REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3988/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Lj. b. d.d. iz Lj., Glavne filijale Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z., protiv ovršenice M. P. iz S., (OIB: …), radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja da mu se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-230/2022-2 od 5. svibnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. Pu Ovr 14/2018-20 od 11. veljače 2022., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Ovrhovoditelju se dopušta revizija protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-230/2022-2 od 5. svibnja 2022. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje:

„Da li je odredbu članka 7. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20), koja propisuje da će sud obustaviti ovrhu po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, potrebno tumačiti na način da se rokovi neaktivnosti ovrhovoditelja mogu računati tek po reakciji suda na procesne radnje odnosno prijedloge ovrhovoditelja kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja, odnosno tek kada se neaktivnost može pripisati propustu ovrhovoditelja - a ne i u situaciji kada sud u ovršnom postupku nije niti postupio po pravomoćnom rješenju o ovrsi i sukladno prijedlogu ovrhovoditelja (pa nije poduzeo po ovrhovoditelju predloženu i rješenjem odobrenu radnju koju je po pravomoćnosti rješenja o ovrsi samo on i mogao poduzeti sukladno odredbama Ovršnog zakona, onu koja je potrebna da bi se provela ovrha na predloženom predmetu ili sredstvu ovrhe)?“

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten u odnosu na peto u prijedlogu naznačeno pitanje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je „obustavljena ovrha u ovoj ovršnoj pravnoj stvari“: to sve sa obrazloženjem:

- da je prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20 - dalje: ZID OZ-a), prema kojoj „ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku“, pravilno postupio kada je „obustavio predmetnu ovrhu nakon što je utvrdio da od dana stupanja na snagu tog zakona ovrhovoditelj nije poduzeo niti jednu radnju u postupku“.

2. Ovrhovoditelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

1./ Da li odredbu članka 7. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20), koja propisuje da će sud obustaviti ovrhu po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, treba tumačiti na način da se radnjama u postupku smatra ona radnja koja je potrebna da bi se provela ovrha na predloženom predmetu ili sredstvu ovrhe, ali se ne primjenjuje u situaciji kada sud po prijedlogu ovrhovoditelja koji je podnio prije stupanja na snagu tog Zakona nije ni nastavio ovrhu sukladno pravomoćnom rješenju o ovrsi i nije poduzeo radnju koju samo sud može poduzeti sukladno odredbama Ovršnog zakona?

2./ Da li je odredbu članka 7. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20), koja propisuje da će sud obustaviti ovrhu po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, potrebno tumačiti na način da se rokovi neaktivnosti ovrhovoditelja mogu računati tek po reakciji suda na procesne radnje odnosno prijedloge ovrhovoditelja kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja?

3./ Da li se rokovi neaktivnosti ovrhovoditelja mogu računati tek po reakciji suda na procesne radnje odnosno prijedloge ovrhovoditelja kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja, dakle, krivnjom za neaktivnost na strani ovrhovoditelja, ali ne situaciji kada sud u ovršnom postupku sukladno prijedlogu ovrhovoditelja, nije postupio po pravomoćnom rješenju o ovrsi i poduzeo radnju koju samo sud može poduzeti sukladno odredbama Ovršnog zakona?

4./ Da li se rokovi neaktivnosti ovrhovoditelja mogu računati tek po reakciji suda na procesne radnje odnosno prijedloge ovrhovoditelja kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja, dakle, krivnjom za neaktivnost na strani ovrhovoditelja, ali ne situaciji kada sud u ovršnom postupku sukladno prijedlogu ovrhovoditelja nije postupio po pravomoćnom rješenju o ovrsi na plaći ovršenika time što pravomoćno rješenje o ovrsi nije dostavio poslodavcu kao ovršenikovom dužniku?

5./ Jesu li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa i uz to i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene, te jesu li u toj slobodi ocjene dokaza sudovi ograničeni obvezom da jasnim, uvjerljivim i logičnim razlogom obrazlože određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično i pravno shvaćanje - takvim da bi se uopće moglo provjeriti?

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog je djelomično osnovan.

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 5. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj ovršni predmet glede dopuštenosti podnesenog prijedloga (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) u svezi sa odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.

6. Obzirom da je ovdje riječ o rješenju obuhvaćenom Katalogom rješenja iz Ovršnog zakona donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-4/18-19 održanoj 17. prosinca 2018., a prema kojemu je sukladno prihvaćenoj, ustaljenoj i dosljednoj sudskoj praksi jedino dopuštena revizija, protiv tog rješenja (u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a), gledano samo po tome, revizija bi bila dopuštena, uz ostalo, ako bi podneseni prijedlog da se ona dopusti ispunjavao pretpostavke za njegovu dopuštenost: to primjenom odredbe čl. 382. st.

1. u svezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

7. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

8. Pritom treba imati na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu ovrhovoditelja naznačena pitanja od 1./ do. 4./, suštinski svedena na navedeno - jedno, ono naznačeno u izreci ovoga rješenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9.1. Naime, osporeno rješenje u odnosu na ta pitanja, za slučaj kakav je ovdje, temeljeno je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

10. Time je pravilno za zaključiti:

10.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja od 1./ do. 4./ postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

10.2. da su (slijedom toga) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije moglo preispitati osporeno rješenje.

11. Obzirom na prethodno navedeno, valjalo je odlučiti kao u stavku I. izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4., 5. i 6. ZPP-a).

12. Drugačija je situacija sa prijedlogom ovrhovoditelja u odnosu na peto u njemu postavljeno pitanje.

13. Ovrhovoditelj nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga i u odnosu na to pitanje: u prijedlogu nije naznačio određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti i na ovo.

14. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

14.1. da peto pitanje iz prijedloga ovrhovoditelja u okolnostima konkretnog slučaja nije važno za odluku o predmetu spora (iako se odnosi na konkretni predmet), a pogotovo nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na to pitanje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

14.2. da u odnosu na to pitanje ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

15. Stoga je prijedlog ovrhovoditelja u tome dijelu - u odnosu na to pitanje, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz stavka II. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.