Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 17 Gž-1677/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica u S., protiv tuženice L. I. J. iz S., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj 60 Povrv-1959/2021-8 od 5. srpnja 2022., 2. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj 60 Povrv-1959/2021-8 od 5. srpnja 2022.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice N. K. iz S., poslovni broj Ovrv-2217/2021 od 8. studenog 2021. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 113,15 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), dok je obijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 193,75 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženica ne navodeći izrijekom iz kojih žalbenih razloga i u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, pa se sukladno članku 365. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje u tekstu: ZPP) uzima da se presuda pobija u dijelu u kojem tuženica nije uspjela u sporu, odnosno u konkretnom slučaju u točki I. i II. izreke pobijane presude. Tuženica u žalbi iznosi činjenice vezane za kronologiju odnosa sa H. d.d., te ističe da je podmirila predmetno potraživanje H. d.d., kao i što osporava aktivnu legitimaciju tužitelja budući da nije potpisala cesiju s tužiteljem i da nije obaviještena o cesiji. Nadalje, tuženici osporava odluku prvostupanjskog suda kojom je obvezna tužitelju naknaditi troškove postupka. Konačno, ističe da je nezaposlena i da nema imovine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neplaćenih, a dospjelih računa za pružene telekomunikacijske usluge za siječanj 2021. i veljaču 2021. u ukupnom iznosu od 113,15 kuna.

6. Prije svega, valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost premeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 467. ZPP-a.

7. Stoga, žalbene navode tuženice kojima iznosi činjenice o kronologiji odnosa s H. d.d. i kojim tvrdi da je podmirila predmetno potraživanje H. d.d., a koji navodi predstavljaju prigovore činjenične naravi, ovaj sud nije razmatrao, budući da se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, utvrđeno je da ne postoji niti jedna od tih povreda

9. Tijekom ovog parničnog postupka nije sporno da je tuženica s H. d.d. u pretplatničkom odnosu na temelju Zahtjeva za mobilnim uslugama H. od 18. srpnja 2020. i potvrde o sklapanju ugovora, a kojim je ugovorena mjesečna pretplata za broj .... te tarifa ..... u ukupnom iznosu od 99,00 kuna.

10. Prvostupanjski sud donosi pobijanu presudu pozivom na odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje u tekstu: ZOO), a na temelju utvrđenja da je H. d.d. Dodatkom Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj ... od 20. listopada 2015. i Aneksu Ugovora 1. i 2. ustupio tužitelju tražbine iz pretplatničkog odnosa sa tuženicom i to tražbinu na temelju računa za siječanj 2021. u iznosu od 99,00 kuna i računa za veljaču 2021. u iznosu od 14,15 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 113,15 kuna, te da tuženica nije dokazala da je podmirila predmetno potraživanje plaćanjem u poslovnici H. d.d.

11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 9. ZOO-a kada je obvezao tuženicu na isplatu predmetnog potraživanja tužitelju u ukupnom iznosu od 113,15 kuna.

12. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima osporava aktivnu legitimaciju tužitelja iz razloga što nije potpisala Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja, njegove Anekse niti Dodatak okvirnom ugovoru, valja naglasiti da za sklapanje ugovora o cesiji nije potreban pristanak dužnika, u konkretnom slučaju tuženice, budući da su sukladno članku 80. stavku 1. ZOO-a stranke ugovora o cesiji kojim vjerovnik prenosi svoju tražbinu na trećeg, vjerovnik kao ustupitelj tražbine, u konkretnom slučaju H. d.d. i treći kao primatelj, u konkretnom slučaju tužitelj. Stoga, s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je H. d.d. kao vjerovnik predmetnog potraživanja prema tuženoj ugovorom o cesiji (Okvirnim ugovorom o prodaji i ustupu potraživanja, njegove Aneksima i Dodatkom okvirnom ugovoru) prenio tužitelju svoju tražbinu, tužitelj je aktivno legitimiran u ovom postupku.

13. S tim u vezi, u odnosu na žalbene navode tuženice kojima ističe da nije obaviještena o ustupu predmetnog potraživanja, valja istaknuti da iz odredaba članka 82. stavka 1. ZOO-a koja propisuje da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju i članka 82. stavka 2. ZOO-a koji propisuje da je ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti, proizlazi da je jedina posljedica neobavještavanja dužnika o ustupanju mogućnost pravovaljanog ispunjenja obveze dužnika ustupitelju do trenutka saznanja za ustupanje. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da tuženica nije dokazala da je ispunila predmetno potraživanje H. d.d. kao ustupitelju tražbine, neobavještavanje tuženice o ustupu predmetne tražbine nema utjecaja na zakonitost pobijane presude.

14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavka 1. ZPP-a kada je obvezao tuženicu na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju, budući da tuženica u cijelosti nije uspjela u parnici, a tuženik je tijekom postupka bio zastupan po punomoćniku odvjetniku.

15. Konačno, žalbeni navodi tuženice kojima ističe da je nezaposlena i nema imovine nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 368. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 2. veljače 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković