REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1964/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari prvotužiteljice ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Tomislav Krka odvjetnik u Splitu i drugotužitelja RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Ana Perković odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvo i drugo tužitelja, protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1921/2015 od 2. ožujka 2017. kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-473/2013 od 12. lipnja 2015. u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se revizije, prvotužiteljice ČJ i drugotužitelja RJ, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1921/2015 od 2. ožujka 2017.

r i j e š i o  j e

Odbacuju se revizije tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1921/2015 od 2. ožujka 2017.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 5.500.000,00 kn sa zateznim kamatama i zahtjev za naknadom troškova parničnoga postupka (toč. 1.) te je naloženo tužiteljima nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 262.500,00 kn. (toč. 2. ).

2. Drugostupanjskom presudom, odbijene su žalbe tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 1. izreke, a drugostupanjskim rješenjem su odbijene žalbe tužitelja i potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu odluke o troškovima postupka ( toč. 2. prvostupanjske odluke).

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja, reviziju podnosi prvotužiteljica ČJ, zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i bitnih povreda odredaba parničnoga postupka s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače a podredno ukinu.

4. Protiv navedene presude i rješenja, reviziju podnosi i drugotužitelj zbog povrede odredbe parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače, a podredno ukinu.

5. Na revizije tužitelja nije odgovoreno.

6. Revizije protiv presude nisu osnovane dok revizije protiv rješenja nisu dopuštene.

O revizijama protiv presude

7. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 57/11, 123/08 – ispr., 67/11, 148/11-proč.tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje drugostupanjsku presudu samo u onom dijelu kojom se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se u reviziji poziva drugotužitelj, a sadržajno u svojoj reviziji na nju ukazuje i prvotužiteljica. Suprotno tvrdnjama tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski je sud u obrazloženju presude (prihvaćajući činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskoga suda) odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u ovome sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuju tužitelji u revizijama.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete, u visine nabavne cijene stvari koje su tužiteljima oduzete 20. lipnja 2000. u carinskom postupku.

10. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak pod poslovnim brojem Ik-50/04 zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ-a, nedozvoljene trgovine iz čl. 297. KZ-a prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz čl. 279. st. 1. KZ-a, a protiv prvotužiteljice i zbog kaznenog djela prevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ-a i povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 287. KZ-a te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-731/1014 od 14. rujna 2010. prema tužiteljima optužba za navedena kaznena djela odbijena i za kazneno djelo prevare u gospodarskom poslovanju prvotužiteljica oslobođena otpužbe;

- da je RH MUP odjel za suzbijanje organiziranog kriminala 20. lipnja 2020. prvotužiteljici oduzeo veću količinu stvari (cigarete, piće, parfemi i dr.) za što su izdane potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i to ukupno 26 potvrda;

- da je protiv tužitelja vođen carinski prekršajni postupak te da je rješenjem RH Ministarstvo financija Carinske uprave Carinarnice Split br. P-741/00-II od 2. prosinca 2004. prekršajni postupak protiv tužitelja iz ovog postupka obustavljen, zbog zastare prekršajnog gonjenja;

- da privremeno oduzeta roba u carinskom postupku, nije bila vlasništvo tužitelja te da su tužitelji u više navrata izrijekom tvrdili da ta roba nije njihovo vlasništvo već vlasništvo SFOR-a i da su oni, odnosno trgovačko društvo u tom poslu, bili nalogoprimci koji su obavili sve poslove kupovine, transporta, plaćanja, skladištenja u ime i za račun postrojbi SFOR-a;

- da tužitelji o postojanju (prema njihovim tvrdnjama) založnog prava na oduzetim stvarima, nisu obavijestili Carinsku upravu tijekom vođenja prekršajnog postupka.

11. Zaključuje prvostupanjski sud, da tužitelji nisu aktivni legitimirani za potraživanje naknade štete u ovome postupku. Navedeno iz razloga što je utvrđeno da tužitelji nisu bili vlasnici robe oduzete u prekršajnom postupku. Ujedno zaključuje prvostupanjski sud, da bi tužitelji eventualnu naknadu štete mogli ostvarivati od nalogodavca, temeljem odredbe čl. 760. ovdje mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO/91).

11.1. S obzirom na utvrđenje da privremeno oduzeta roba nije bila vlasništvo tužitelja, a postrojbe SFOR-a nisu potraživale tu robu, zaključuje drugostupanjski sud da je tuženica postupala sukladno odredbama čl. 65., 70. i 185. Carinskog zakona, jer se po raspisanim obavijestima nije javio vlasnik oduzetih stvari, te se dio robe pravilno uništio, a preostali dio prodao na javnoj dražbi. Ujedno zaključuje drugostupanjski sud da je neodlučno što tužitelji nisu proglašeni krivim ni u kaznenom niti u carinskom prekršajnom postupku, a s obzirom na utvrđenje da privremeno oduzeta roba u prekršajnom postupku nije njihova, pa da nije postojala mogućnost da dođe do umanjenja imovine tužitelja radnjama tuženice.

12. Revizijskim prigovorima nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Kako je već zbog navedenog razloga, nepostojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja, pravilno odbijen tužbeni zahtjev, neodlučni su revizijski prigovori koji u cjelini predstavljaju ponovljene žalbene prigovore (koji se odnose na prigovor zastare i prigovor protupravnog postupanja od strane tuženice).

14. Slijedom navedenoga, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

O reviziji protiv rješenja o troškovima postupka

15. S obzirom na to da se revizijom osporava i rješenje o troškovima parnice u odnosu na rješenje o trošku postupka, treba navesti, da rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP-a protiv kojeg je dopuštena revizija, jer u pogledu parničnih troškova spor nije počeo nit se dovršava. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl.151. st. 1. ZPP) i o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP) ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a.

16. Još se naglašava, kako je u pogledu nedopuštenost revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. studenog 2015. koje glasi: ''pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija''.

17. Na osnovi izloženoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a revizije tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka odbaciti kao nedopuštene i riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina