Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-341/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice, Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. I., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 2. svibnja 2022. broj K-15/2019-174, u sjednici održanoj 2. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom N. I. za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11. zbog kojeg je pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11. zbog kojeg je pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se optuženi N. I. na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju se kaznu, na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. ožujka 2019. do 16. svibnja 2019.

II Odbija se žalba optuženog N. I. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi N. I. proglašen je krivim i to, pod točkom 1. izreke, zbog kaznenog djela silovanja u pokušaju iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a pod točkom 2. izreke, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa je optuženik, uz primjenu odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru računajući od trenutka lišenja slobode 7. ožujka 2019. do 16. svibnja 2019.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08.) žrtva-oštećena M. I. upućena je s imovinskopravnim zahtjevom na parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. i to sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 1.356,80 kn, putne troškove svjedoka u iznosu od 558,00 kn, te psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja u iznosu od 3.584,00 kn, sveukupno 5.498,80 kn, te paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od petnaest dana u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

4. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreknu pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

5. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku mr. sc. M. R. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

9. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik daje vlastitu ocjenu pojedinih dokaza, naročito iskaza oštećene M. I., kojeg smatra nelogičnim i neistinitim, a to stoga jer kada se vraćala kući nije prijavila pokušaj silovanja policijskom službeniku na željezničkom kolodvoru u V., koji je u blizini legitimirao M. O.. Također, žalbom se nudi mogućnost da je poruke putem facebook profila M. O. slala upravo oštećenica, a koji sadržaj ukazuje da je optuženik lažno prijavljen.

9.1. Iako iz sadržaja poruka putem facebook profila, na koji upućuje žalitelj, proizlazi da je mogući motiv prisila roditelja, ta okolnost nije potvrđena dokazima u spisu pa time ni mogući motiv oštećenice za lažno terećenje optuženika. Svjedoci T. R. i M. I. roditelji oštećenice, prilikom njenog povratka kući uočili su da je bila prestrašena, primijetili su da se vratila u drugoj odjeći, rekla je da ju je optuženik pokušao silovati, majci je pokazala ozljede na leđima i istu noć otac je događaj prijavio policiji. Što se tiče sadržaja poruka na facebook profilu, upravo je svjedok M. O. kojem su poruke poslane, imao sumnju je li poruke slala upravo oštećenica, a što je vidljivo iz sadržaja njegove poruke "Aj mi daj broj da te nazovem jel ne vjerujem da si to ti ok daj broj". Stoga osnovano prvostupanjski sud zaključuje o sumnji u izradu lažnog profila.

9.2. Dakle, učin kaznenog djela silovanja nedvojbeno proizlazi iz iskaza žrtve, oštećene M. I. koja je detaljno opisala spolno zlostavljanje kojem je bila izložena, prema kojem joj je optuženik prišao s leđa, rukama uhvatio oko trbuha, dignuo u zrak i bacio na tlo, legao na nju, svojom lijevom rukom čvrsto držao njenu desnu ruku, a desnom rukom pokušao svući njezine tajice i gaćice, čemu se ona opirala i povlačila ih prema gore, odguravala ga rukama i nogama, vikala, nakon čega je njezina usta zatvorio rukom, a potom je uhvatio za noge i vukao po tlu prema šikari, da bi ga u jednom trenutku uspjela odgurnuti i pobjeći. Pri tome je zadobila ozljede kože na potkoljenici i natkoljenici te oguljotine kože na leđima, a braneći se optuženiku je nanijela ugriznu ranu na ruci. Prema rezultatima medicinskog vještačenja dr. med. A. K. sve ozljede na oštećenici i optuženiku mogle su nastati na način kako je opisala oštećenica, stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika da su ozljede nastale na drugi način, a koji način nije niti ponuđen žalbom.

9.3. Stoga, pokušaj žalbe da se istinitost iskaza oštećenice obezvrijedi, navodima da na kolodvoru nije policajcu prijavila pokušaj silovanja, a da je to kasnije učinila jer je na to prisiljena od strane roditelja kako to proizlazi iz facebook komunikacije, ostaje bez uspjeha. Naime, na kvalitetu i značaj njenog iskaza nema presudnu važnost činjenica da policajcu na kolodvoru nije prijavila pokušaj silovanja, već je bitno da prema psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju kod oštećenice nisu nađene simulacijske tendencije za lažnim terećenjem, te stoga ocjena vjerodostojnosti njenog iskaza koju je dao prvostupanjski sud žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje. Jednako tako nije dovedena u pitanje niti vjerodostojnost iskaza svjedoka T. R. i M.

I., roditelja oštećenice, na koje žalba ukazuje, jer oni osim što su opisali emocionalno stanje oštećenice nakon dolaska kući i naveli što im je ispričala o pokušaju silovanja, suglasno su iskazali da je kćer Z. I. (supruga optuženika) zvala telefonom i nagovarala oštećenicu da promijeni iskaz. Dakle, iako navedeni svjedoci imaju tek posredna saznanja o pokušaju silovanja oštećenice, u bitnom je njihov iskaz suglasan s terećenjem oštećenice i potkrjepljuje njezinu vjerodostojnost.

9.4. Nadalje, neosnovano optuženik navodi da je neuvjerljiv prvi iskaz svjedoka D. K. (oca optuženika) da mu je svjedokinja Z. I. rekla da je optuženik pokušao silovati oštećenicu, što ova svjedokinja poriče. Naime, taj iskaz svjedok je dao na dokaznom ročištu 5. travnja 2019., u prisutnosti stranaka kada je naveo da su oštećenica i Z. I. drugo jutro bile u njegovoj kući, da je vidio da je oštećenica u blatnjavoj odjeći, a Z. da mu je rekla da je optuženik pokušao silovati oštećenicu. Stoga je s pravom prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima, taj njegov iskaz cijeni istinitim, dok se logično zbog proteka više od dvije godine (ispitan 9. rujna 2021.) više ne sjeća ranijeg iskaza.

9.5. Optuženik osporava činjenična utvrđenja za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. (točka 2 izreke), tvrdnjom da je njen iskaz nevjerodostojan, a drugih dokaza da nema. Međutim, slijedom ranije navedenog i ocjenom iskaza oštećenice vjerodostojnim, utvrđeno je da je nakon pokušaja silovanja uslijedila prijetnja koju je oštećenici uputio optuženik sadržaja da će je ubiti ako nešto kaže njegovoj ženi, stoga ni u tom dijelu nije osnovana žalba optuženika.

9.6. Zaključno, dakle, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te su primijenjene odgovarajuće odredbe materijalnog prava, a optuženik osnovano proglašen krivim za oba terećena kaznena djela.

10. Iako optuženik ne navodi da se žali zbog odluke o kazni, prvostupanjska je presuda ispitana i u tom dijelu jer u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

10.1. Državni odvjetnik, obrazlažući žalbu zbog odluke o kazni, smatra da je po prvostupanjskom sudu točno utvrđena olakotna okolnost da je optuženik otac dvoje maloljetne djece o kojoj brine, međutim, da mu nije dovoljno cijenio upornost u počinjenju kaznenog djela, način počinjenja djela, da je oštećenica bila mlada osoba od dvadeset i četiri godine, da su je posljedice pogodile (nađeni tragovi psihološke traumatizacije vezano za pokušaj spolne zlostave), nekritičnost prema djelu, da je oštećenica ženina sestra i da je iskoristio njeno povjerenje, te da je do sada osuđivan i to za kaznena djela s elementima nasilja. Smatra da sve navedeno ne opravdava utvrđenje kazne u minimalnom trajanju od jedne godine za kazneno djelo silovanja u pokušaju i bliže minimalnoj kazni u trajanju od četiri mjeseca za kazneno djelo prijetnje. Predlaže izricanje pojedinačnih i jedinstvene kazne u dužem trajanju.

10.2. Razmotrivši žalbene navode, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je državni odvjetnik u pravu kada u svojoj žalbi ističe u odnosu na djelo pod točkom 1. izreke da utvrđena kazna zatvora na donjoj granici propisanoj za ovo djelo u trajanju od jedne godine nije opravdana. Premda je kazneno djelo silovanja ostalo u pokušaju, treba imati na umu da je žrtva pružala žestok otpor i uspjela pobjeći. Stoga uzevši u obzir stupanj kriminalne volje, da je optuženik prema činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude oštećenicu fizički zlostavljao, da je pokazao upornost u počinjenju djela, da je iskoristio povjerenje oštećenice koja je sestra njegove supruge i koja je boravila u njihovoj kući, te utvrđenu otegotnu okolnost optuženikove osuđivanosti za kaznena djela s elementima nasilja i da izrečene kaznene sankcije (uvjetne osude) nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika da ne čini nova kaznena djela, sve utvrđene okolnosti, po ocjeni suda drugog stupnja, doista zaslužuju strože kažnjavanje počinitelja.

10.3. Stoga su po mišljenju Visokog kaznenog Republike Hrvatske, kazne zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo pod točkom 1. i od četiri mjeseca za kazneno djelo iz točke 2. presude kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca utvrđene u prekratkom trajanju, slijedom čega je i preinačena prvostupanjska presuda te je optuženiku za kazneno djelo iz točke 1. presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a za kazneno djelo iz točke 2. presude kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci,u koju kaznu je optuženiku na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru.

10.4. Ovakve kazne zatvora u skladu su s utvrđenim otegotnim i olakotnim okolnostima, ličnosti optuženika te njegovim stupnjem krivnje (članak 47. KZ/11.) i jedino ovakvom kaznom, pri čemu posebno treba imati u vidu težinu počinjenih djela, može se ostvariti svrha kažnjavanja. Takvom kaznom izrazit će se i društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela te jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane takva kazna će omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (članak 41. KZ/11.). Iz navedenih razloga prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, dok je žalba optuženika neosnovana.

11. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene bitne postupovne povrede niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

Zagreb, 2. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić