REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3826/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1120/2021-5 od 14. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-7/2019-34 od 15. ožujka 2021., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se kao nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1120/2021-5 od 14. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-7/2019-34 od 15. ožujka 2021. radi pravnog pitanja navedenog u prijedlogu.

2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeće pravno pitanje: „Jesu li sudovi dužni, neovisno o tome što su utvrdili povredu čl. 3. Konvencije radi nehumanih i ponižavajućih uvjeta u zatvorima, točno i određeno utvrditi sve povrede (posebice povredu potrebne veličine raspoloživog osobnog prostora) koje je tužitelj – zatvorenik pretrpio, kako bi mogli uzeti u obzir ključne okolnosti za odmjeravanje iznosa naknade štete u visini koja odgovara stvarno pretrpljenim povredama uslijed neadekvatnih uvjeta izdržavanja kazne zatvora?

6. Međutim, postavljajući predmetno pitanje tužitelj prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u nižestupanjskim odlukama. Naime, u postupku koji je prethodio revizijskom, prilikom dosuđivanja utuženog iznosa nižestupanjski sudovi uzeli su u obzir i povrede koje tužitelj navodi u predmetnom pitanju, međutim suprotno navodima iz predmetnog prijedloga, nižestupanjski sudovi utvrdili su kako je tužitelj u prostoru u kojem mu je bilo omogućeno korištenje manje od 3 m2 proveo ukupno 80, a ne 207 dana, kako to tužitelj navodi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Na taj način tužitelj kroz navedeni prijedlog osporava činjenična utvrđenja iz nižestupanjskih odluka, a što nije dopušteno u revizijskoj fazi postupka.

7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek