REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 836/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Toni Babić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Hrvatske gospodarske komore Zagreb, Rooseveltov trg br. 2, OIB: 85167032587, koju zastupaju punomoćnici GN, Iva Pezić i Fran Olujić, odvjetnici iz Zagreba, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-70/2019-7 od 5. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-613/16 od 10. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Poništava se kao nedopuštena tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 6. lipnja 2016., KLASA: 003-05/16-04/94, URBROJ. 311-02/04-16/01 kojom se otkazuje ugovor o radu broj I-15-49/5 zaključen dana 23. rujna 2014. godine između tužiteljice EN i tuženika Hrvatske gospodarske komore.
II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužiteljicu na posao i to na radno mjesto višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektora za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Split.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana plati tužiteljici parnični trošak od 2.500,00 kuna."
2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. U odnosu na navode tuženika iznesene u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka kojima zapravo iznosi činjenice, drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje subjektivne, vlastite zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom postupku pa ih ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti. Naime, sukladno čl. 386. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
10. Predmet spora jest zahtjev da se poništi kao nedopuštena tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 6. lipnja 2016. kojom se na temelju članka 123. u svezi sa čl. 115. st. 1. točka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 dalje ZR) otkazuje ugovor o radu od 23. rujna 2014. između tužiteljice i tuženika, te vraćanje tužiteljice na to radno mjesto.
10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:
- da je tužiteljica sa tuženikom zaključila ugovor o radu od 23. rujna 2014. za radno mjesto višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektoru za turizam u HGK, sa mjestom rada u Splitu, Županijska komora Split,
- da je tuženik 6. lipnja 2016. na temelju članka 123. u svezi sa čl. 115. st. 1. točka 2. ZR donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora,
- da je u obrazloženju navedenog otkaza navedeno da je tužiteljici otkaz dan na temelju dopisa HGK ŽK Split od 3. svibnja 2016. koji je upućen tuženiku kao poslodavcu u kojem je navedeno kako je radnica EN tijekom proteklog vremena počinila niz povreda iz radnog odnosa neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem radnih obveza, nepoštivanjem rokova, nepravovremenim izvršavanjem radnih obveza koji su utjecali na poslovne procese u kolektivu, a što je sve negativno utjecalo na rad Županijskog odsjeka za turizam koji je iznimno bitan za turistički orijentirano područje RH. Također, u obrazloženju se navodi kako je poslodavac radnicu upozoravao na zadane obveze iz radnog odnosa koji nisu bili uredno ni pravovremeno ispunjavani, pa kako radnica nije reagirala na upozorenja i opomene nametnuo se zaključak kako ista nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina,
- da je tužiteljica navedenu odluku zaprimila 21. lipnja 2016.,
- da je tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika koji je tuženik zaprimio 4. srpnja 2016.,
- da je HGK uputio sindikalnom povjereniku dopis od 3. svibnja 2016. s namjerom otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora,
- da je sindikalni povjerenik uputio dopis dana 2. lipnja 2016. predsjedniku HGK, kojim se složio sa namjerom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici,
- da je tužiteljica prihvatila ponuđeni ugovor za obavljanje poslova radnog mjesta više stručne referentice u Županijskom odsjeku, Sektoru za međunarodne poslove s koeficijentom složenosti poslova 2.19, na kojim poslovima radi kod tuženika.
11. Sukladno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev obrazlažući da je tuženik tužiteljici dao otkaz zbog nemogućnosti urednog izvršavanja obveza iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, odnosno zbog osobno uvjetovanog otkaza na temelju odredbe čl. 115. st. 1. točka 2. ZR, dok samu odluku o otkazu obrazlaže razlozima da je tužiteljica počinila niz povreda iz radnog odnosa neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem radnih obveza, nepoštivanjem rokova i nepravovremenim izvršavanjem radnih obveza koji su utjecali na poslovne procese u kolektivu, dakle zbog skrivljenog ponašanja odnosno otkaz iz čl. 115. st. 1. točka 3. ZR.
12. Odredbom čl. 115. st. 1. točka 2. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), dok je u točki 3 propisano da tako poslodavac može otkazati ugovor o radu ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
13. Ukoliko poslodavac smatra da radnik zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (svoje naravi) nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, tada poslodavac u odluci o otkazu takve osobine ili sposobnosti kao i povrede radne obveze mora konkretizirati i jasno i nedvosmisleno navesti u čemu se one sastoje.
14. Navedeno je izostalo u tuženikovoj odluci o otkazu od 6. lipnja 2016., dok sami razlozi koje navodi, neprimjereno obavljanje i zapostavljanje radnih obveza, nepoštivanje rokova, nepravovremeno izvršavanje radnih obveza koji su utjecali na poslovne procese u kolektivu, učestalo upozoravanje na zadane obveze iz radnog odnosa koje tužiteljica nije uredno ni pravovremeno ispunjavala, ne predstavljaju trajne osobine ili sposobnosti za izvršavanje preuzetih radnih obveza, već kršenje obveza iz radnog odnosa odnosno razloge za eventualni otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem iz čl. 115. st. 1. točka 3. ZR-a.
15. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da razlozi za otkaz nisu konkretizirani, dok sam tuženik i u reviziji ustraje u navodima o takvom ponašanju tužiteljice koje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa, odnosno razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.
16. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
