Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
Poslovni broj: 4 P-198/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD OSIJEK, Osijek, Kuhačeva 9, OIB 30050049642, koje zastupa punomoćnica Ljiljana Vukšić, mag. iur. temeljem generalne punomoći broj 39 Su-168/2020 protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, Zagreb, OIB 52634238587, koju zastupa Milenko Perić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 24. siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika ŽDO u Osijeku, te objavljene presude 2. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je Grad Osijek, Kuhačeva 9, Osijek, OIB: 30050049642 stekao pravo vlasništva na poslovnom prostoru C, etažno vlasništvo (E-4) koji se nalazi u suterenu zgrade Sjenjak 133, sagrađenoj na k.č. br. 6159/2 k.o. Osijek, a koji se sastoji od dvorane za sastanke, kancelarije, čajne kuhinje, garderobe, sanitarnog čvora sa 258,18 m², što je RH dužna priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana nadoknadi trošak sudskih pristojbi."
II Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 696,79 EUR (šestodevedesetšest eura i sedamdesetdevet centi) /5.250,00 kn (pettisućadvjestopedeset kuna) u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je sukladno odredbi članka 186.a. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje ZPP prije podnošenja tužbe podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kojeg tuženik nije prihvatio. Tužitelj navodi da je tuženik upisan u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. 22262 k.o. Osijek kao vlasnik na poslovnom prostoru C, etažno vlasništvo (E-4) koji se nalazi u suterenu zgrade Sjenjak 133, sagrađenoj na k.č. br. 6159/2 k.o. Osijek, a koji se sastoji od dvorane za sastanke, kancelarije, čajne kuhinje, garderobe, sanitarnog čvora sa 258,18 m². Navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku St-37/92 od 2. prosinca 1998. zaključen stečajni postupak nad TEHNIKA BETON, te istim rješenjem određeno da se preostala prava i obveze u svezi eventualnih upisa vlasništva na stanovima i poslovnim prostorima TEHNIKE BETON prenose na Državno pravobraniteljstvo RH. TEHNIKA BETON je bila upisana kao nositelj prava korištenja na društvenom vlasništvu na predmetnoj nekretnini, a prostor u kojoj je mjesna zajednica obavljala djelatnost je postao vlasništvom Republike Hrvatske, koja se upisala u Zemljišnoj knjizi temeljem odredbe članka 362. stav 3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09,143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP).
2. Tužitelj navodi da je Stambena SIZ prenijela investitorstvo TEHNICI BETON izgradnje na zemljištu kojeg je koristila bivša općina, te je TEHNIKA BETON izgradila poslovnu zgradu.
3. Tužitelj se poziva na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN br. 117/93) objavljen u Narodnim novima 30.12.1992. kojim je čl. 13. propisano da na dan stupanja na snagu tog Zakona imovina dotadašnjih mjesnih zajednica, koja se sastoji od nekretnina i pokretnina postaje vlasnitšvo gradova i općina na čijem se području nalazilo sjedište mjesne zajednice, te u roku od 30 dana stupanja na snagu Zakona prestaju djelovati mjesne zajednice. Poglavarstvo grada Osijeka je 20.1.1994. donijelo rješenje o imenovanju Komisije za preuzimanje imovine mjesne zajednice s područja grada Osijek čiji je zadatak bio sačinit popis imovine MZ i pripremiti preuzimanje iste koji su utemeljeni Zakonom o područjima županija, grada i općina u Republici Hrvatskoj (NN br. 90/92), a na čijem području se nalazilo sjedište MZ. Tužitelj navodi da je stekao temeljem Zakona još 1992 pravo vlasništva na imovini mjesne zajednice pa tako i prostoru u kojem se MZ obavljale svoju djelatnost. Činjenica da je tužitelj propustio upisati u zemljišne knjige pravo vlasništva na predmetnoj imovini bivše MZ u kojoj je ista obavljala djelatnost i koju je stekao temeljem Zakona , a upis prava vlasništva je publicitetnog karaktera.
4. Nakon ukidanja MZ koje su imale pravnu osobnost osnovane su Gradske četvrti koje nemaju pravno osobnost. navodi da se sadašnja gradska četvrt putem svojih pravnih prednika nalazi u samostalnom i mirnom posjedu predmetnog poslovnog prostora na adresi Sjenjak 133 od izgradnje objekata, te da joj nikada nitko nije osporavao pravo korištenja tog prostora niti je itko tražio plaćanje zakupa. Grad Osijek plaća sve račune za korištenje poslovnog prostora (za električnu energiju, grijanje, odvoz otpada kao i sva davanja kao vlasnik).
5. Tužitelj nadalje navodi da smatra da je stekao pravo vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru temeljem odredbe članka 159. i 160. ZVDSP kao kvalificirani (zakonit, istinit i pošten) posjednik koji je izvršavao faktičnu vlast na nekretnini duže od 20 godina. MZ Vijenac VI. Slavonskog udarnog korpusa je 28. veljače 1991. promijenila naziv u MZ Sjenjak. Tužitelj je u neprekidnom i mirnom posjedu od 1991. i u istom gradska četvrt obavlja svoju djelatnost, što je tuženiku i svim građanima Sjenjaka poznato.
6. Tužitelj nadalje navodi da je Komitet za urbanizam i komunalne poslove općine Osijek izdao investitoru Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora za izgradnju opskrbnog i društvenog centra "Sjenjak" na Vijencu VI. Slavonskog udarnog korpusa iz kojeg se vidi da su u suterenu iste građevine izgrađene prostorije MZ Vijenac VI. SUK-a.
7. Tužitelj nadalje navodi da su Robna kupa IPK Sjenjak i Zavod za urbanizam sklopili Ugovor po kojem je Zavod za urbanizam u veljači 1993. izradio plan etažne diobe za Sjenjak 133 iz kojeg je vidljivo da se u suterenskom dijelu nalaze prostorije za potrebe MZ Sjenjak, te da je pod rednim brojem III. navedeno da je u samovlasništvu MZ Sjenjak prostor C – dvorana za sastanke, kancelarija, čajna kuhinja, garderoba i sanitarni čvor površine 258,18 m2. Općina Osijek je 10. ožujka 1993. ovjerila diobni plan o razgraničenju suvlasništva u izgrađenoj robnoj kući sagrađenoj na kč. br. 6159/22 k.o. Osijek, Sjenjak 133. Gradska četvrt Novi grad je pravni sljednik MZ od izgradnje robne kuće se nalazi u samostalnom mirnom posjedu predmetnih nekretnina. Kako gradska četvrt nema pravnu osobnost grad Osijek plaća sve račune za navedeni prostor kao i sva davanja kao vlasnik. Tužitelj predlaže da sud u skladu s odredbom članka 159. i 160. ZVDSP donese presudu kojom se utvrđuje da je grad Osijek stekao vlasništvo na poslovnom prostoru C, etažno vlasništvo (E-4) koji se nalazi u suterenu zgrade Sjenjak 133, sagrađenoj na k.č. br. 6159/2 k.o. Osijek, a koji se sastoji od dvorane za sastanke, kancelarije, čajne kuhinje, garderobe, sanitarnog čvora sa 258,18 m², što je tuženik RH dužan priznati, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini u roku od 15 dana, te je tuženik dužan nadoknaditi parnični trošak.
8. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je prestala postojati zapreka iz članka 186.a. ZPP-a. Navodi da dokazi na koje se poziva tužitelj nisu dokazi o stjecanju prava vlasništva niti o stjecanju prava na posjed. Navodi da je građevinska dozvola dokaz o osobi investitora odnosno dokaz o pravnoj osobi koja je imala pravo korištenja radi izgradnje, te pravo raspolaganja nekretninom u društvenom vlasništvu. Uporabna dozvola je dokaz da se objekt može koristiti, rješenje o imenovanju komisije za preuzimanje imovine mjesnih zajednica je dokaz o postojanju tog tijela, uvjerenje o uvjetima uređenja prostora je dokaz o nužnim uvjetima izgradnje, ugovor o geodetsko-pravnom uređenju posjeda i plan etažne diobe su dokazi da je na temelju geodetskog elaborata proveden upis posebnih dijelova.
9. Tuženik navodi da se pravo vlasništva na temelju Zakona stječe u trenutku ispunjenja propisanih pretpostavki (članak 129. stav 1. ZVDSP), a stjecatelj je ovlašten ishoditi upis tako stečenog prava u zemljišne knjige (članak 130. stav 1. ZVDSP). Navodi da tužitelj tvrdi da je vlasništvo stekao na temelju Zakona, te da upis nema konstitutivno nego publicitetno značenje, koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke treće osobe, ovlašten je radi zaštite svog prava podnijeti brisovnu tužbu. Smatra da se brisovna tužba može podnijeti najkasnije u roku od 3 godine od uknjižbe zemljišno-knjižnog vlasnika. Navodi da je tuženik pravo vlasništva stekao 14. rujna 2012. provedbom u zemljišnoj knjizi rješenja Trgovačkog suda u Osijeku St- 37/1992, te da se odluke stečajnog suda zasniva na mjerodavnim pravnim pravilima tada važećeg stečajnog prava (članak 135. stav 2. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji) i propisima o pretvorbi društvenog vlasništva (članak 39. stav 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća u svezi s člankom 49. stav 2 Zakona o upravljanju državnom imovinom), te se nije temeljila na odredbi članka 362. stav 3. ZVDSP. Navodi da Grad Osijek ili njegov prednik nisu imali upisano pravo korištenja raspolaganja ili upravljanja na nekretnini u društvenom vlasništvu, dok je DP TEHNIKA BETON imala upisano pravo korištenja radi izgradnje na zemljištu u društvenom vlasništvu.
10. Tuženik se protivi stjecanju prava vlasništva dosjelošću, jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 159. stav 4. ZVDSP u vezi sa stavkom 3., jer samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH dosjelošću može steći pravo vlasništva nakon što dokaže da je njegov pošten i samostalan posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme za redovnu dosjelost odnosno da je neprekidno trajao 40 godina. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za samostalan posjed, jer iz navoda tužbe u neprekidnom posjedu su tijela mjesne samouprave (mjesna zajednica nakon njihovog ukidanja gradska četvrt). Tuženik navodi da gradske četvrti imaju pravnu osobnost temeljem odredbe članka 66. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te se institut uračunavanja vremena koje je prednik bio u posjedu mogu pozivati jedino gradske četvrti, a ne tužitelj, jer nije u samostalnom posjedu niti je ikada bio u samostalnom posjedu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. U cilju utvrđivanja činjenica rad donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: Zahtjev za mirno rješenje spora od 22. srpnja 2022. uz prijedlog nagodbe, Odgovor ŽDO na zahtjev za mirno rješenje spora od 29. srpnja 2022., Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. 13396, Posebni izvadak za suvlasnički udio pod rednim broje 4 zk tijela, rješenje St-37/92 od 2. prosinca 1998., Građevinska dozvola od 3. srpnja 1986., Dozvola za uporabu objekta od 1. srpnja 1987.,rješenje o imenovanju Komisije za preuzimanje imovine MZ s područja grada Osijeka, preslika računa (str. 37-48 spisa), odluka o promjeni naziva MZ, Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 29. travnja 1985., Ugovor o geodetsko-pravnom uređenju posjeda Robne kuće IPK na lokaciji Sjenjak s planom etažne diobe Sjenjak 133, procjena tržišne vrijednosti i diobni plan iz travnja 1992., saslušani su svjedoci Siniša Gregoran i Lidija Pralija.
12. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je tužitelj prije podnošenja tužbe podnio tuženiku prijedlog za mirno rješenje spora od 22. srpnja 2022., a kojeg tuženik nije prihvatio.
13. Nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik spornog poslovnog prostora u zemljišnim knjigama.
14. Tijekom postupka je sporno da li su osnovane tvrdnje tužitelja da je pravo vlasništva spornog poslovnog prostora stekao temeljem Zakona sukladno odredbi članka 13. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine 117/93) odnosno da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi članka 159. i 160. ZVDSP. Sporno je da li je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, jer tuženik tvrdi da se gradske četvrti pravne osobe , te da je tužbu mogla podnijeti samo gradska četvrt.
15. Odlučujući o prijedlogu tužitelja za priznavanjem prava vlasništva temeljem članka 13. Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 117/93) sud je utvrdio da je odredbom članka 100. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 33/2001) navedeno da danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi (NN br. 90,92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00, 105/00) i Zakon o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave (NN br.75/93, 103/93, 10/94, 17/94, 30/94, 36/95, 107/95, 43/96, 70/97, 105/97, 36/98, 142/98, 69/99). Kako je tužitelj tužbu za priznanje prava vlasništva podnio kod ovoga suda 29. kolovoza 2022., a Zakon na koji se poziva je prestao postojati 11. travnja 2001., sud je zahtjev tužitelja za priznanjem prava vlasništva temeljem članka 13. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.
16. Iz Plana etažne diobe nekretnine u Osijeku, Sjenjak 133 je vidljivo da je pod točkom 3. u samovlasništvo MZ Sjenjak predviđen prostor C koji se sastoji od dvorane za sastanke, kancelarije, čajne kuhinje, garderobe, sanitarnog čvora površine 258,18 m².
17. Iz Odluke Zbora građana MZ Vijenac VI. SUK-a od 31. listopada 1985. je vidljivo da se vrši promjena naziva MZ Vijenac VI. Slavonskog udarnog korpua, te se ista sada naziva MZ "Sjenjak" Osijek.
18. Iz iskaza saslušanih svjedoka Siniše Gregoran i Lidije Pralija, koji o odlučnim činjenicama iskazuju sukladno, te su u skladu i s drugim materijalnim dokazima, sud je utvrdio da je Robnu kuću IPK na Sjenjaku 80-tih godina izgradila TEHNIKA BETON, a grad Osijek je dao zemljište. Od izdavanja uporabne dozvole sporni poslovni prostor koristi MZ, kasnije gradski kotar Novi Grad, te gradska četvrt Novi Grad. Prostor se koristi za potrebe Gradske četvrti Novi Grad. Gradska četvrt Novi Grad ima žiro račun, ali sredstva smije koristiti samo za namjene određene odlukom o podjeli sredstava grada Osijeka.
19. Prema odredbi članka 65. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17,98/19 i 144/20) u gradovima se mogu statutom osnovati gradski kotarevi ili gradske četvrti kao posebni oblici mjesne samouprave. Gradski kotar tj. gradska četvrt je oblik mjesne samouprave koji se osnova za područje koje predstavlja gradsku, gospodarsku i društvenu cjelinu, a koje je povezao zajedničkim interesima građana. djelokrug, ovlasti i tijela gradski kotareva i gradskih četvrtki uređuju se statutom grada shodno odredbama ovog Zakona, koje se odnosi na mjesnu samoupravu u mjesnim odborima.
20. Odredbom članka 66. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi je navedeno da mjesni odbori, gradske četvrti i gradski kotarevi su pravne osobe.
21. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da poslovni prostor u Osijeku, suterenu zgrade Sjenjak 133, površine 258,18 m², koji se sastoji od dvorane za sastanke, kancelarije, čajne kuhinje, garderobe i sanitarnog čvora od izgradnje robne kuće na Sjenjaku koristi prvo MZ VI. SUK-a, koja je tijekom vremena promijenila naziv u MZ Sjenjak, a potom Gradski kotar Novi Grad, te naposljetku Gradska četvrt Novi Grad. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud zaključuje da je samostalni posjednik spornog poslovnog protora sukladno odredbi članka 11. stav 1. ZVDSP gradska četvrt Novi Grad, a posjed je stekao izravno od izgradnje robne kuće Sjenjak sukladno odredbi članka 13. Zakona o vlasništvu. Kako gradska četvrt Novi grad sukladno odredbi članka 66. Zakona o lokalnoj samoupravi ma pravnu osobnost, što znači da može biti stranka u postupku, sukladno odredbi članka 77. stav 1. ZPP-a.
22. Kako je tužbu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornom poslovnom prostoru podnio grad Osijek, a sud je iz provedenih dokaza utvrdio da je u samostalnom posjedu spornog poslovnog prostora Gradska četvrt Novi grad, koji ima pravnu osobnost, stoga je sud ocijenio osnovanim prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji tužitelja, te je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao izreci.
23. Za donošenje odluke o aktivnoj legitimaciji tužitelja nije od značaja činjenica što Grad Osijek plaća režijske troškove kao što su struja, voda, grijanje, odvoz komunalnog otpada za Gradsku četvrt Novi Grad, jer se odredbom članka 60. stav 2. u svezi s odredbom članka 65. stav 3. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi sredstva za osiguranje poslova Mjesnog odbora osiguravaju u proračunu općine odnosno grada.
24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. ZPP-a, te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 696,79 EUR/5.250,00 kn, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu i jednog podneska po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT) u iznosu od po 199,08 EUR/1.500,00 kn, pristup na jedno ročište u iznosu od 99,54 EUR/750,00 kn po Tbr. 9. stav 2. OT i pristup na jedno ročište po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kn.
Osijek, 2. veljače 2023.
Zapisničar:
Sudac:
Darija Miličević
Dubravka Kuveždić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.
Broj zapisa: eb318-dbd9c
Kontrolni broj: 0ecf6-d27c7-fdc53
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Kuveždić, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
