REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1134/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovina člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja L. p. d.o.o. O., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv ovršenika P. B. iz Savezne Republike Njemačke, D., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-639/18-2 od 27. travnja 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-685/17-2 od 3. srpnja 2017., na sjednici održanoj 1. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija ovrhovoditelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-685/17-2 od 3. srpnja 2017. ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz P. poslovni broj Ovrv-2129/16 od 24. studenog 2016. te je odbačen prijedlog za ovrhu.
2. Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr- 639/18-2 od 27. travnja 2018. odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Povrv-685/17-2 od 3. srpnja 2017.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavio ovrhovoditelj, navodeći da istu podnosi pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 dalje: OZ), jer da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijano rješenje u smislu revizijskih navoda podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije dopuštena.
5.1. Odredbom čl. 12. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku revizija može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.
5.2. Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.3. U takvoj reviziji stranka u smislu čl. 382. st. 3. ZPP treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.4. U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).
6. Ovrhovoditelj je u reviziji naznačio sljedeće pitanje:
„Smije li sud pozivom na odredbu čl. 279. st. 3. OZ obustaviti ovrhu, ukinuti rješenje o ovrsi, ukinuti ovršne radnje te odbaciti ovršni prijedlog nakon što je javni bilježnik već donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave?“
7. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja revident se pozvao odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1977/2016 u kojoj je izraženo shvaćanje da odbacivanje ovršnog prijedloga pozivom na čl. 279. st. 3. OZ zbog toga što javni bilježnik ne bi bio nadležan odlučiti o prijedlogu za ovrhu donošenjem rješenja o ovrsi je moguće samo u stadiju postupka u kojem javni bilježnik još nije odlučio o prijedlogu za ovrhu donošenjem rješenja o ovrsi odnosno samo onda kada javni bilježnik ocijeni da je prijedlog zbog njegove nenadležnosti nedopušten pa spis dostavi sudu na odlučivanje u skladu s odredbom čl. 281. st. 2. OZ. Isto shvaćanje izraženo je i u odlukama broj Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1871/2016 od 2. ožujka 2017., Županijskog suda u Splitu broj Gž-3867/2016 od 26. siječnja 2017., Visokog trgovačkog suda broj Pž-4510/2016 od 3. veljače 2017. i niz drugih, pa revident ističe da o postavljenom pravnom pitanju postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova.
8. U revizijskoj fazi postupka sporno je ovlaštenje suda da obustavi ovrhu, ukine ovršne radnje i rješenje o ovrsi te odbaci ovršni prijedlog, a s obzirom da je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi u postupku s međunarodnim elementom (ovršenik je strana fizička osoba sa domicilom u Saveznoj Republici Njemačkoj), bez da je prije toga proslijedio spis sudu radi donošenja odluke o ovršnom prijedlogu s obzirom na možebitnu mjesnu i stvarnu nenadležnost tog javnog bilježnika.
9.1. Polazeći od utvrđenja da ovršenik ima domicil u Saveznoj Republici Njemačkoj te da je ovrha pokrenuta radi naplate dnevne parkirne karte odnosno naknade za pruženu javnu uslugu parkiranja na području O., nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se radi o postupku s međunarodnim elementom. U trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 2016. u Republici Hrvatskoj, kao državi članici Europske unije, neposredno se primjenjivala Uredba (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) broj 1215/2012), čijim čl. 7. Uredbe (EU) br. 1215/2012 je propisano da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze. Za potrebe ove odredbe te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je u slučaju pružanja usluga mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene, a u skladu s ugovorom. Navedena odredba Uredbe stoga istovremeno uređuje pitanje međunarodne nadležnosti i mjesne nadležnosti, neovisno o nacionalnim propisima.
9.2. Nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj nije bilo moguće ustanoviti na temelju Uredbe (EU) br. 1215/2012 u ovom predmetu zbog činjenice da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom sud u smislu te Uredbe (čl. 3.a Uredbe (EU) broj 1215/2012 u svezi s presudom Suda Europske unije u Luxemburgu C-551/15). Stoga sudovi ocjenjuju da javni bilježnik u P. ne bi bio nadležan za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi. To obrazlažu time da je i prema čl. 279. st. 1. OZ za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika, a prema čl. 38. mjesna nadležnost uređena OZ je isključiva. Ovršenik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj pa se na temelju ove odredbe uopće ne može uspostaviti nadležnost bilo kojeg javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj.
10. U odnosu na postavljeno pravno pitanje treba reći da prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom u više odluka ovoga suda (poslovni broj Revt 419/16-4 od 15. ožujka 2017., Rev 3841/18-2 od 13. srpnja 2021. i dr.) sud će odbaciti prijedlog za ovrhu ako ovršenik nema prebivalište na području županije gdje javni bilježnik ima sjedište, a tim prije ako uopće nema prebivalište ili sjedište na području Republike Hrvatske. Ovo stoga što je jedan od razloga kada ovrhovoditelj može tražiti pravnu zaštitu od suda u postupku izdavanja platnog naloga upravo kada dužnik ima prebivalište u inozemstvu, a prema odredbi čl. 446. st. 3. ZPP ili eventualno prema pravilima o postupku za izdavanje europskog platnog naloga prema Uredbi (EZ) broj:
1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog.
11. Budući da je pobijana odluka utemeljena na podudarnom pravnom shvaćanju, naznačeno pitanje nije pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.
12. Radi navedenog revizija ovrhovoditelja nije dopuštena, pa ju je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbaciti.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
