REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 869/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, Korzo 23/II, protiv tuženika Web Studio d.o.o. iz Rijeke, Ćićarijska 10, OIB 17859403608, zastupan po punomoćnicama Ani Blečić Jelenović i Aneli Troskot, odvjetnicama iz Rijeke, Frana Supila 11, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-466/2019-2 od 12. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-133/16-34 od 27. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbije se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda slijedećeg sadržaja:

„I Utvrđuje se da tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu, skrivljenim ponašanjem radnika od 11.travnja 2016.g. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II Utvrđuje se da tuženikova odluka-odgovor poslodavca na zahtjev za zaštitu prava od 29. travnja 2016.g. nije dopuštena.

III Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto "programer i programer web aplikacija" u roku od petnaest dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni trošak teče od 27. kolovoza 2019. pa do isplate, po stopi propisanoj u članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za potraživanja izvan trgovačkih odnosa (ostali odnosi) u roku od petnaest dana.“

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik pozivom na čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 386. st. 1. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno da se iste ukinu.

3. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika i predlaže da se revizija odbaci, podredno odbije uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten uvodno citiran redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika, te zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.

7. Povodom revizije tužitelja sporan je zaključak nižestupanjskih sudova da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijane odluke o otkazu, nastavno i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.

8. Suprotno navodima tuženika prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ista povreda nije počinjena niti pred sudom prvog stupnja.

9. Iz obrazloženja revizijskih navoda tuženika proizlazi da smatra da je opisana bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena time što sud drugog stupnja ocjenjuje da je tužitelju otkazan ugovor o radu iz istih razloga, odnosno povreda obveza iz radnog odnosa iz kojih je prethodno bio upozoren na obveze iz radnog odnosa.

10. Međutim, ovi navodi predstavljaju samo jedan od razloga zbog kojeg se odluka o otkazu ocjenjuje nedopuštenom. Sadržaj drugostupanjske presude upućuje da je pobijana odluka o otkazu nedopuštena iz razloga što tuženik nije dokazao da su postojali opravdani razlozi za njeno donošenje jer tuženik nije dokazao da bi tužitelj prilikom izvršavanja svojih radnih zadataka činio pogreške na način i u obimu kako mu je stavljeno na teret.

11. Nadalje drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da bi postupanje tužitelja prilikom izvršavanja njegovih radnih zadataka bio posljedica njegove nedovoljne radne sposobnosti i truda prilikom izvršavanja radnih zadataka jer da postoje okolnosti koje upućuju da su se prilikom rada u programima pojavljivale sistemske greške.

12. Nižestupanjski sudovi su zaključili da kako nemaju dovoljnog stručnog znanja, a kako tijekom postupka nije provedeno niti je predloženo provođenje dokaza vještačenjem odgovarajuće struke, niti je proveden postupak osiguranja dokaza u svrhu utvrđivanja tko je radio u programu i tko je izazvao greške u izradi programa, da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju skrivljenim ponašanjem radnika.

13. Revizijski navodi tuženika kojima osporava pobijanu presudu u dijelu kojim se navodi da tužitelj prethodno prije donošenja odluke o otkazu nije bio pismeno upozoren na obveze iz radnog odnosa nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude jer se ista ne temelji na ovoj okolnosti, već na zaključku da tuženik nije dokazao da bi tužitelj prilikom obavljanja radnih zadataka kršio obveze iz radnog odnosa na način kako mu se odlukom o otkazu stavlja na teret.

14. Člankom 135. st. 3. ZR je propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

15. Nadalje, čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), a iz kojih razloga je u konkretnom slučaju donijeta odluka o otkazu ugovora o radu.

16. Slijedom navedenog na tuženiku je bio teret dokaza da je tužitelj upravo postupanjem koje je bilo protivno pravilima struke kršio obveze na način i u obimu da bi iste opravdavale donošenje odluke o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika.

17. Pritom okolnost što je tužitelj prethodno bio upozoren na obveze iz radnog odnosa u skladu sa čl. 119. st. 1. ZR ne znači da je time poslodavac dokazao da su takve povrede obveza iz radnog odnosa doista i nastupile ovo tim više što je odluka o otkazu (kako i sam tuženik navodi) donijeta iz novih razloga – što tuženik nije bio zadovoljan radom tužitelja na projektu „mesc.ba“- na kojem je započeo s radom nakon upozorenja na obveze iz radnog odnosa.

18. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da su nižestupanjski sudovi utvrdili da prema iskazima saslušanih svjedoka ne proizlazi nedvojben zaključak da su navedene povrede u izvršavanju radnih zadataka tužitelja bile doista izvršene (s obzirom da su svjedoci različito iskazivali o tim okolnostima, a riječ je o svjedocima od kojih su neki prethodno bili zaposlenici tuženika a neki su trenutno zaposleni), nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom čl. 135. st. 3. ZR odlučili o postavljenom tužbenom zahtjevu koju odluku tuženik revizijskim navodima nije doveo u pitanje.

19. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena temeljem čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

20. Kako odgovor na reviziju nije nužni trošak za vođenje parnice temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa