REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx 19/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. V. iz R., zastupane po pun. J. J., odvj. u Š., protiv tuženika M. P. iz R., zastupanog po pun. Z. P.-P., odvj. u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-215/17-2 od 28. ožujka 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2631/07 od 18. listopada 2016., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''1. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 523.273,81 kn (u protuvrijednosti 75.204,27 USD), sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 3. st.2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN78/15), počev od 08.08.2015.g. pa do konačne isplate.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 52.437,50 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 3. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN78/15), počev od presuđenja pa do konačne isplate.''.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda .

3. Tuženik je reviziju protiv drugostupanjske presude izjavio pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i „u cijelosti usvojiti“ tužbeni zahtjev tužitelja ili ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

7.1. Suprotno navodima iz revizije sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sud drugog stupnja prihvativši takvu ocjenu, također je postupio u skladu s navedenim odredbama, te se u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju upućuje revident u svojoj reviziji.

7.2. U odnosu na ostale navode iznesene u reviziji kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.

7.3. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revident podnio reviziju.

8. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati utuženi iznos na ime povrata pozajmljenog novčanog iznosa i ugovorenih kamata.

9. Na temelju utvrđenja:

- da su stranke jedna drugoj prije 1.siječnja 2005. višekratno pozajmljivale novčane iznose,

- da su stranke 1. siječnja 2005. zaključile sporazum u kojem su utvrdile svoje međusobne obveze na taj dan i dogovorile se kako je tuženik tužiteljici obvezan vratiti 45.000,00 USD koje je od nje pozajmio s ugovorenom mjesečnom kamatom od 700 USD tekućom od 1. siječnja 2005,

- da je između 1. siječnja 2005. i 31. srpnja 2007. tuženik , ispunjavajući obveze preuzete sporazumom od 1. siječnja 2005, tužiteljici isplatio ukupno 156.900,00 kn,

- da je dio obveze prema tužiteljici tuženik ispunio tako što je 1. rujna 2006. platio 5000,00 USD obrtniku A. H. iz K. za aluminijsku stolariju koje je tužiteljica kod njega naručila, pa taj iznos tužiteljica priznaje tuženiku kao vraćanje dijela glavnice,

- da se, po provedenom financijskom vještačenju, potraživanje tužiteljice na dan 7. kolovoza 2015. sastoji od glavnice u iznosu od 40.000,00 USD i dijela neplaćene kamate od 35.204,37 USD, zbirno 75.204,27 USD, a što odgovora protuvrijednosti u domaćoj valuti od 523.273,81 kn, sudovi u postupku ocijenili su zahtjev tužiteljice osnovanim, pozivajući se pri tom na odredbe čl. 557. čl. 558 i čl. 562. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 29/78, 39/1985, 46/85, 57/89, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 - dalje: ZOO/78).

10. U odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji, tj. navode da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da tuženik u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava, a to je tuženik bio dužan učiniti u smislu izričite odredbe čl. 386. st. 1. ZPP.

10.1. Slijedom navedenog, revizijski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije uzeo u obzir.

11. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 1. veljače 2021.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.