Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:10 Gž R-12/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. - I. n. d.d., Z. (OIB:… zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O. i partneri d.o.o. iz Z. protiv tuženika R. vijeće I., I. n. d.d., Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., radi nadomještanja suglasnosti, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-985/2022-9 od 11. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-985/2022-9 od 11. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke nadomještena je suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj 210- 612174/20-H od 1. listopada 2020. i Aneksa Ugovora o radu broj 210-902256/20-H-2 od 1. listopada 2020. radniku M. E., zaposlenom na radnom mjestu „Operater 2 terminala“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici T. S., a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 12. travnja 2022. Toč.II izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 331,81 Eur (2.500,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu mu troškova postupka, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Naime, polazeći od utvrđenja da je predmet spora zahtjev tužitelja da sudska odluka nadomjesti suglasnost tuženika na namjeravani otkaz radniku M. E., zbog poslovno uvjetovanih razloga, a u smislu odredbe čl.151.stav.4. Zakona o radu (dalje: ZR – „Narodne novine“ 93/14, 127/17 i 98/19 koji svoju primjenu nalazi osnovom odredbe čl.63.stav.1. ZID ZR/22 objavljenog u „Narodnim novinama“ 151/22) te nesporne činjenice da je M. E. zaposlen na radnom mjestu Operater 2 terminala u organizacijskoj jedinici T. S., na temelju Ugovora o radu od 1.10.2020. i njegovog Aneksa od istog datuma kojim je utvrđen njegov status branitelja iz Domovinskog rata i da navedeni radnik sukladno odredbi čl.11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika I.-e d.d. uživa zaštitu u smislu zahtijevane prethodne suglasnosti na poslovno uvjetovani otkaz po R. v., prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje i utvrđivanje da li je predloženi razlog za otkaz ugovora o radu radniku dopušteni razlog za otkaz, postoji li osnovana sumnja da se isti ostvario te da li ima razloga da se posumnja da je odluka o otkazu rezultat diskriminacije radnika ili šikane, te je po analizi rezultata provedenog dokaznog postupka zauzeto stajalište obrazložio slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

-da je tužitelj dana 17.siječnja 2022. tuženiku uputio poziv za savjetovanje o organizacijskim promjenama na razini tužitelja, koje se odnose i na organizacijsku jedinicu u kojoj je zaposlen radnik M. E.;

-da iz Odluke o organizacijskim promjenama u R. n. S. od 26. siječnja 2022. proizlazi da se ukida više radnih mjesta unutar organizacijske jedinice T. S. te da prestaje potreba za radnim mjestom Operater 2 terminala, te se navedeno radno mjesto ukida, zajedno sa ostalim radnim mjestima i organizacijskim jedinicama koje su navedene u odluci tuženika;

-da iz očitovanja tuženika od 25. siječnja 2022. proizlazi da se tuženik protivi donošenju Odluke o organizacijskim promjenama, navodeći da nije prihvatljivo to što će konačan rezultat organizacijskih promjena biti višak radnika uz istodobno postojanje prekovremenih sati;

-da tužitelj dopisom od 27. siječnja 2022. dodatno pojašnjava da će se prihvatiti prijedlog radničkog vijeća te će organizacijske promjene stupiti na snagu 1. travnja 2022., a ne 1. ožujka 2022. te da će potrebu za radnicima na novim radnim mjestima prvenstveno i isključivo popunjavati radnicima koji su utvrđeni kao višak, a u odnosu na koja radna mjesta će biti provedena selekcija te da su procijenjene stvarne potrebe optimalnog broja izvršitelja sukladno opsegu poslovnih aktivnosti, te se došlo do zaključka da će za obavljanje opsega poslova koji postoji biti dovoljan predviđeni broj radnika;

-dopisom od 1. ožujka 2022. tužitelj je zatražio savjetovanje radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, dok se tuženik svojim dopisom od 1. ožujka 2022. usprotivio donošenju odluke o utvrđivanju kolektivnog viška radnika smatrajući da bi se veći dio radnika objektivno mogao angažirati u vanjskim društvima, te da bi tužitelj trebao ustrojiti program prekvalifikacije i doškolovanja, čime bi omogućio školovanje radnika za tržište rada;

-da iz Odluke o kolektivnom višku radnika od 2. ožujka 2022. proizlazi da je u organizacijskoj jedinici T. utvrđen višak od ukupno 87 radnika, a sveukupno na nivou tužitelja višak od 422 radnika;

-da je tužitelj dopisom od 4. travnja 2022. zatražio suodlučivanje tuženika u odnosu na planirane odluke o otkazu, između kojih i u odnosu na Odluku o otkazu u odnosu na radnika M. E.;

-da je tuženik uskratio suglasnost na predloženu Odluku o otkazu u odnosu na radnika M. E. uz obrazloženje da isti ima status hrvatskog branitelja, a obzirom na visoku motiviranost za nastavak radnog odnosa, da bi tužitelj trebao razmotriti premještaj radnika na drugo radno mjesto unutar tužitelja;

-da je tužitelj uputio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje Obavijest o kolektivnom višku u smislu odredbe čl. 127.stav.5. ZR koji je povratno utvrdio da ne postoje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima koji su uvršteni u kolektivni višak, a i da je tužitelj, tražeći mogućnost zapošljavanja radnika obuhvaćenih Odlukom o kolektivnom višku, uputio drugim trgovačkim društvima upite o mogućnosti zapošljavanja.

6. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku zaključuje da činjenica ukidanja radnog mjesta i organizacijskih promjena koje su donesena na nivou tužitelja predstavlja zakonom propisani razlog za otkaz ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. stav. 1. toč. 1. ZR-a, da iz Odluke o kolektivnom višku radnika proizlazi da se u odnosu na veliki broj radnika (u organizacijskoj jedinici T. utvrđen je višak od ukupno 87 radnika, a sveukupno na nivou tužitelja višak od 422 radnika) ostvario razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu obzirom i da je time došlo do smanjivanja broja izvršitelja na radnom mjestu odnosno ukidanja radnih mjesta, da iz činjenice što je tužitelj proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika proizlazi da postupanje tužitelja u odnosu na radnika M. E. nije diskriminirajuće niti je isti radnik stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike to više što je tužitelj utvrdio višak od 422 radnika u odnosu na koje namjerava otkazati ugovor o radu. Tezu tuženika – da se poslovno uvjetovani razlog otkaza nije ostvario jer da nije došlo do promjene u organizaciji rada, da su postojale mogućnosti zaposlenja radnika na drugom radnom mjestu i da tužitelj pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika - prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovanu ističući da navedeno nije predmet ispitivanja u postupku ishođenja suglasnosti radničkog vijeća u okviru odredbe čl.151.stav.4. ZR-a, već eventualno u postupka o dopuštenosti odluke o otkazu.

6.1. Zaključivši da iz dokaza koje je tužitelj priložio u spis proizlazi postojanje osnovane sumnje da se ostvario zakonom dopušteni razlog za otkaz ugovora o radu a da nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na to da je radnik M. E. stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev.

7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3. i 4. ZID ZPP/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

8. Pobijajući opisanu presudu iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a žalitelj tvrdi da je prvostupanjska presuda u suprotnosti sa činjenicama i provedenim dokazima zbog čega da se ne može ispitati. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.1.Nastavno u žalbi tuženik reproducira činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda – koja reflektira sadržaj u spis priloženih isprava, te – u bitnom – ističe stajalište da je prvostupanjski sud propustio ispitati i utvrditi u čemu se sastoji unapređenje poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, na koji je način provedena analiza poslovnih procesa, zbog čega organizacijske promjene dovode do ukidanja radnih mjesta i smanjenja izvršitelja, koliko se smanjio opseg poslova na pojedinim radnim mjestima, na koja će se radna mjesta uslijed organizacijskih promjena prenijeti dio poslova i sl. U to smatra da je prvostupanjski sud neutemeljeno odbio tuženikov prijedlog radi pribave podataka o broju otpuštenih i novozaposlenih radnika u periodu od 2018. do 2022. jer bi iz istih utvrdio da tužitelj istodobno sa otkazivanjem ugovora o radu provodi zapošljavanje novih radnika.

9.Odgovarajući u okviru ovlasti iz odredbe čl.375. stav.1. ZPP-a na žalbene navode od odlučnog značaja, valja navesti da je u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je uskratilo radničko vijeće, dovoljno da poslodavac dokaže da postoji samo osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga te je u takvoj parnici potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu zbog razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu te upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Stoga su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi da bi poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u parnici radi nadomještanja suglasnosti na odluku o otkazu ugovora o radu) morao dokazati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu, jer bi takvo tumačenje ovlaštenja sindikata dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi, u svakom postupku zasebno, i to jednom u odnosu na sindikat, a drugi put u odnosu na zaposlenika morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz ugovora o radu. U postupcima kakav je predmetni sud nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti (istovjetno stajalište izraženo je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-984/2016-2 od 29. studenog 2016).

10.Obzirom da sadržajem izjavljene žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženik osporava očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja istih.

11. Konačno, zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iskaza vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz čl.43.stav.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i hrvatske kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

U Varaždinu, 2. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v.r.