- 1 -

                                  Broj: Ppž-5660/2021

 

                          

 

U   I M E   R E P U B L I KE   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Lj. M., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017. i 26/2019.) odlučujući o žalbi okr. Lj. M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini od 26. travnja 2021., broj: 10. Pp J-304/2020-9, u sjednici vijeća održanoj dana 17. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okr. Lj. M. i potvrđuje  se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II.               Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), okr. Lj. M. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset)[1] / 226,04 (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini od 26. travnja 2021., broj: 10.Pp J - 304/2020-9, proglašena je krivom okr. Lj. M., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinila prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, koju je dužna platiti obročnim plaćanjem u roku od 2 mjeseca, a ako okrivljenica u tom roku plati novčanu kaznu, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti te je obvezana naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

 

1.1.           Istom presudom, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr.

Z. M. oslobođena je od optužbe na bi na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

2.              Protiv osuđujućeg dijela te presude okr. Lj. M. pravodobno je putem branitelja odvjetnika D. P. podnijela žalbu, naznačujući da se žalbi zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. 

 

2. Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer se presuda između ostalog temelji i na Zapisniku o ispitivanju osumnjičenika Lj. M. od 20. studenog 2020., iako iz tog Zapisnika proizlazi da je ispitivanje provedeno bez prisutnosti branitelja, a prava na branitelja osumnjičena se nije odrekla.

 

5.1.              Ističe se da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. točke 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. Iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da se odluka o krivnji okr. Lj. M. temelji na Zapisniku o ispitivanju osumnjičene od 20. studenog 2020., budući da prvostupanjski sud prilikom ocjene i analize provedenih dokaza ne koristi iskaz okr. Lj. M. dan na Zapisnik o ispitivanju osumnjičene od 20. studenog 2020. u Policijskoj postaji Kutina. Stoga, nije u pravu okrivljenica kada ističe opisanu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

 

5.2.              Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okr. Lji. M. ističe da nije bila u mogućnosti prisustvovati ispitivanju A. M. dana 20. studenog 2020. kod Policijske postaje Kutina, a time da je onemogućena u pravu na postavljanje pitanja i pravu na potpunu obranu. Time, iako to nije izrijekom navedeno, okrivljenica očigledno ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

 

5.2.1.              Međutim, niti jednom zakonskom odredbom Prekršajnog zakona nije propisana obveza tijela države da na ispitivanje osoba u svojstvu svjedoka, a koje ispitivanje su ovlašteni provesti sukladno zakonskim odredbama mora osigurati nazočnost okrivljenika tom ispitivanju. S tim u vezi, ističe se da se konfrontacijska klauzula kojom se jamči pravo okrivljenika na kontradiktorno raspravljanje, a koja je zajamčena člankom 29. stavak 2. podstavak 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovor broj 18/1997., 6/1999. i 8/1999.) odnosi na prekršajni postupak kao cjelinu u cilju ostvarenja načela prava na pravično suđenje, a to načelo se u cijelosti ostvaruje u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom. Iz stanja spisa, i to Zapisnika o glavnoj raspravi od 23. travnja 2021. (list 49-52) jasno proizlazi da je okrivljenica bila prisutna prilikom ispitivanja svjedokinje – žrtve A. M. pred prvostupanjski sudom te joj omogućeno postavljanje pitanja svjedokinji i stavljanje primjedbi na njezin iskaz, a time joj je i omogućeno kontradiktorno raspravljanje u postupku pred sudom.

 

5.2.2.              Stoga, pogrešno okrivljenica smatra da joj je povrijeđeno pravo na obranu jer nije prisustvovala ispitivanju svjedokinje A. M. u Policijskoj postaji Kutina pa žalbeni navodi okrivljenice kojima ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona, nisu osnovani. 

 

5.3.              Dalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ističući da je izreka presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi jer u kvalifikaciji prekršajnog djela stoji da je okr. Lj. M. počinila nasilja u obitelji u nazočnosti djeteta, a što je oprečno činjeničnom opisu iz izreke pobijane presude kao i obrazloženju u kojem se nigdje ne navodi da bi eventualno nasilje bilo počinjeno u nazočnosti djeteta te da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

5.3.1.              Međutim, nije u pravu okrivljenica kada ističe da je izreka proturječna sama sebi, budući da iz činjeničnog opisa djela prekršaja proizlazi sva bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je okrivljenica proglašena krivom jer je jasno navedeno da se nasilnički ponašala u obitelji pred djetetom E.  M. (rođ. 2019.)

 

5.3.2.               Isto tako, nije u pravu okrivljenica kada ističe da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Naime, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i krivnji okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa presuda, dakle, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni ni sami sebi, a niti izreci presude.

 

5.3.3.              Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okr. Lj. M. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

 

6.               Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno budući da tijekom postupka sud nije proveo suočenje okrivljenice i A. M., a obzirom na njihove kontradiktorne iskaze, a što je odlučno jer je iskaz svjedokinje A. M. koja je ujedno i prijavitelj događaja jedini dokaz koji tereti okrivljenicu, a da je jasan motiv i povod prijave koju je učinila A. M., a to su neriješeni bračni odnosi između je i supruga. Osim toga, okrivljenica ističe da niti jedan svjedok nije potvrdio nazočnost djece u inkriminiranom događaju.

6.1.              Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. 

 

5.2.              Naime, iz iskaza svjedokinje žrtve R. M. kojoj je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer je iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, nesporno proizlazi da je okrivljenica svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Tako je svjedokinja žrtva A. M. prilikom davanja iskaza izričito iskazala „…a onda je na kat kuće prvo došla šogorica Lj. i odmah me je verbalno napala tako što me je vrijeđala da sam kurva i kurvetina, i da se gubim van iz kuće, a što me je povrijedilo i uznemirilo i teško mi je to opisati, a onda me je i gurnula…navodim da me je rukom stisnula za lijevo rame i gurnula…“. Nisu točni žalbeni navodi okrivljenice kada ističe da je iskaz A. M. jedini dokaz na kojem se temelji odluka o njezinoj krivnji budući da je o događaju inkriminirane prilike svjedočio i svjedok I. M., koji iskaz je prvostupanjski sud pravilno ocijenio suglasnim sa iskazom žrtve A. M., iako je isti iskazivao o obostranom vrijeđanju od strane okr. Lj. M. i žrtve A. M. iskazavši „…moja supruga A. je držala E. u rukama to vrijeme kada je došlo do verbalnog sukoba između moje supruge i sestre Lj., ali se ne mogu sjetiti redoslijeda niti svih riječi, ali znam da je bilo uvreda i pogrdnih riječi i s jedne i s druge strane, i mislim da su jedna drugoj govorile da su kurve, ali nisam siguran, ne sjećam se, te su obostrano jedna prema drugoj „letile ruke“…znam da sam stao između njih dvije jer bi se inače po mojoj procjeni potukle…“. Imajući u vidu takav iskaz svjedoka I. M. jasno je da isti zajedno sa ostalim provedenim dokaza nesporno upućuje na zaključak da se događaj odvijao na način kao što opisuje i žrtva A. M., a time su i nesporno utvrđene sve odlučne činjenice od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenice za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

 

5.3.              Nisu točni žalbeni navodi okrivljenice da nije dokazano da su događaju bila nazočna djeca jer iz iskaza svih ispitanih svjedoka A. M., I. M. i M. M. te obrana okr. Lj. M. i okr. Z. M. nesporno proizlazi nazočnost događaju inkriminirane prilike. Tako je npr. svjedok I. M. iskazao „…a onda je na kat kuće došla i moja sestra Lj.…a moja supruga A. je držala E. u rukama to vrijeme kada je došlo do verbalnog sukoba između moje supruge i sestre Lj…“ dok je svjedok M. M. iskazao „…oko 03,00 sata u noći čuo sam plač djece i izašao sam iz sobe i vidio sam da je moga supruga nosila dijete našu unuku E. sa kata kuće u naše prizemlje…“.  Napominje se da nije potrebno da djeca izravno vide ili čuju neki oblik nasilja u obitelji, već je dovoljno da i samo osjete atmosferu nasilja u obitelji.

 

5.4.              Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okr. Lj. M. pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6.              Iz sadržaja žalbe okr. Lj. M. proizlazi da se ista nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

6.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna 1.000,00 kuna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blaža vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna od najmanje 7.000,00 kuna, odnosno kao  teža kazna, kazna zatvora od najmanje 45 dana, a koja novčana kazna je i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenice.

 

6.2.               Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 114/2022.) kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom koji zbog konverzije novčane valute propisuje nižu novčanu kaznu odnosno manji iznos najniže i najviše novčane kazne. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu da je, u konkretnom slučaju izrečena ublažena novčana kazna od 1.000,00 kuna, dakle, ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa od 920,00 eura po Zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, novčana kazna je pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega, u konkretnom slučaju, novi zakon nije primijenjen.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30 eura / 226,00 kuna, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

 

8.               Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 17. kolovoza 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                            Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić,v.r.                                                         Kristina Gašparac Orlić,v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 6 otpravaka: za spis, okr. Ljiljanu Marjanović, branitelja, žrtvu i tužitelja.