REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8796/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak- Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika H.H., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8., članka 238. stavak 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i članka 65. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), rješavajući o žalbi okrivljenika H.H., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp P-705/2020 od 19. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika H.H. i potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik H.H. oslobađa se plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik H.H. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna, zbog djela prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8., članka 238. stavak 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 65. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanih u izreci presude, dok je u odnosu na prekršaj iz članka 51. stavak 1. i 5. u vezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama oslobođen od optužbe. U izrečenu novčanu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od jednog dana, što se izjednačava sa 300,00 kuna, pa je okrivljenik dužan platiti 9.700,00 kuna novčane kazne. Okrivljeniku je odobrena i obročna otplata kazne kroz 6 jednakih mjesečnih obroka.
2. Okrivljenik je propisno upozoren na odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 499,58 (četiristodevedesetdevet kuna i pedesetosam lipa) kuna.
4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, u čije trajanje je uračunato vrijeme kada je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta.
5. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri. S obzirom na količinu konzumiranog alkohola smatra da je koncentracija alkohola previsoka. Tokom samog događaja sve je potvrđivao jer je stranac, loše govori hrvatski i bio je pod jakim stresom. Za vozilo je tehnički pregled bio obavljen, ali prometna dozvola nije bila produžena, što je samo formalnost. Osiguranje za vozilo je bilo uredno plaćeno. Stoga moli da mu se izrečene novčane kazne ukinu. Također moli ukidanje zaštitne mjere jer mu je vozilo neophodno za brigu o bolesnoj supruzi, koja se priprema za tešku operaciju. On i supruga su podstanari, a supruga prima naknadu za njegu od 600,00 kuna.
Žalba je neosnovana.
6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Neosnovano okrivljenik u svojoj žalbi ističe da mu tokom postupka nije osiguran tumač, odnosno prevoditelj za arapski jezik jer je stranac i teško se služi hrvatskim jezikom. Naime, na glavnoj raspravi okrivljenik je upozoren na sa svoja zakonska prava, između ostalog i na pravo na tumača odnosno prevoditelja, međutim okrivljenik je jasno i nedvosmisleno naveo da hrvatski jezik razumije te je pristao svoju obranu dati bez tumača, što je zapisnički konstatirano, a koji zapisnik o glavnoj raspravi je uredno i bez primjedbi potpisao. Dakle, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika da mu je povrijeđeno pravo na obranu.
8. Ispitujući nadalje pobijanu presudu, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani priznao kako je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 2,20 g/kg alkohola u organizmu, koje priznanje je prvostupanjski sud cijenio kao određeno i uvjerljivo s obzirom da isto potvrđuje i zapisnik o alkotestiranju, u kojeg je izvršen uvid. Neosnovano okrivljenik tvrdi da je vozilo kojim je upravljao bilo registrirano i osigurano jer iz navoda njegove žalbe proizlazi da je vozilo bilo samo tehnički pregledano. Tokom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka je ispitan R.Š., policijski službenik, koji je prekršaje utvrdio osobno, i čiji iskaz je sud prihvatio kao realan i uvjerljiv.
9. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze je prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.
10. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je ista pravilno i potpuno obrazložena i te je okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanim iznosima, blažim od propisanih minimuma. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenih djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da nema elemenata za dodatno ublažavanje izrečene novčane kazne.
11. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaja. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenih djela prekršaja, odnosno stupnju alkoholiziranosti okrivljenika.
12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka, čija visina je primjerena složenosti i trajanju postupka.
13. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. veljače 2023.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
