Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-9963/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog N.D., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 8. srpnja 2022., poslovni broj: Pp-9453/2021, u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okr. N.D., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u izreci te presude u točki c) označava djelom prekršaja iz članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 260,00 EUR[1] (dvjestošezdeset eura) / 1.958,97 kn (tisućudevetstopedesetosam kuna i devedesetsedam lipa), a za djelo u točki b) iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 663,61 EUR (šestošezdesettri eura) / 5.000,00 kn (pettisuća kuna), pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 923,61 EUR (devetstodvadesettri eura i šezdesetjedan cent) / 6.958,94 kn (šesttisućadevetstopedesetosam kuna i devedesetčetiri lipe) koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.
II U ostalom dijelu, odbija se žalba okrivljenika N.D. kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik N.D. je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura)/ 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu okr. N.D. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 216. stavka 2. i 3. i članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz članka 4. stavka 1. kažnjiv po članku 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pa mu je za djelo u točki a) primijenjena uvjetna osuda tako da je izrečena kazna zatvora od 10 dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje je izrečena ista ili teža kazna, dok su mu za djela u točkama b) i c) utvrđene novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna i 2.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, koja počinje teći od izvršnosti presude.
1.2. Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj u bitnome poriče svojstvo vozača te prilike i ponavlja svoju obranu, navodeći da je sud pogrešno poklonio vjeru svjedoku.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. ,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke zadržava pravni kontinuitet, s time da novi zakon zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za prekršaj u točki c) u odnosu na raniji propis.
4.2. Odredba članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
4.3. Budući da je novim zakonom za djelo u točki c) izreke pobijane presude propisana blaža novčana kazna to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi zakon. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjski presudu u pravnoj oznaci djela i za djelo u točki c) utvrdio novčanu kaznu u fiksnom iznosu propisanim novim zakonom, te potom po službenoj dužnosti, prihvaćanjem utvrđene kazne za djelo u točki b) i konverzijom novčane valute, izrekao ukupnu novčanu kaznu, koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kao u izreci ove odluke u točki I.
4.4. Iako novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama za djelo iz članka 216. stavka 2. i 3. zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu, međutim u jednakim okvirima propisuje alternativnu kaznu zatvora u trajanju do 60 dana, te kako je u predmetnom slučaju po mišljenju ovog Suda za to djelo pravilno odmjerena kazna zatvora i primjereno svim okolnostima slučaja primijenjena uvjetna osuda, to po načelu konkretnosti novi zakon ne bi proizveo povoljniji ishod za okrivljenika.
5. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, gdje žalitelj u bitnome ponavlja svoju obranu, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta,prvenstveno iskaza svjedoka T.S. utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih propisa, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
5.1. Žalitelj paušalnim tvrdnjama ne dovodi u pitanje vjerodostojnost svjedočenja policijskog službenika, budući da je svjedok T.S. odlučno tvrdio da su on i kolega uočili vozilo u kretanju bez registarskih pločica koje je dolazilo iz suprotnog smjera te su se zaustavili ispred tog vozila, pa su dakle neposredno utvrdili svojstvo i identitet vozača u osobi okrivljenika, s time da je žalitelj uredno pozvan na raspravu i da mu je na zakonom propisan način omogućeno sudjelovanje u postupku, pa je imao mogućnost prigovarati takvom iskazu djelatnika policije i predlagati izvođenje drugih dokaza.
5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu odluke o kazni ovaj Sud je mišljenja da je za počinjenja djela okrivljeniku izrečena kazna koja je primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, stupnju krivnje te pravilno cijenjenim svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni i koje nisu bile poznate i pravilno vrednovane u prvostupanjskom postupku.
6.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je za djelo u točki a) izreke pobijane presude primijenio najblažu vrstu sankcije, odnosno mjeru upozorenja - uvjetnu osudu, koja se sastoji od kazne zatvora u trajanju od 10 dana i roka kušnje (provjeravanja) od jedne godine, upravo smatrajući da se bez izvršenja kazne zatvora može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, dok je za preostale prekršaje odmjerio posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne, a najniže mjere kazne je po služenoj dužnosti prihvatio i ovaj Sud, dok ranija kažnjavanost žalitelja isključuje osnovanost kraćeg trajanja kazne i roka kušnje ili eventualnu primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Imajući na umu značaj i težinu prekršaja, odnosno potencijalnu opasnost za druge sudionike u prometu bez potrebnih znanja i vještina te dovodeći isto u svezu s ranijim kažnjavanjem zbog istog prekršaja, i ovaj Sud je mišljenja da je izricanje zaštitne mjere opravdano u cilju preventivnog djelovanja na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da je mjera razmjerna težini počinjenog djela, djelima koja se mogu očekivati i stupnju počiniteljeve opasnosti, dok žalitelj navodima žalbe ne dovodi u pitanje osnovanost i duljinu trajanja mjere.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. veljače 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
