Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex vojarna“sv. Križ“, Dračevac

Poslovni broj: Povrv-1227/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja Komunalno društvo „G.“ d.o.o. S., , OIB: … zastupano po direktoru M. Š., a ova po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. R. i I. R. iz

S. protiv tuženika F. R. OIB: …. iz S., , zastupan po punomoćniku R. V., odvjetnik u S., radi isplate,

nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 2. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. M. poslovni broj Ovrv-63/18 od 8.veljače 2018. kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 539,45 EUR/ 4.064,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 53,95 EUR/406,45 kune od 21.01.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 21.02.2017. od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 21.03.2017 pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 21.04.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 21.05.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/406,45 kune od 21.06.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 19.07.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 19.08.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 19.09.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 19.10.2017. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava do 31.prosinca 2022. primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, kao i u dijelu kojim je naloženu tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 7,96 EUR/ 60,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. M. poslovni broj Ovrv-63/18 od 8.veljače 2018. kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 358,06 EUR/ 2.697,78 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 59,68 EUR/449,63 kune od 09.07.2016. pa do isplate, od 59,68 EUR/ 449,63 kune od 09.08.2016. pa do isplate, od 59,68 EUR/449,63 kune od 09.09.2016.pa do isplate, od 59,68 EUR/ 449,63 kune od 09.10.2016. pa do isplate, od 59,68 EUR/ 449,63 kune od 09.11.2016 pa do isplate, od 59,68 EUR/ 449,63 kune od 09.12.2016. te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 190,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.065,72 EUR/ 8.029,68 kuna, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod javnog bilježnika D. M. iz S. podnio ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 6.762,28 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, zajedno sa troškovima ovršnog postupka te pripadajućim kamatama te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-63/2018 od 8.veljače 2018.

Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor pobijajući isto u cijelosti, te navodeći da nije dužan platiti utuženi iznos jer da nije jasno na što se odnosi predmetno potraživanje.

2. Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 („Narodne Novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-63/2018 od 8.veljače 2018. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u izvod iz poslovnih knjiga, izvadak iz zemljišne knjige, račune sa specifikacijom usluga za utuženo razdoblje, Opće uvjete isporuke, Cjenik odvoza i zbrinjavanja otpada, rješenje o te ostalu dokumentaciju dostavljenu po strankama pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. U ovom postupku donijeta je prvostupanjska presuda broj P-1120/2018 ukinuta rješenjem Gž-241/2020 Županijskog suda u V. G..

5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja koje se temelji na obvezi plaćanja usluge skupljanja i odvoza otpada na adresi tuženika u utuženom razdoblju od srpnja 2016. do listopada 2017.

6. Nije sporno da je tuženik vlasnik predmetne „vile K.“ na adresi, u uvali

S. na otoku B., koja se sastoji od jednog stambenog prostora i sedam apartmana, te pomoćnih objekata ( garaža, bazen).

7. Tuženik osporava osnov potraživanja tužitelja navodeći da ne koristi predmetnu nekretninu osim u ljetnim mjesecima, slijedom čega da isti nije u obvezi podmiriti predmetnu tražbinu jer ista nije u skladu sa Naputkom Ministarstva Okoliša i prostornog uređenja sukladno kojem obveznik je dužan plaćati naknadu za otpad po načelu „onečiščivać plaća“ a kako da isti ne koristi nekretninu tijekom cijele godine to da isti nije dužan plaćati predmetnu naknadu za sve mjesece u godini već samo za srpanj i kolovoz.

8. Tužitelj je naveo da je obračunao naknadu tuženiku sukladno Cjeniku i to 0,2183 kn /litri uvećano za paušal od 35,00 kuna za svih sedam nekretnina u vlasništvu tuženika.

9. Sukladno odredbi čl. 5 Općih uvjeta isporuke ugovor o korištenju komunalne usluge zaključuje se na neodređeno vrijeme. Sukladno stavku 2) korisnik usluge može otkazati ugovor o korištenju komunalne usluge zbog preseljenja, prestanka korištenja stana ili poslovnog prostora uz otkazni rok od 30 dana.

10. Odredbom iz 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95,70/97,128/99,57/00,129/00,59/01,26/03,82/04,110/04,178/04,38/09,79/09,153/ 09,49/1184/11,144/12,94/13,153/13,147/14 i 36/15) propisano je kako komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevnog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti te neizgrađenog građevnog zemljišta, a sukladno odredbi čl. 4 istog Zakona propisano je da, između ostalih, komunalnu djelatnost obavlja trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave. Sukladno odredbi čl. 23. istog Zakona propisano je da jedinica lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se između ostalih utvrđuju opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinim slučajevima može odobriti potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja komunalne naknade.

11. Nije sporno da je tuženik obavještavao tužitelja o prestanku korištenja objekta 2012. te da je tužitelj zahtijevao da se dostavi dokaz na okolnost isključivog korištenja objekta tijekom srpnja, kolovoza i rujna.

12. U konkretnom slučaju, iz dostavljenog Cjenika odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada proizlazi da domaćinstva do 70 m2 plaćaju paušal u iznosu od 35,00 kuna po metru kvadratnom metru, a domaćinstva preko 780 m2 do 250 m2 plaćaju po volumenu otpada odnosno 0,2183 po litri. Nadalje, iz podneska tužitelja od 9.siječnja 2019. proizlazi da tuženik tijekom cijele godine, a naročito ljeti iznajmljuje apartmane, dok tuženik tvrdi da iste iznajmljuje samo tijekom ljetnih mjeseci.

13. Između stranaka je sporno je li tuženik u obvezi plaćati odvoz komunalnog otpada za mjesece kada prema njegovoj tvrdnji ne koristi prostor u svom vlasništvu te je sporan obračun odnosno visina tražbine.

14. Sukladno čl. 2. OU isporučitelj komunalne usluge je komunalno društvo G. d.o.o. Supetar, a korisnik usluge su pravne i fizičke osobe, vlasnici ili korisnici nekretnina kada je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika nekretnine, koji stvaraju komunalni otpad odnosno otpad sličan komunalnom otpadu.

15. Nadalje, sukladno čl. 4. korisnik usluge dužan je podnijeti obavijest o početku korištenja komunalne usluge te će isporučitelj i korisnik zaključiti ugovor o korištenju komunalne usluge, koji se sukladno čl. 5 OU zaključuje na neodređeno vrijeme, a korisnik može otkazati ugovor zbog preseljenja, prestanka korištenja stana ili poslovnog prostora. Ugovor Općih uvjeta isporuke komunalnih usluga skupljanja i odvoza komunalnog otpada.

16. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tuženik vlasnik zgrade i dvorišta mješovite namjene ukupne površine 1036 m2, od čega su apartman oznake AP-PR površine 30.22 m2, apartman oznake AP2-PR površine 43,40 m2, apartman AP3-PR površine 50,44 m2, apartman oznake AP4-1.K površine 30,22 m2, apartman oznake AP5-1.K površine 66,65 m2, apartman oznake AP6-1.K površine 28,33 m2, apartman AP7-1.K. površine 24,50 m2 te stan oznake S1-2.K površine 112,50 m2.

17. Iz dostavljenih računa proizlazi da je tuženik za mjesec srpanj do prosinca 2016. dužan platiti iznos od 449,63 kune, a u specifikaciji se navodi da račun čine paušal ( 7,00 kuna po metru kvadratnom) odnosno iznos od 245,00 kuna i 114,70 kuna ( 0,2183 po litri otpada) sve uvećano za PDV 25%. Nadalje, u računima mjesece siječanj do listopada 2017. računi iznose 406,45 kuna, a u specifikaciji se navodi da račun čine paušal ( 7,00 kuna po metru kvadratnom) odnosno iznos od 245,00 kuna i 114,70 kuna ( 0,2183 po litri otpada) sve uvećano za PDV 13%.

18. Iz navedenih računa proizlazi da je tužitelj obračunavao tuženiku paušal od 35 kn/m2 za nekretnine do 70 m2 odnosno 0,2183 po litri otpada za stan površine 112 m2.

19. Naime, iz čl. 14. OU proizlazi da obračunska jedinica za plaćanje usluga skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada iz kućanstva na području grada Supetra je volumen otpada, a osnovni element utvrđivanja volumena otpada kao kriterija količine otpada predstavlja izmjerena količina komunalnog otpada na odlagalištu, broj stanovnika obuhvaćenih odvozom komunalnog otpada, volumen dnevno proizvedenog otpada po stanovniku, količina usluge u obliku broja odvoza i površina nekretnine obuhvaćene uslugom. Nadalje, površina nekretnine utvrđuje se iz dokumentacije ( lokacijska, građevinska ili uporabna dozvola, kupoprodajni ugovor, ugovor o najmu ili zakupu te rješenja o visini komunalne naknade ili drugog dokumenta iz kojeg je vidljiva površina nekretnine.

20. Nadalje, sukladno čl. 16 OU na obračun komunalne usluge korisnik usluge ima pravo prigovora u roku od 8 dana od ispostave računa, u protivnom se smatra da je obračun bio u redu.

21. Tuženik je dopisom od 26.travnja 2012. obavijestio tužitelja da objekt koristi povremeno tijekom srpnja i kolovoza te da pruža ugostiteljske usluge tijekom tog perioda.

22. Osim toga, navodi da je odlukom Državnog inspektorata poništeno rješenje Državnog inspektorata Područna jedinica S., Klasa: UP/I-050-02/13-01/4 od 15.veljače 2013. nakon što je utvrđeno da je tuženik u svojim objektima boravio samo tijekom određenog vremena odnosno tijekom srpnja i kolovoza to je sukladno odredbi čl. 2. stavak 1 naprijed citiranog Naputka o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom ( "Narodne novine" broj 129/11 i 137/11) dužan platiti troškove gospodarenja otpadom koji između ostalog uključuju troškove prijevoza otpada i to samo za otpad koji je predao, dakle, sukladno načelu " onečišćivač plaća".

23. Nadalje, iz dopisa upućenog Udruzi za zaštitu potrošača " Dalmatinski potrošač " - S. proizlazi da člankom 17. Zakona o otpadu ("Narodne novine" broj 178/04, 111/06, 60/08 i 87/09) propisano je da se troškovi gospodarenja komunalnim otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstvu otpada uz primjenu načela " onečišćivač plaća" pri čemu se kao kriterij količine može primijeniti jedinica mase ili volumen otpada ili broj članova kućanstva, sukladno odluci tijela lokalne samouprave. Nadalje, primjenom Zakona o zaštiti okoliša (" Narodne novine" broj 110/07) propisanog načela "onečišćivač plaća" podrazumijeva da troškovi gospodarenja komunalnim otpadom koje snosi onečišćivač moraju biti razmjerni količini komunalnog otpada kojeg predaje ovlaštenoj osobi ovlaštenoj za gospodarenje takvom vrstom otpada, stoga i iznos naknade koju plaća obveznik plaćanja naknade mora biti razmjeran količini predanog otpada. Detaljna razrada Zakonom propisanih modela izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom propisana je Naputkom o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom. Stoga je tijelo nadležno za gospodarenje otpadom dužno predmetnu naknadu izračunati sukladno odredbama gore navedenih propisa.

24. Zakonom o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, dalje: ZOGO) propisano je da korisnik usluge plaća naknadu razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika.

25. Prema odredbi čl. 33. st. 1, 2, 3, 4, 5. i 10. ZOGO propisano je da je davatelj usluge prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada dužan obračunati cijenu predmetne usluge na način kako se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“ ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja usluge sukladno odredbama Zakona, Uredbe iz čl. 29. st. 10. Zakona i Odluke iz čl. 30. st. 7. ovog Zakona, da je davatelj usluge dužan korisniku usluga obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovog Zakona razmjerno količini predanoga otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 7. tog Zakona; da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o količini predanog otpada, te da je dužan u jediničnu cijenu usluge uključiti troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškova prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. Zakona; da davatelj usluge sukladno st. 1, 2. i 4. tog članka Uredbe iz čl. 29. st. 10. Zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada, te je propisano da se na javne usluge prikupljanja i odvoza komunalnog i biorazgradivog otpada primjenjuju odredbe o javnim uslugama iz Zakona kojim se uređuje zaštita potrošača. Prema čl. 30. st. 20. ZOGO način i uvijete obračuna i strukturu cijene javne usluge prikupljanja i odvožnje mješovitog komunalnog i biorazgradivog otpada propisuje Vlada Uredbom iz čl. 29. st. 10. tog Zakona.

26. Međutim, utvrđivanje cijene odnosno cjenika, iz čl. 33. st. 5. ZOGO-a te donošenje odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada, sukladno čl. 30. st. 7. ZOGO, vezano je uz donošenje Uredbe od strane Vlade Republike Hrvatske, sukladno čl. 29. st. 10. ZOGO.

27. U prijelaznim i završnim odredbama ZOGO zakonodavac je odredio uvjete i rokove u kojima su jedinice lokalne samouprave odnosno davatelji javne usluge prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada dužni uskladiti svoje akte i svoja poslovanja s odredbama ovog Zakona.

28. Odredbom čl. 179. st. 5, 6. i 8. ZOGO u kojem je propisano da su jedinice lokalne samouprave dužne donijeti odluke iz čl. 30. st. 7. tog Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu Uredbe iz čl. 29. st. 10. ovog Zakona, te u istom roku uskladiti poslovanje davatelja usluge zbrinjavanja komunalnog i biorazgradivog otpada sa odredbama ovog Zakona, kao i uskladiti odluke o komunalnom redu donesene na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu, u dijelu koji se odnosi na sakupljanje, odvoz i postupanje sa sakupljenim komunalnim otpadom s odredbama ovog Zakona i Uredbe iz čl. 29. st. 10. Zakona.

29. Navedenu Uredbu o gospodarenju komunalnim otpadom, Vlada Republike Hrvatske donijela je 26. svibnja 2017., a ona je stupila na snagu 1. studenog 2017. (nakon donošenja pobijane presude).

30. Odredbom čl. 187. st. 3. ZOGO propisano je da cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz čl. 33. st. 5. ZOGO-a, a Odluka o obveznom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada donesena na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu primjenjuje se do donošenja odluke o pružanju javnih usluga za prikupljanje mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada iz čl. 30. st. 7. tog Zakona.

31. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 179. st. 5, 6. i 8. i čl. 187. st. 3. ZOGO, a isto tako da je Uredba stupila na snagu 1. studenog 2017., proizlazi da jedinice lokalne samouprave sve do 1. veljače 2018. nisu u obvezi donijeti odluku o načinu pružanja javne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada iz čl. 30. st. 7. tog Zakona odnosno da davatelji ove javne usluge nisu u obvezi donijeti cjenike sukladno čl. 33. st. 5. tog Zakona te da se naplata skupljenog i odvezenog komunalnog otpada može vršiti prema cjenicima za komunalnu uslugu donesenu temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu i odlukama o obveznom korištenju komunalnih usluga održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada. Slijedom navedenog, a obzirom da tužitelj potražuje isplatu za pružene komunalne usluge prikupljanja i odvoza otpada za razdoblje od srpnja 2016. do listopada 2017. kada je na snazi bio Cjenik iz 2010., to je temelj za obračun utuženog potraživanja upravo Cjenik iz 2010. Slijedom navedenog, sasvim je nejasno obrazloženje suda prvog stupnja da je na tužitelju bio teret dokaza na okolnosti parametara koje je tužitelj koristio pri sastavljanju predmetnih računa, a koji da u ovom postupku nisu nedvojbeno utvrđeni jer da je u spis dostavljen Cjenik iz 2010., a da se utužena tražbina odnosi na razdoblje iz 2016/2017.

32. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio dužan dokazati pružanje usluge tuženiku, a što je tuženik samo paušalno osporio navodeći da nekretninu koristi samo ljeti, te nije dostavio dokaz da se doista radi o nenastanjenoj nekretnini u kojoj nitko ne boravi niti koristi uslugu tužitelja tijekom zimskih mjeseci. Naime, da je tuženiku namjera izbjegavanje plaćanja bilo kakve usluge tužitelju proizlazi i iz toga što isti nije platio uslugu sakupljanja i odvoženja otpada niti za ljetne mjesece u kojima je nesporno koristio usluge odvoženja otpada koje je nesporno uredno pružao tužitelj te iste nastavio pružati i naplaćivati tijekom cijele godine jer tuženik nijednim relevantnim dokazom ( stanje brojila za struju i vodu) nije dokazao da ne koristi predmetnu nekretninu inače podobnu za stanovanje niti je ikada prigovorio kvaliteti pružene usluge tužitelja iz čega proizlazi da tužitelj istu uredno ispunjava te ima pravo istu i naplatiti.

33. Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/13 i 73/17) a u svezi Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog1008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) primjenjuje kod plaćanja navedene usluge načelo „onečišćivač plaća“, te samo proizvođač otpada odnosno posjednik istog snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnine kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači (isti stav proizlazi i iz zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 04. prosinca 2017. u Zagrebu i izraženog pod brojem Su-IV-204/17-5), a u konkretnom slučaju tuženik je utvrđen onečišćivačem kao vlasnik i posjednik predmetne nekretnine pa time i posjednikom otpada slijedom čega je tuženika valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa sukladno potraživanju tužitelja koji je visinu svoje tražbine dokazao dostavljenim računima.

34. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 232 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje ZOO) sukladno kojoj tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu. Nadalje, sukladno odredbi čl. 214. ZOO zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem vjerovnik je mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sukladno odredbi čl. 215 ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a sukladno odredbi čl. 216 ZOO zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Uvidom u karticu salda konta utvrđeno je da najstarije potraživanje tužitelja dospijeva dana 9.srpnja 2016. dok je ovršni prijedlog podnesen 19.siječnja 2018. to su sva potraživanja dospjela prije 19.siječnja 2017. sukladno odredbi čl. 232.ZOO u zastari, pa tako i predmetno potraživanje tužitelja, slijedom čega je djelomično osnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanja koja su dospijevala od 9.srpnja 2016. do 9.prosinca 2016. te je u tom dijelu tužba podnesena izvan zastarnog roka, a osnovan prigovor zastare tuženika, zbog čega je sukladno odredbi čl. 451.st.3 ZPP-a odlučeno kao pod točkom I i II izreke.

35. Ovršni trošak održan je na snazi u točki I izreke sukladno odredbi čl. 451.st.3 ZPP-a, a odnosi se na trošak javnog bilježnika sukladno odredbi čl. 6 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ( Narodne novine, br. 57/96,29/99,42/00, 133/03, 194/03, 151/04 i 88/05), sud je priznao tužitelju trošak javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje za ovrhu u iznosu od 80,00 kuna uvećano za PDV 25 % u iznosu od 20,00 kuna, što sveukupno iznosi 100,00 kuna, dok nije održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu na zatraženi nastali trošak dostave rješenja o ovrsi niti materijalni trošak u ukupnom iznosu od 75,00 kuna jer su isti uračunati u trošak javnobilježničke nagrade. Nadalje, platni nalog nije održan na snazi u odnosu na predvidive troškove tužitelja (potvrda pravomoćnosti i ovršnosti) te trošak dostave javnog bilježnika u sveukupnom iznosu od 75,00 kuna pa je sud u odnosu na iste ukinuo platni nalog jer isti nisu niti nastali do trenutka donošenja rješenja o ovrsi obzirom je izjavljen prigovor protiv rješenja o ovrsi, nakon čega je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage, slijedom čega isto nije postalo niti pravomoćno niti ovršno, slijedom čega nije bio potreban niti trošak dostave javnog bilježnika, te je odlučeno kao pod točkom II izreke. Obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u sporu ( 60%) uzimajući u obzir uspjeh u osnovu 100 % te u visini 60 % te uspjeh tuženika u iznosu 40 % trošak ovrhe iznosi 60,00 kuna odnosno 7,96 EUR.

36. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat trošak sastava podneska od 8.siječnja 2019. 75 bodova, zastupanje na ročištu od 28.siječnja 2019. 75 bodova, sastav podneska od 2.svibnja 2019. 75 bodova, zastupanje na ročištu od 14.listopada 2019. 75 bodova, sastav žalbe od 16.studenog 2019. 93,75 bodova, pristojba žalbe 375,00 kuna, sastav podneska od 30.ožujka 2021. 75 bodova, podneska od 12.svibnja 2021. 75 bodova, zastupanje na ročištu od 8.lipnja 2021. 75 bodova te ročištu od 26.siječnja 2023. 75 bodova odnosno sveukupno 693,75 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 15,00 kuna ( Tbr. 50) odnosno sveukupno 10.406,25 kuna uvećano za PDV (25%) u iznosu od 2.601,56 kuna što sveukupno iznosi 13.007,81 kuna, te uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 375,00 kuna sveukupno iznosi 13.382,81 kuna/ 1.776,20 EUR, obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u sporu 60 % iznosi 8.029,68 kuna/ 1.065,72 EUR.

37. Slijedom gore navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 2.veljače 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana putem ovog suda za Županijski sud, pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st.2 t.1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a)

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- spis