Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-457/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. K., zbog kaznenih djela iz članka 227. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11-1) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog D. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-165/2022. (K-33/2020.), od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog D. K. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-165/2022. (K- 33/2020.) od 3. studenog 2022., u postupku neprave obnove, prihvaćen je zahtjev osuđenog D. K. te su na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70 /17., 126/19. i 80/22. – dalje ZKP/08.) preinačene u odluci o kazni:

1. presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2021., broj: K-33/2020., potvrđena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2021., broj: I Kž-60/2021., kojom je osuđeni D. K. proglašen krivim, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11-1, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, a na temelju odredbe članka 72. stavka 1., 3. i 6. KZ/11-1 izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora dok mu je na temelju odredbe članka 69. stavka 1., 2. i 3. KZ/11-1 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju 3 (tri) godine i

2. presuda Općinskog suda u Zlataru od 12. kolovoza 2021., broj: K-385/2019., ukinuta u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, preinačena u odluci o kazni u odnosu na osuđenu D. Č., a u preostalom dijelu potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu od 26. travnja 2022., broj: Kž-128/2022., kojom je osuđeni D. K. proglašen krivim, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 52. KZ/11-1 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca

te je D. K. uz primjenu članka 51. KZ/11. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/2021. - dalje: KZ/11-2) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 2 (dva) mjeseca.

Na temelju odredbe članka 54. KZ/11-2 osuđenom D. K. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 19. prosinca 2014. do 20. prosinca 2014. te vrijeme na izdržavanju kazne od 21. listopada 2021. pa nadalje.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je osuđenik osobno zbog svih žalbenih osnova iz članka 467. ZKP/08., s prijedlogom "da zbog evidentnih propusta pri donošenju pobijane presude Županijskog suda u Zagrebu br. Kv I-165/2022. u vezi s presudom broj K-33/2020. od dana 21. siječnja 2021. g. te svih procesnih nezakonitosti u odluci o kazni, istu ukine, podredno se moli i predlaže da žalbeni sud predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje tako da se ne opozivaju uvjetne osude Općinskog suda u Zlataru broj K-171/2018. od 05.07.2018. i K-243/14. od 06.12.2018.".

2.1. Osuđenik je osobno podnio i dopunu žalbe protiv presude, zbog "apsolutno bitne povrede kaznenog zakona RH na moju štetu iz članka 469. točka 5. ZKP", s prijedlogom "uvaženi Županijski sud u Zagrebu da mu po analogiji odredaba ZKP-a iz članka 498. stavka 1. točke 3. izrekne jedinstvenu zatvorsku kaznu, kao i da mu slijedom gore sadržanoga ne opoziva uvjetne osude (kazne) izrečene temeljem presuda Općinskog suda u Zlataru broj K-171/2018. i K-243/14. te mu između ostaloga temeljem novonastalih okolnosti (bolesti), odredbom iz članka 498. stavka 4. ZKP-a preinači prijašnju presudu glede zatvorske kazne i izrekne mu novu kaznu, utvrđujući koliko se od kazne izrečene prijašnjom presudom ima za izvršiti". Žalba i dopuna žalbe razmatrat će se kao jedna cjelina.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba osuđenika je neosnovana.

6. Iako osuđenik u žalbi navodi da pobija presudu zbog svih žalbenih osnova, iz sadržaja žalbe proizlazi da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavka 5. ZKP/08.

6.1. Protivno navedenom, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno odlučio o zahtjevu osuđenika na način da je pravomoćne presude navedene u izreci pobijane presude preinačio u odluci o kazni te na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavkom 2. i člankom 53. stavkom 1. KZ/11-2 izrekao osuđeniku jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 2 (dva) mjeseca, a da pritom nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka niti povredu kaznenog zakona.

7. Naime, u skladu s odredbom članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju. U skladu s odredbom članka 53. stavka 1. KZ/11-2 kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi članka 51. KZ/11-2, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu, a kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao, ne računajući vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu, uračunat će se u izrečenu jedinstvenu kaznu.

7.1. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izricanje jedinstvene kazne osuđeniku iz članka 53. stavka 1. KZ/11-2, jer su kaznena djela iz presude Općinskog suda u Zlataru počinjena prije nego je započeo izdržavanje kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Zagrebu.

8. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti te prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora imao u vidu sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti iz predmetnih presuda te u konačnici ispravno odmjerio i izrekao osuđeniku jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 2 mjeseca, valjano ocijenivši da će se na taj način postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11-2.

9. U žalbi osuđenik navodi kako je Županijski sud u Zagrebu prilikom donošenja presude koja je sada predmet objedinjenja ove tzv. neprave obnove, opozvao uvjetne osude izrečene temeljem presuda Općinskog suda u Zlataru broj K- 171/2018. i K-243/14., a isto je učinio protivno odredbi članka 564. ZKP/08., jer osuđenika o istome nije obavijestio, odnosno nije mu dao mogućnost da se izjasni te ih je opozvao van zakonom propisanog roka, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

9.1. Međutim, ukoliko je osuđenik smatrao da mu je prvostupanjski sud opozvao uvjetne osude protivno zakonu i na taj način povrijedio pravo obrane, u tom postupku imao je zakonsku mogućnost da takvu eventualnu bitnu povredu iznese u žalbi na tu presudu.

9.2. Pritom valja istaknuti kako prvostupanjski sud u postupku objedinjavanja kazne nije ovlašten da drukčije utvrđuje ili ocjenjuje okolnosti što su ih imali sudovi pri izricanju pravomoćno izrečenih kazni u prijašnjim presudama, nego je samo ovlašten da na osnovi tih okolnosti i pojedinih kazni izrekne takvu jedinstvenu kaznu kakva bi osuđeniku bila izrečena u vrijeme donošenja prijašnjih presuda da se znalo za postojanje stjecaja više kaznenih djela. Slijedom navedenog, ukoliko osuđenik smatra da je navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka počinio prvostupanjski sud prilikom donošenja presude koja se objedinjuje u ovom postupku, isto ne može biti predmetom razmatranja ovog, već eventualno nekog drugog izvanrednog pravnog lijeka.

10. Također, osuđenik smatra kako su u proturječju utvrđenja iz presude Općinskog suda u Zlataru, ujedno iznesena u točki 5.2.2. pobijane presude ("sklonost kriminalnim djelatnostima te neiskazana kritičnost spram svojih postupaka") sa utvrđenjima iz točke 5.2.1. pobijane presude, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

10.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer su pod točkom 5.2.1. iznesene utvrđene olakotne okolnosti na strani osuđenika, a pod točkom 5.2.2. otegotne, a to su stanja i činjenice koje umanjuju ili otežavaju odgovornost, a ne radi se o proturječju iznesenih razloga o odlučnim činjenicama.

11. Nadalje, osuđenik smatra da je u presudi Županijskog suda u Zagrebu, a koja je predmet objedinjenja ove tzv. neprave obnove, prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu kada je osuđeniku izrekao dvije sigurnosne mjere i to sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 3 godine dulje od izrečene kazne zatvora te sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 godine, navodeći kako se mjera "može primijeniti samo za vrijeme izvršenja kazne zatvora i može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne", čime upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08.

11.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu iz članka 469. točke 5. ZKP/08. Naime, ukoliko je osuđenik smatrao da je prvostupanjski sud prekoračio ovlast u odnosu na izrečene sigurnosne mjere u presudi Županijskog suda u Zagrebu koja je predmet ovog objedinjenja, imao je zakonsku mogućnost da takvu eventualnu povredu kaznenog zakona iznese u žalbi na presudu.

11.2. Stoga, iako ovaj drugostupanjski sud drži da osuđenik pogrešno interpretira zakonske odredbe, valja opet istaknuti kako u postupku objedinjenja tzv. neprave obnove, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten niti ulaziti u razmatranje istoga, obzirom da je i prvostupanjski sud samo ovlašten da na osnovi svih ranije utvrđenih okolnosti i pojedinih kazni iz pravomoćnih presuda izrekne takvu jedinstvenu kaznu kakva bi osuđeniku bila izrečena u vrijeme donošenja prijašnjih presuda da se znalo za postojanje stjecaja više kaznenih djela. Pritom valja istaknuti da sud u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, ne može cijeniti pravilnost pravomoćno utvrđenih i izrečenih kazni, već novom presudom izriče samo jedinstvenu kaznu prema odredbama za odmjeravanje kazne za djela u stjecaju.

12. U konačnici osuđenik ističe da su nastupile novonastale okolnosti za koje "uvaženi sud nije znao prilikom donošenja svoje odluke o mojoj osudi presudom K- 33/2020.", a koje se odnose na narušeno zdravstveno stanje osuđenika, pa isti predlaže da mu se izrečena kazna ublaži.

12.1. Naime, ponovno se ističe kako se u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka (objedinjenja kazni), ne utvrđuju nove činjenice koje su odlučne za odmjeravanje kazne, već sud uzima u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjenja. Stoga, prvostupanjski sud se nije mogao upuštati u utvrđivanje i ocjenjivanje eventualno nekih novih okolnosti na koje se upire žalbom, već iste mogu biti osnova za podnošenje zahtjeva u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

13. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba kaznenog postupka niti povredu kaznenog zakona, jer je prvostupanjska presuda valjano obrazložena, na način da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, ličnost osuđenika i broj kaznenih djela sadržanih u objedinjavajućim presudama te ispravno ocijenio da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 5 godina i 2 mjeseca, odnosno ocjena je ovog drugostupanjskog suda da izrečena jedinstvena kazna zatvora nije prestroga i da će se upravo njome postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11-2.

14. Slijedom svega izloženog, kako ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao izreci ove presude.

Zagreb, 2. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.