Poslovni broj: Usž-1731/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. B. iz S., M. B. iz Z., S. T. V. iz Z., Z. Š. iz Z., i A. Š. i A. B. iz Z., koje sve zastupa opunomoćenik K. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe K. d.o.o. S., koju zastupa opunomoćenik I. S., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. S. i I. S., u Z., u predmetu radi obnove postupka, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, broj: UsI-1553/20 od 15. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, broj: UsI-1553/20 od 15. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-350-05/20-06/3, urbroj: 531-09-2-2- 20-2 od 20. travnja 2020. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, te je tužiteljima naloženo da solidarno podmire trošak spora zainteresiranoj osobi u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude u iznosu od 6.250,00 kn.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju su tužitelji izjavili protiv rješenja Grada Zagreba, Ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: 361-05/18-031/101, urbroj: 251-13-21/1-022-20- 9 od 31. siječnja 2020. kojim je odbačen njihov prijedlog za obnovu postupka izdavanja dozvole za promjenu namjene i uporabu stambenog u poslovni prostor po zahtjevu zainteresirane osobe.
3. Tužitelji su izjavili žalbu protiv prvostupanjske presude. Ukazuju da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti obrazložio razloge zbog kojih nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka kojeg su tužitelji dostavili. Smatraju da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu stranke u postupku izdavanja dozvole za promjenu namjene i uporabe građevine, pri čemu je propustio utvrditi i ocijeniti okolnost što je zainteresirana osoba samovoljno pomaknula liniju fasade za otprilike 1,60 m u ravninu sa ostatkom fasade na istočnom dijelu zgrade čime je nesporno zadirano u zajedničko vlasništvo svih suvlasnika zgrade. Upravo iz razloga što se zadiralo u fasadu, ventilaciju i statiku cijele zgrade smatraju da su trebali biti stranke u postupku, a sud prvog stupnja bio je dužan poništiti rješenje tuženika i usvojiti tužbeni zahtjev. Pozivaju se na odredbu članka 154. Zakona o prostornom uređenju i smatraju nejasnim zbog čega u postupku u kojem je nesporno da je promjena namjene bitno utjecala na fasadu cijele zgrade, odnosno zajedničko vlasništvo tužitelja, tužitelji nemaju pravo sudjelovati kao stranke u postupku. Zbog navedenih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava tužitelji smatraju da je pogrešna i odluka suda o troškovima upravnog spora. Navode da troškove čine opravdani izdaci, a prvostupanjski sud je zainteresiranoj osobi priznao i trošak održanog ročišta na kojem se ništa materijalnopravno novo nije dogodilo, zbog čega smatraju da ovaj trošak nije opravdan. Nadalje, smatraju da niti sudjelovanje zainteresirane osobe u sporu nije bilo potrebno jer je sud prvog stupnja svoje pravno stajalište temeljio neovisno o stajalištu zainteresirane osobe izloženom u odgovoru na tužbu. Stoga zaključuju da je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora trebalo odbiti. Predlažu da Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika da tužiteljima naknadi troškove žalbenog dijela upravnog spora.
4. Tuženik i zainteresirana osoba iako uredno pozvani nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tijelo prvog stupnja pravilno odbacilo prijedlog tužitelja za obnovu upravnog spora u kojem je izdana dozvola za promjenu namjene i uporabe građevine klasa: UP/I-361-05/18-031/101, urbroj: 251-13-21-1/022-18-3 od 20. prosinca 2018.
7. Prvostupanjsko tijelo ocijenilo je da tužitelji nisu ovlaštene osobe za podnošenje prijedloga za obnovu postupka. Navedenu ocjenu tijelo prvog stupnja temeljilo je na odredbi članka 151. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj 153/13.) kojom je propisano da se promjena namjene postojeće građevine i/ili drugog lokacijskog uvjeta odnosno njezine samostalne uporabne cjeline u čiju svrhu nije potrebno izvođenje građevinskih radova za koje je potreban akt na temelju kojeg se može pristupiti građenju, odobrava dozvolom za promjenu namjene i uporabu građevine. Također se pozvao na odredbu članka 154. tog Zakona kojim je propisano da su stranke u postupku izdavanja dozvole za promjenu namjene i uporabu građevine podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje ta dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini. Kako je u konkretnom slučaju dozvola za promjenu namjene i uporabu građevine broj 25/18 od 20. prosinca 2018. izdana po zahtjevu zainteresirane osobe za promjenu namjene i uporabu postojećih samostalnih uporabnih cjelina u stambeno-poslovne građevine na način da se tri prostora stambene namjene mijenjaju u jedan prostor poslovne namjene – ured u vlasništvu zainteresirane osobe, to ostali vlasnici samostalnih uporabnih cjelina u predmetnoj samostalno-poslovnoj građevini nisu sudjelovali niti trebali sudjelovati u postupku izdavanja predmetne dozvole.
8. Tužitelji ne prihvaćaju navedeno stajalište upravnih tijela i prvostupanjskog suda ističući da je u konkretnom slučaju odobrena promjena koja se tiče izmjene fasade cijele zgrade zbog čega smatraju da je njihovo sudjelovanje u postupku bilo nužno i opravdano. Prijedlog za obnovu postupka temeljili su na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za područje graditeljstva D. G. od 18. rujna 2019. iz kojeg proizlazi da je predprostor stanova u vlasništvu zainteresirane osobe površine 8,23 m² + 8,26 m² + 8,12 m² pretvoren u ugostiteljski prostor na način da je na dijelu istočne fasade širine cca 3x 6,30 m došlo do pomicanja linije fasade za cca 1,60 m u ravninu s istočnom fasadom zgrade na prvom i drugom katu.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je dozvolom za promjenu namjene i uporabu građevine od 20. prosinca 2018. zainteresiranoj osobi odobreno stanje i prenamjena tri stambena prostora u jedan prostor poslovne namjene i to na temelju dokumentacije i izvršenog očevida 11. prosinca 2018. na temelju čega je izveden zaključak da izvršeni radovi koji nisu sadržani u odobrenom glavnom projektu, ne predstavljaju radove za koje je potreban akt na temelju kojeg se može pristupiti građenju.
10. Tužitelji žalbenim navodima ponavljaju razloge na kojima su temeljili prijedlog za obnovu postupka kao i tužbu u prvostupanjskom upravnom sporu. Međutim, navedeni razlozi upućuju na zaključak prema kojem je zainteresirana osoba odstupila od dozvole za promjenu namjene i uporabu građevine. Ovi razlozi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost izdate dozvole, koja se odnosi na samostalnu uporabnu cjelinu u vlasništvu zainteresirane osobe, a predložena izmjena i namjena sukladna je odredbama prostornog plana i ne utječe na promjenu oblika ili veličine građevne čestice, odnosno obuhvata zahvata u prostoru.
11. Stoga tužitelji nisu niti trebali biti stranke u postupku izdavanja ove dozvole prema odredbi članka 154. Zakona o prostornom uređenju.
12. Žalbeni navodi kojima tužitelji osporavaju prvostupanjsku presudu u odnosu na troškove spora nisu utemeljeni na Zakonu. Naime, prema odredbi članka 79. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a između ostalog, obuhvaćaju troškove za rad odvjetnika. Prvostupanjski sud je zainteresiranoj osobi koju je zastupao odvjetnik priznao trošak sastava odgovora na žalbu i prisustvovanje na ročištu koje je pred tim sudom održano 8. prosinca 2021. Zainteresirana osoba je stranka u upravnom sporu i kao takva ima pravo na naknadu troškova ovisno o uspjehu u sporu. U konkretnom je slučaju trošak priznat u iznosu sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).
13. Tužitelji nisu specificirali trošak žalbenog dijela upravnog spora, zbog čega o tom zahtjevu Sud nije posebno odlučivao.
14. Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 2. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.
