7. listopada 2019., u odnosu na opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B. utvrđena je povreda čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) zbog nedostavljanja podneska Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj KŽ-DO-1475/09 od 21. rujna 2009. obrani tijekom žalbenog postupka. Utvrđena je i povreda čl. 6. stavka 1. i 3. (c) Konvencije jer opt. Ž. B. nije pozvan odnosno nije mu osigurana nazočnost sjednici drugostupanjskog vijeća.

1.6. Pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2020. broj Kv I-Us-80/19, K-Us-27/07, dopuštena je obnova kaznenog postupka na temelju presude ESLJP, te je postupak vraćen u stadij postupka povodom žalbi protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2009., broj K-Us-27/07, a potom je spis dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi ponovnog odlučivanja o žalbama podnesenim protiv pobijane presude, a povodom dopuštene obnove kaznenog postupka.

2. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnijeli su:

- opt. Ž. B. putem braniteljice V. D. L., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o „kaznenoj sankciji“ i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine (i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje);

- opt. R. K. putem braniteljice A.-M. G., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s

I Kž-Us 1/2022-16

prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu „na ponovno odlučivanje“;

- opt. A. B. podnio je žalbu (dva podneska) putem braniteljice Lj. P., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadržajem i zbog odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu „na ponovno odlučivanje“;

2.1. U svim je žalbama zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

2.2. Odgovor na žalbe nije podnesen.

3. Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je u obnovljenom drugostupanjskom postupku bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

3.1. Optuženicima je uz poziv na sjednicu drugostupanjskog vijeća dostavljen i podnesak Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj KŽ-DO-1475/09 od 21. rujna 2009.

4. Tijekom obnovljenog žalbenog postupka održane su dvije sjednice vijeća. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić, Ratka Šćekića, Dražena Tripala, Žarka Dundovića i Perice Rosandića, 23. studenog 2022. održao sjednicu vijeća u dijelu u kojem su stranke mogle biti nazočne, rješenjem Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. prosinca 2022. broj Su IV-384/2022-2 sudac Ratko Šćekić je izuzet (isključen) od obavljanja sudske dužnosti u ovom predmetu iz razloga propisanih u čl. 32. st. 1. toč. 4. ZKP/08. slijedom čega je održana nova sjednica vijeća, u izmijenjenom sastavu vijeća, 4. veljače 2023.

4.1. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti braniteljice opt. R. K., odvjetnice A.-M. G. i braniteljice opt. A. B., odvjetnice Lj. P.. Na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni: državni odvjetnik, opt. Ž. B., opt. R. K., opt. A. B. i braniteljica opt. Ž. B., odvjetnica V. D.L. pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (čl. 475. st. 4. ZKP/08.).

5. Žalbe optuženika nisu osnovane.

5.1. Budući da se obnovljeni žalbeni postupak vodi povodom presude ESLJP (toč. 1.5.) u odnosu na pravomoćnu presudu, a ne i rješenje kojim je odluka o troškovima postupka ukinuta, o čemu je potom odlučeno posebnim rješenjem, to žalbe zbog odluke o troškovima postupka nisu razmatrane u ovom obnovljenom postupku. Također je pri razmatranju žalbi optuženika i opsega ispitivanja pobijane presude po službenoj dužnosti (čl. 476. st. 1. ZKP/08.) ovaj sud imao na umu ograničenje iz čl. 508. st. 1. ZKP/08., o važenju istih materijalnopravnih odredbi kao i za prvi postupak osim odredaba o zastari.

I Kž-Us 1/2022-16

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka

6. Sva trojica optuženika tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97. Navode da suci Jasna Smiljanić i Ivan Turudić nisu mogli biti članovi raspravnog vijeća budući da su u istom postupku sudjelovali pri donošenju odluka o produljenju pritvora optuženicima kada su morali cijeniti i zaključivati i o pitanjima osnovane sumnje na počinjenje djela, koja pitanja su blisko povezana s pitanjima krivnje koja se razmatraju kod donošenja presude i odlučivanja o glavnoj stvari upirući na odluku Ustavnog suda Republika Hrvatske, br. U-III/5423/08 od 28. siječnja 2009. i praksu ESLJP. Ujedno smatraju kako su time povrijeđena prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/97.-pročišćeni tekst, 113/00., 124/00.- pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-pročišćeni tekst, 55/01.-ispravak, 76/10., 85/10.- pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije.

7. Neosnovane su tvrdnje žalitelja da su ostvarene povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97. Naime, sudjelovanje članova raspravnog vijeća u odlučivanju o određivanju ili produljenju pritvora tijekom kaznenog postupka nije razlog za isključenje od obavljanja sudske dužnosti, kako to jasno proizlazi iz odredbe čl. 36. st. 1. ZKP/97., a k tome je izrijekom i predviđeno kao mogućnost u čl. 104. st. 3. ZKP/97. (za trajanja glavne rasprave o pritvoru odlučuje raspravno vijeće-istovjetno regulirano i u čl. 127. st. 4. ZKP/08.). Što se tiče postojanja okolnosti za otklon iz čl. 36. st. 2. ZKP/97., na koje smjeraju žalitelji, potrebno je navesti i dokazati koje to konkretne okolnosti izazivaju sumnju u nepristranost suca, što je ovdje izostalo. Naime, činjenica da su dva suca prvostupanjskog vijeća, koje je donijelo pobijanu presudu, bili članovi vijeća koje je odlučivalo o produljenju pritvora protiv optuženika tijekom trajanja ovog postupka, sama za sebe se ne može smatrati dovoljnim razlogom za otklon sudaca iz odlučivanja o meritumu- krivnji za terećeno kazneno djelo. Ovo stoga što se kod odlučivanja o pritvoru ocjenjuje postojanje razloga za primjenu procesne mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika u postupku/na raspravi pri čemu je dostatno postojanje visokog stupnja vjerojatnosti počinjenja kaznenog djela dok odlučivanje o krivnji i posljedično tome sankciji podrazumijeva znatno šire i temeljito utvrđivanje svih odlučnih i drugih relevantnih činjenica važnih za osudu koji stav je izražen i u više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-54212/2009, U-III-64803/2009 i dr.).

8. Optuženici se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97., navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva, da je izreka presude proturječna sama sebi, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da se zbog proturječnosti presude i dokaza te obrazloženja i izreke presuda ne može valjano ispitati.

9. Protivno zamjerkama žalitelja navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97. nije ostvarena. Pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u znatnoj mjeri proturječni, a izreka presude u suglasju je sa razlozima o osudi. Prema koncepciji obrazloženja presude razvidno je da je prvostupanjski sud podrobno naveo razloge zbog kojih nije prihvatio prijedloge obrane za izdvajanje dokaza kao nezakonitih te za

I Kž-Us 1/2022-16

ispitivanje svjedoka (str. 10-12 presude), potom je korektnom interpretacijom bitnog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito ocjenu obrana optuženika u sklopu rezultata posebnih izvidnih mjera, materijalnih dokaza i provedenih vještačenja uz zaključak da su optuženici ostvarili elemente bića kaznenog djela u objektivnoj i subjektivnoj komponenti (str. 12-34 presude). Na taj je način prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi čl. 359. st. 7. ZKP/97., a u nastavku obrazloženja je, shodno odredbi čl. 359. st. 8. ZKP/97. dao razloge za odluku o kaznenim sankcijama za svakog optuženika. Shodno tome je bez osnova žalbeni prigovor o teškoj povredi prava na pravično suđenje povredom prava na obrazloženu presudu. Pored toga, dio žalbenih navoda istaknutih u sklopu ove žalbene osnove ustvari se odnosi na pobijanje činjeničnih utvrđenja (kako se to primjerice navodi u žalbi opt. Ž. B.: “ova žalbena osnova povezana sa žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja“) izražavanjem nezadovoljstva o ocjeni dokazne građe što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove.

9.1. Premda pravilno uočava opt. Ž. B. da je u izreci i obrazloženju različito napisano ime T. K. (kao T. K. u prvom odlomku izreke, str. 3. presude, nastavno kao K., u obrazloženju T. K.), iz sadržaja presude jasno se razabire da se radi o istoj osobi, T. K. (bratu opt. K. K.) pa su navedene razlike posljedica omaške u pisanju i time nije ostvarena povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97.

10. U žalbama opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B., tvrdi se da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. u vezi s čl. 9. ZKP/97. Žalitelji navode da prvi, izvorni dokaz u ovom postupku, nalog br. Kir-2317/07 od 04. svibnja 2007., kojim su određene mjere iz čl. 180. st. 1. toč. 1. ZKP/97. prema A. J., D. Š., G. P. i N. M., nije zakonit jer ne sadrži obrazloženje glede postojanja osnova sumnje za počinjenje djela iz kataloga u čl. 181. ZKP/97., te da se izvidi ne bi mogli provesti na drugi način. Time su, po mišljenju žalitelja povrijeđena ustavna jamstva nepovredivosti osobnog i obiteljskog života iz čl. 35. Ustava, sloboda i tajnost svih oblika općenja iz čl. 36. Ustava i čl. 8. Konvencije, a kako su svi drugi dokazi nastali kao rezultat ovih nezakonitih dokaza, niti na njima se po načelu otrovne voćke ne može temeljiti presuda. Navode da su i svi ostali nalozi o primjeni ili produljenju mjera iz čl. 180. ZKP/97. nezakoniti iz istih razloga, jer ne sadrže odgovarajuće obrazloženje glede postojanja osnova sumnje za počinjenje djela iz čl. 181. ZKP/97. i da se izvidi ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo skopčano s nerazmjernim poteškoćama.

10.1. Pored toga, prigovaraju da nakon što su rezultati izvida pribavljenih na temelju naloga izdanih po zahtjevu državnog odvjetnika za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97. pokazali da se radi o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 3. KZ/97., postupajući potom po zahtjevu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), novi nalozi za mjere iz čl. 180. ZKP/97. i dalje su izdavani pozivom na odredba ZKP/97., a ne na odredbe tada važećeg Zakona o uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ("Narodne novine" broj 88/01., 12/02., 33/05. i 48/05. - dalje: ZUSKOK). Ovo je, po mišljenju žalitelja od značaja jer je prema čl. 42. st. 1. ZUSKOK-a predviđena obveza redarstvenih vlasti sačinjavanja dnevnih izvješća i svakodnevno dostavljanje istražnom sucu (na zahtjev i Ravnatelju), pa

I Kž-Us 1/2022-16

kako to nisu činili izostala je potrebna sudska kontrola provođenja mjera, što posljedično tako prikupljene podatke čini ex lege nezakonitim shodno čl. 42. st. 8. ZUSKOK-a.

11. Protivno žalbenim prigovorima, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP/97. odnosno pobijana se presuda ne temelji na nezakonitim dokazima.

12. Nije sporno da je dio dokaza na kojima se temelji pobijana presuda pribavljen provođenjem posebnih izvidnih mjera privremenim ograničenjem ustavnih prava i sloboda. Pretpostavka zakonitosti tako prikupljenih dokaza je postupanje sukladno čl. 180. i čl. 182. st. 2. ZKP/97. jer se u protivnom, kako je to izrijekom regulirano u čl. 182. st. 6. ZKP/97., dokazi za koje se iz tako prikupljenih podataka i obavijesti saznalo ne mogu upotrijebiti u kaznenom postupku. Drugim riječima, ako su dokazi pribavljeni povredom spomenutih odredaba kaznenog postupka (čl. 180. i čl. 182. st. 2. ZKP/97.) radi se o nezakonitim dokazima ex lege prema čl. 9. st. 2. ZKP/97.

12.1. Nema dvojbe da su osporene posebne izvidne mjere u ovom kaznenom predmetu određene pisanim i obrazloženim nalozima istražnog suca uz navođenje raspoloživih podataka o osobama protiv koje se mjere primjenjuju, rok trajanja te način i opseg provođenja mjera.

12.2. Što se tiče zakonske obveze navođenja „činjenica iz kojih proizlazi potreba njihova poduzimanja“, dakle obrazlaganja osnovanosti mjera, žalitelji prigovaraju manjkavoj argumentaciji obrazloženja naloga glede ocjene postojanja osnova sumnje o počinjenju kaznenog djela i nužnosti primjene mjera. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ove zamjerke žalitelja nisu osnovane.

12.3. Naime, prema stanju stvari, sadržaju spisa u kojima se odlučivalo o posebnim izvidnim mjerama, nije sporno da su svi nalozi izdani na temelju podrobno obrazloženih zahtjeva državnog odvjetnika.

12.4. Tako iz spisa predmeta Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-2317/07 proizlazi da je zahtjevom od 3. svibnja 2007. državni odvjetnik zatražio izdavanje naloga za primjenu mjera iz čl. 180. st. 1. toč. 1. ZKP/97. prema A. J., D. Š., G. P. i N. M. u odnosu na precizirane brojeve mobitela koje spomenuti koriste uz trajanjem mjera do 3. srpnja 2007. Uvodno se u zahtjevu poziva na ranije naložene mjere u predmetu Kir-1320/07 te s tim u vezi prijedlog policije za „proširenjem mjera protiv osoba za koje je utvrđeno da su u kontaktu sa M. M., a to je osoba za koju su već određene mjere tajnog praćenja u spisu Kir-1593/07“. U obrazloženju tog zahtjeva (5 stranica teksta) državni odvjetnik se poziva na rezultate ranije odobrenog praćenja telefonske komunikacije M. M. zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ/97. prema kojima proizlazi suzdržanost otvorenog razgovora i izbjegavanje razgovora o točnom mjestu sastanka sa sugovornicima, pri čemu su konkretizirani pojedini znakoviti razgovori sa spomenutim osobama za koje se predlaže izdavanje naloga i prosudbom da je tema razgovora droga kokain („Š. probao...nije zadovoljan ...kvalitetom...MU je u slengu narco miljea sinonim za „bijelo“ tj kokain“; učestalo mijenjanje SIM kartica u mobitelima; međusobni kontakti; osobe iz kriminalnog miljea

I Kž-Us 1/2022-16

povezane sa vršenjem kaznenih djela zlouporabe droga, pogotovo kokain i heroin). Zahtjevu državnog odvjetnika priložen je „zahtjev MUP RH,PUZ Sektor krim. pol. br....od 3. svibnja 2007.“ Pored argumentacije u zahtjevu ovlaštenog predlagatelja mjera, priložena dokumentacija policije također sadrži konkretne podatke o operativno interesantnim razgovorima koji se mogu povezati sa počinjenjem kaznenog djela zlouporabe opojnih droga zbog čega predlažu proširenje na druge osobe. Nadalje, u spisu Kir-2317/07 se nalazi i obrazloženi zahtjev policije od 5. ožujka 2007. za primjenu mjera iz čl. 180. ZKP/97. prema M. M. uz zahtjev za izmjenu mjera od 19. ožujka 2007. te nalog istražnog suca od 5. ožujka 2007. o određivanju mjera prema M. M.. Prema tome, nema dvojbe da je istražni sudac imao relevantne podatke na temelju kojih je nalogom od 4. svibnja 2007. odredio primjenu mjera. Stoga se u obrazloženju tog naloga istražni sudac referira na zahtjev i „izviješće MUP-a...od 3. svibnja 2007... da iz tog izviješća proizlaze osnovi sumnje da navedene osobe učestalo komuniciraju u vezi kupovine droge kokain, a što je utvrđeno temeljem telefonskih razgovora sa ...M. M., u odnosu na kojeg je ...izrečena mjera iz čl. 180. st. . toč. 1. i 3. ZKP-a dana 05. ožujka 2007.g.“ U obrazloženju istražni sudac ocjenjuje stoga da je prijedlog osnovan jer se „u konkretnom slučaju izvidi ovih kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način obzirom da se radi o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ-a.“ time da „istaknute okolnosti ukazuju na dovoljne osnove sumnje na izvršenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ-a.“

12.5. Jednako vrijedi i za ostale naloge o određivanju posebnih izvidnih mjera. Nalog Kir-us-24/07 od 01. lipnja 2007., kojim su određene mjere nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora prema Ž. B., G. T. i K. K., sa određenih brojeva mobitela, te mjera tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, prema Ž. B., G. T., K. K., T. K., A. J. i D. Š., sadrži potpuno i valjano obrazloženje glede osnova sumnje na izvršenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ/97., te okolnosti da se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi bili skopčani s nerazmjernim teškoćama s obzirom na načine počinjenja tih djela. Naime, u ovom se nalogu izrijekom navode konkretne okolnosti koje proizlaze iz rezultata dotadašnjih mjera, prosudba da su razgovori vođeni u vezi prodaje kokaina, sumnja da A. J. ima tri skrovišta, tri banke, tri baze podataka, u kojima se nalazi kokain, da nije zadovoljan povremenim nekontroliranim izlaskom kokaina iz tih skrovišta, A. J. i D. Š. ulažu veća financijska sredstva u legalne poslove oko otvaranja više ugostiteljskih lokala, da posjeduju nekoliko konja galopera na koje troše poveća financijska sredstva, da A. J. po podacima Zavoda za mirovinsko osiguranje nema niti dan radnog staža, a posjeduje dva stana u Z. i veće zemljište u B., sa štalama i gospodarskim objektima u izgradnji što sve opravdava postojanje osnova sumnje da je A. J. uz pomoć D. Š. organizirao kriminalnu skupinu koja vrši prodaju kokaina. Uslijedili su i nalozi od 15. lipnja 2007., 28. lipnja 2007. te 2. srpnja 2007. kojima su obuhvaćeni specificirani novi telefonski brojevi i mjere produljene. Prema obrazloženju tih naloga proizlazi da se nadovezuju na prethodne naloge i rezultate polučene do tada provedenim mjerama uz ocjenu nužnosti njihove primjene s obzirom na karakter počinjenja kaznenog djela.

12.6. Ovaj sud ima na umu da je gore navedenom presudom ESLJP (odlomak 1.5.) utvrđena povreda čl. 8. Konvencije u odnosu na os. D. Š. u pogledu naloga za mjere od 4. svibnja 2007., produljenog 2. srpnja 2007., ali da korištenjem snimki

I Kž-Us 1/2022-16

pribavljenih naloženim mjerama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije.

12.7. Za ponoviti je da nalog od 4. svibnja 2007. ima sve sastavnice predviđene u čl. 182. ZKP/97 te sadrži sažeto, koncentrirano obrazloženje koje se izrijekom povezuje sa relevantnim podacima dostavljenim od policije i državnog odvjetnika sadržanim u spisu predmeta.

12.8. S tim u vezi valja ukazati i na recentnu presudu Suda Europske unije (dalje: SEU) u premetu C-349/21, HYA i dr. od 16. veljače 2023. prema kojoj obveza obrazlaganja odobrenja posebnih dokaznih radnji prisluškivanja telefonskih razgovora nije povrijeđena kad se odluka temelji na detaljnom i temeljitom zahtjevu nadležnog kaznenog tijela i kad se razlozi za odobrenje mogu lako i nedvosmisleno izvesti iz usporednog čitanja zahtjeva i odobrenja. SEU referira se i na praksu

ESLJP-a prema kojoj proizlazi da:

„...navođenje razloga, čak i ako su sažeti, predstavlja ključno jamstvo protiv zloporabnog nadzora jer samo takvo navođenje omogućuje da se osigura da je sud pravilno ispitao zahtjev za odobrenje i podnesene dokaze te da je stvarno provjerio je li zatraženi nadzor opravdano i proporcionalno zadiranje u ostvarivanje prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčenog člankom 8. EKLJP-a. Međutim, Europski sud za ljudska prava je priznao, u pogledu dviju presuda Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud), da nepostojanje individualiziranih razloga ne može automatski dovesti do zaključka da sud koji je izdao odobrenje nije pravilno ispitao zahtjev (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP-a od 11. siječnja 2022., Ekimdzhiev i dr. protiv Bugarske, CE:ECHR:2022:0111JUD007007812, t. 313. i 314. i navedenu sudsku praksu).

64 Valja još pojasniti da presuda ESLJP-a od 15. siječnja 2015., Dragojević protiv Hrvatske (CE:ECHR:2015:0115JUD006895511), koju navodi sud koji je uputio zahtjev, ne može dovesti u pitanje razmatranja iznesena u točkama 58. do 61. ove presude. Naime, kako bi došao do zaključka da je povrijeđen članak 8. EKLJP-a, Europski sud za ljudska prava u toj presudi od 15. siječnja 2015. nije ispitao može li osoba o kojoj je riječ usporednim čitanjem odluka o odobrenju i zahtjeva za nadzor razumjeti razloge koje je iznio istražni sudac, nego o zasebnom pitanju mogućnosti naknadnog ispravljanja nepostojanja ili nedostatnosti obrazloženja odluka o odobrenju.“

12.9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nalozi za primjenu mjera iz čl. 180. ZKP/97., sadrže dostatna i valjana obrazloženja, tako da su dokazi za koje se na temelju provedenih mjera saznalo, zakoniti i mogu se upotrijebiti u kaznenom postupku.

13. Nije sporno da su svi nalozi za provođenje posebnih izvidnih mjera temeljeni na odredbama ZKP/97., dakle i oni koji su izdani na zahtjev USKOK-a (od 1. lipnja 2007. dalje). Međutim, kako je već tijekom postupka navedeno u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. svibnja 2008., br. I Kž-427/08-3 (list 1561 spisa), nalog br.

I Kž-Us 1/2022-16

Kir-us-24/07 od 01. lipnja 2007., izdan po zahtjevu USKOK-a nije nezakonit iako su izvidi određeni pozivom na odredbe ZKP/97 (a ne ZUSKOK-a kako bi po mišljenju žalitelja bilo zakonito), budući da se odredba čl. 42. st. 1. ZUSKOK-a nadovezuje na odredbu čl. 41. toga Zakona, prema kojoj se osim mjera iz čl. 180. ZKP/97., za pojedina kaznena djela mogu odrediti i druge mjere (mjere pružanja simuliranih poslovnih usluga ili sklapanja simuliranih pravnih poslova). Isto tako, činjenica da dnevna izvješća i dokumentacija tehničkog zapisa koju su sastavljale redarstvene vlasti u izvršavanju naloženih mjera, nisu baš svakodnevno dostavljana istražnom sucu, ne čini izdani nalog samo zbog toga nezakonitim, jer je to učinjeno nakon što su mjere provedene, sve sukladno čl. 182. a st. 2. ZKP/97. i čl. 42. st. 2. ZUSKOK-a.

14. Opt. R. K. u žalbi tvrdi kako u odnosu na njega nije izdan niti jedan nalog za primjenu posebnih izvidnih mjera iz čl. 180. ZKP/97, te da je snimanjem telefonskih razgovora koje je obavljao iz K. N., kao njezin državljanin, zapravo narušen kaznenopravni suverenitet K. N., budući da su se takvi dokazi, primjenom posebnih izvidnih mjera, mogli pribaviti samo putem zamolnice, sukladno pravilima o međunarodnoj pravnoj pomoći. Međutim, već sam žalitelj pravilno navodi da u odnosu na njega nije izdan niti jedan nalog za primjenu mjera iz čl. 180. ZKP/97., pa je neutemeljen prigovor o povredi suvereniteta K. N.. Istovremeno, razgovori koje je opt. R. K. iz N. obavljao sa osobama za koje su izdani valjani nalozi za primjenu posebnih izvida iz čl. 180. ZKP/97., mogu se upotrijebiti kao dokaz, jer se našao u sferi kriminalne aktivnosti tih osoba, koja ulazi u ostvarenje obilježja kaznenog djela iz kataloga kaznenih djela označenih u čl. 181. ZKP/97.

15. Nije u pravu niti opt. Ž. B. da je nezakonit dokaz dio nalaza vještaka za informatiku prof. dr. sc. M. Đ., u kojem je spomenuti vještak preveo razgovore sa engleskog jezika iako je to trebao učiniti ovlašteni tumač za engleski jezik što ujedno, prema žalitelju predstavlja i povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP/97. Međutim, suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenje vještaka za informatiku (list 1700 spisa), gdje je naznačeno da je sukladno nalogu za vještačenje, prijevod snimljenih razgovora na engleskom jeziku, sačinila ovlaštena prevoditeljica za engleski jezik D. B., što je ovjerila svojim pečatom i potpisom.

16. Opt. R. K. i opt. A. B. prigovaraju zakonitosti naloga Županijskog suda u Gospiću, br. Kir-159/07 od 03. srpnja 2007., (list 226 spisa), jer da isti ne sadrži dostatno obrazloženje postojanja osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, nalog nije preveden čime je onemogućeno pravo korištenja svojim jezikom iz čl. 7. st. 2. ZKP/97., a shodno tome su nezakoniti zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija te svi dokazi koji su iz istoga proizašli.

17. Protivno zamjerkama opt. R. K. i opt. A. B., nalog za pretragu stana i drugih predmeta koje su to vrijeme u Republici Hrvatskoj koristili žalitelji sadrži dostatno obrazloženje osnova sumnje utemeljenu na sadržaju zahtjeva PP N. i time zadovoljava kriterije pisanog obrazloženog naloga za provođenje ove radnje. Naime, za razliku od provođenja posebnih izvidnih mjera koje su tajne i traju određeno vrijeme, prema mjerodavnim zakonskim odredbama (čl. 213. ZKP/97.) radnja pretrage provodi se jednokratno, javno, danju (iznimno noću) uz prethodnu predaju sudskog naloga i u nazočnosti osobe kod koje će se pretraga obaviti ili koju će se

I Kž-Us 1/2022-16

pretražiti (osoba čija se ustavna prava radnjom ugrožavaju) uz pouku toj osobi da ima pravo izvijestiti branitelja o radnji. Pri tome pretrazi stana ili drugog prostora moraju biti nazočna dva punoljetna građana kao svjedoci pretrage (čl. 214. st. 1. ZKP/97.). Stoga, imajući na umu razlike u karakteru dokaznih radnji i s tim u vezi stupnju zadiranja u ustavna prava građana, za zaključiti je da se sudska kontrola osnovanosti ograničenja i zadiranja u ustavna prava i slobode građana pri izdavanju obrazloženog naloga za pretragu ne može izjednačiti s onom koja je nužna pri nalaganju posebnih izvida.

17.1. Nadalje, prema čl. 217. ZKP/97. pretraga je nezakonita odnosno dokazi prikupljeni tijekom pretrage ne mogu biti upotrijebljeni kao dokaz u kaznenom postupku ako je obavljena bez pisanog sudskog naloga ili bez osobe koje moraju biti nazočne pretrazi ili su je redarstvene vlasti poduzele suprotno odredbama čl. 216. st. 1. i 2. ZKP/97., što ovdje nije slučaj. Shodno tome, zakonitost pretraga nije dovedena u pitanje zamjerkama žalitelja da im tijekom provođenja ovih radnji nije omogućeno služenje svojim jezikom uporabom tumača. S tim u vezi valja istaknuti da je obojici optuženika prilikom potpisivanja izviješća o uhićenju i dovođenju, kada su prvi puta upoznati sa osnovama sumnje za kazneno djelo za koje se terete, bio prisutan tumač za turski jezik kao i prilikom prvog ispitivanja pred istražnim sucem nakon čega im je u daljnjoj fazi postupka bio osiguran sudski tumač. Stoga je neosnovana i žalbeno smjeranje kako je time „povrijeđen niz Ustavnih načela“ koji posljedično ex iudicio dokaze čine nezakonitim u smislu čl. 9. st. 2. ZKP/97.

18. Slijedom navedenog, nisu osnovane žalbe opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povrede kaznenog zakona

19. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženici nisu zadovoljni ocjenom dokaza te smatraju da stanje dokazne građe ne daje osnova za osudu.

20. Žalbenim navodima opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B. nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je na raspravi proveo sve potrebne dokaze, te je temeljitom i savjesnom ocjenom dokazne građe pravilno zaključio da je pouzdano dokazana kaznena odgovornost optuženika. Razlozi prvostupanjskog suda su iscrpni, logični i uvjerljivi, te ih prihvaća ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

21. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utemeljio zaključak o dokazanosti kaznene odgovornosti optuženika povezujući rezultate posebnih izvidnih mjera sa ostalim dokazima i nespornim činjenicama o pronalasku opojne droge kod B. S. (20 grama kokaina- alineja b), T. K. (2491,49 grama kokaina-alineja c) prema pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zlataru, br. K-8/07), opt. M. Č. (1161,04 grama kokaina, 191,04 grama smjese namijenjene za miješanje s kokainom, hidraulična preša za prešanje kokaina, 12 komada kalupa raznih profila za prešanje opojne droge, digitalnom vagom marke „Tefal“ i dva električna mlinca s tragovima kokaina -alineja

I Kž-Us 1/2022-16

e), opt. M. J. (35,33 grama kokaina-alineja f) i opt. Ž. B. ( 3,65 grama kokaina i 5,14 grama hašiša-alineja g).

22. Nadalje, u pravu je sud prvog stupnja kada zaključuje da optuženici međusobno komuniciraju njima razumljivim šiframa, koje se odnose na opojnu drogu. Pomnom analizom snimljenih razgovora te povezujući njihov sadržaj sa rezultatima tajnog praćenja i provedenih pretraga koje su rezultirale oduzetom drogom i predmetima povezanim uz zlouporabu iste, kako je detaljno izloženo u pobijanoj presudi, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda o ukupnoj kriminalnoj djelatnosti optuženika, koja je opisana u uvodnom dijelu činjeničnog opisa te u realizaciji konkretiziranih aktivnosti pojedinih optuženika. Optuženici prema zajedničkom dogovoru i podijeli uloga, počevši od svibnja 2007. pa do 3. srpnja 2007., u najmanje tri navrata nabavljaju opojnu drogu kokain u N. preko opt. R. K. i opt. A. B., koji su bili u izravnoj vezi s opt. Ž. B., a koji je s opt. A. J. organizirao ostale su optuženike na način da sudjeluju u prikupljanju novca za kupovinu droge, opojnu drogu skrivaju, miješaju sa punilima u pripremi za daljnju preprodaju na ilegalnom narko tržištu. Budući da se tako utvrđena djelatnost odvijala u duljem vremenskom periodu, te je kontinuirano i planski obuhvaćala više ponovljenih radnji kupnje, prenošenja, skrivanja, pripreme i prodaje kokaina, pri čemu optuženici postupaju s izravnom namjerom, svjesni da su se s navedenim ciljem udružili s više osoba, pri čemu nije nužno niti da se svi međusobno poznaju, to je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se u takvim radnjama optuženika stječu svi bitni elementi kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ/97.

23. Osim tvrdnji o nezakonitosti pretrage stana, opt. R. K. i opt. A. B., prigovaraju da nisu razumjeli tijek radnje niti koje dokumente potpisuju (zapisnik o pretrazi stana i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta) što da je rezultiralo „potpunom zbrkom u pogledu ispravnog utvrđenja što je doista od koga oduzeto“ odnosno pogrešnim utvrđenjima suda o sadržaju memorije/telefonskog imenika pojedinih mobitela i s tim u vezi ostvarenim kontaktima između optuženika.

24. Međutim, iz stanja spisa predmeta i dokazne građe razvidno je da je 3. srpnja 2007., prilikom uhićenja (kada je osigurano prisustvo tumača) od opt. R. K., uz specificiran iznos novca oduzeto tri mobitela podrobno opisana u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, koje potvrde je ovaj optuženik potpisao (list 111 i 112 spisa). Nasuprot tome, prilikom osporavane pretrage stana, koji su koristili i pretrazi bili prisutni opt. R. K. i opt. A. B., privremeno su oduzeti predmeti naznačeni u zapisniku o pretrazi stana, a radi se o specificiranom iznosu novca, setu ključeva s USB privjeskom i mobitelom NOKIA 6310 za koje su izdane dvije potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, obje potpisane po A. B. (list 228-233 spisa). Imajući na umu odvojenost opisanih radnji (uhićenje i pretraga stana) te specifičnost predmeta koji su privremeno oduzeti (novac naznačen u apoenima sa serijskim brojevima novčanica i navod o mobitelu „NOKIA“ 6310), to je jasno da i osoba koja ne razumije hrvatski jezik može dobro razaznati o kojim se predmetima radi, u protivnom odbiti potpisati ispravu, kako su to uostalom obojica žalitelja učinili u odnosu na izviješće o uhićenju i dovođenju.

25. Prema tome, u pravu je prvostupanjski sud kada otklanja obranu opt. A. B. da je za ime i prezime opt. Ž. B. saznao tek iz optužnice budući da su u telefonskom

I Kž-Us 1/2022-16

imeniku mobilnog telefona koji je oduzet od opt. A. B. prilikom pretrage stana pohranjena tri broja, dva pod imenom „J. Ž. B.“ i jedan pod imenom „J. Ž. B.“.

26. Nadalje, provedenim posebnim izvidnim mjerama, a potom i informatičkim vještačenjem prof dr. sc. M. Đ. pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je NN osoba dala opt. Ž. B. broj telefona kojim se služio opt. A. B. (NN osoba telefonom diktira broj...) na koji broj opt. Ž. B. poziva opt. A. B. i s njim razgovara nazivajući ga svojim prijateljem. Okolnost da je navedeni telefonski broj pridružen mobitelu marke SAMSUNG koji je, prema podacima u spisu, oduzet od opt. R. K. prilikom uhićenja, ne dovodi u sumnju pravilnost ovog zaključka imajući na umu razumnu i podrobnu argumentaciju prvostupanjskog suda o znakovitoj, prikrivenoj telefonskoj komunikaciji opt. Ž. B. sa opt. A. B. i opt. R. K. koji k tome obojica zajedno dolaze u R. H. radi realizacije dogovora oko prodaje droge (str. 21 i 22 presude).

27. Slijedom navedenog žalbeni navodi opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B. nisu doveli u sumnju utvrđenja odlučnih činjenica za kazneno djelo za koje su proglašeni krivima, pa njihove žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

28. Kako su utvrđenja prvostupanjskog suda o udruživanju za kupovinu i prodaju droge odražena činjeničnim opisom koji dovoljno i jasno opisuje obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ/97. neutemeljene su zamjerke opt. Ž. B. („bitni elementi obilježja inkriminiranog kaznenog djela ... nisu opisani niti iz činjeničnog opisa proizlazi zakonski opis i pravna kvalifikacija“) kojima eventualno smjera na povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. i 4. ZKP/97.

29. Nadalje, u odnosu na inkriminiranu djelatnost opisanu u alineji c) pobijane presude opt. Ž. B. upire na izreku pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru br. K-8/07 (list 2069 A spisa) kojom je T. K. proglašen krivim da je sam neovlašteno radi prodaje posjedovao opojnu drogu kokain ukupne težine 2.491,49 g te smatra da „činjenična utvrđenja iz iste [presude Županijskog suda u Zlataru] ne mogu biti mijenjana činjeničnim utvrđenjima iz [pobijane] presude...jer se time ostvaruje povreda procesnog načela ne bis in idem“. Međutim, prigovor presuđene stvari bi bio osnovan da je T. K. u ovom postupku ponovno bio optužen i presuđen za isti događaj, pa navedena okolnost nije zapreka da se na temelju prikupljenih dokaza sudi optuženicima u ovom postupku.

U odnosu na odluke o kaznenim sankcijama

30. Polazeći od žalbene postavke da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima, opt. Ž. B. navodi da se „posljedično i odluka suda o kazni temelji na nezakonitim dokazima“. Opt. R. K. i opt. A. B. nisu naznačili da prvostupanjsku presudu pobijaju zbog odluke o kazni, pri čemu sadržajem žalbe opt. A. B. prigovara da je „izrečena kazna kao i sigurnosna mjera neprihvatljiva i nezakonita“. Međutim, kako žalba optuženika podnijeta zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, to je i u ovom dijelu ispitana prvostupanjska presuda (čl. 478. ZKP/08.).

I Kž-Us 1/2022-16

31. Razmotrivši odluku o kazni Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno utvrđene i vrednovane okolnosti koje su shodno odredbi čl. 56. KZ/97. od utjecaja na kaznu. Naime, opt. R. K. i opt. A. B. su neosuđivani, dok opt. Ž. B. uzdržava maloljetno dijete i kao sudionik Domovinskog rata je odlikovan što je optuženicima cijenjeno olakotnim. Međutim, uzimajući u obzir utvrđene otegotne okolnosti, maksimalni stupanj krivnje, s obzirom da su pobude za počinjenje djela izazvane pribavljanjem imovinske koristi, da su poduzeli aktivnosti s međunarodnim elementima, nabavljanje droge u N. radi prodaje u Republici Hrvatskoj pri čemu su kroz razdoblje od dva mjeseca u tri navrata nabavili znatnu količinu opojne droge kokain, koja droga u većoj mjeri ugrožava zdravlje ljudi od tzv. lakih droga (marihuane), uz činjenicu da je opt. Ž. B. višekratno osuđivan to nema mjesta blažem kažnjavanju. Stoga su po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kazne izrečene u pobijanoj presudi primjerene počinjenom djelu i ličnostima optuženika te je opravdano očekivati da će se takvim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ/97.

32. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i svih okolnosti počinjenja kaznenog djela opt. R. K. i opt. A. B., koji nisu državljani Republike Hrvatske, izrekao sigurnosnu mjeru iz čl. 79. KZ/97.

33. Imajući na umu da je opt. Ž. B. osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ/97. te da je oduzimanje opojne droge i sredstava za njihovo pripravljanje prema čl. 173. st. 7. KZ/97. obvezno, to je ispravno i zakonito izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta iz čl. 80. KZ/97. Budući da se radi o zakonom propisanom obveznom oduzimanju predmeta (čl. 80. st. 3. KZ/97.) to izostanak podrobnog obrazloženja ove odluke nema značaj povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97. koju neutemeljeno ističe opt. Ž. B..

34. Slijedom navedenog, kako su u ponovljenom postupku otklonjeni nedostaci koje je u svojoj presudi, u odnosu na ranije provedeni prvostupanjski postupak, utvrdio ESLJP, a da žalbe opt. Ž. B., opt. R. K. i opt. A. B. nisu osnovane niti su ispitivanjem pobijane presude utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je ranije donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. ožujka 2010. broj I Kž-Us-83/09-9 u odnosu na ove optuženike ostavljena na snazi.

Zagreb, 2. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.