REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4391/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) N. A. iz Z., OIB: ... i 2) T. Č. iz B., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. R. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-511/2022-2 od 29. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-38/2020-19 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-511/2022-2 od 29. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-38/2020-19 od 3. ožujka 2022. radi pravnog pitanja navedenog u prijedlogu.
2. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeće pitanje:
„Može li sud smatrati da je najmodavac stekao pravnu osnovu za otkazivanje ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom zbog neplaćanja,i tražiti od suda da iseli najmoprimca, ako ne postoji Ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom, niti postoji pravomoćna presuda suda koja bi obvezivala najmoprimca na plaćanje niti u pogledu visine najamnine niti u pogledu dospijeća najamnine za buduće razdoblje (pro futuro)?“
5. Postavljeno pitanje iz predmetnog prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da tuženik u navedenom prijedlogu nije naveo odgovarajuće razloge važnosti u odnosu na postavljeno pitanje, a podredno valja reći i to da pitanje nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi kako tuženik dugi niz godina nije plaćao tužiteljima bilo kakav iznos najamnine za korištenje stana u vlasništvu tužitelja te da nije postupao po pravomoćnim presudama u kojima je utvrđena visina predmetne najamnine.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u toč. I izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
