REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1916/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz B. B., OIB: ..., (pravni slijednik iza pokojnog I. J.), kojeg zastupa P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., S. B., kojeg zastupa N. R., zaposlenik tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž- 23/2017-7 od 17. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-273/2016-6 od 30. rujna 2016., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-23/2017-7 od 17. siječnja 2019. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-273/2016-6 od 30. rujna 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati na ime izgubljene zarade iznos od 144.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2011. do isplate, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 72.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2011. do isplate, a od presuđenja pa ubuduće rentu na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 4.000,00 kuna, dospjele obroke odjednom, sa zakonskim zateznim kamatama, a dospijevajuće mjesečno unaprijed najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te na ime tuđe pomoći i njege mjesečno iznos od 2.000,00 kuna, dospjele obroke odjednom sa zateznim kamatama, a dospijevajuće mjesečno unaprijed najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i naknaditi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14

– dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. ZPP zbog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti presude sudova nižeg stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije, ispitalo dopuštenost revizije, imajući na umu da je tužitelj podnio i reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP i reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. ZPP.

6.1. Prema odredbama članka 382. stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (članak 382. stavak 1. točka 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b toga zakona (članak 382. stavak 1. točka 3. ZPP).

6.2. U smislu prethodno navedenih odredaba ZPP, revizija je u konkretnom slučaju dopuštena već po vrijednosnom kriteriju, a sve budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, pa se kao takva (redovna) ima i razmotriti.

6.3. U takvoj situaciji, a kada postoje pretpostavke za podnošenje revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP nema pretpostavki za podnošenje revizije iz stavka 2. članka 382. ZPP.

7. Revizijski sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Tužitelj je u reviziji naveo da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Međutim, tužitelj u reviziji nije naveo u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka. S obzirom da je ovaj sud prema odredbi članka 392.a ZPP vezan revizijskim navodima revidenta i ispituje reviziju samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, ovaj sud nije mogao ispitati drugostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka jer tužitelj nije naznačio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi eventualno bila počinjena već se revizija svodi na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade) zbog pogoršanja zdravstvenog stanja koje je, prema tvrdnji tužitelja, nastalo kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju od 2. veljače 1986.

10. Tijekom ovog parničnog postupka I. J. je umro ... pa je S. J. kao zakonski nasljednik iza pok. I. J. preuzeo postupak i ostao kod zahtjeva za naknadu štete smatrajući da pravo zahtijevati navedenu naknadu prelazi na nasljednike u smislu odredbe članka 197. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91).

11. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je sada pok. I. J. temeljem presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1826/1986-20 od 25. veljače 1988. ostvario pravo na naknadu nematerijalne (na ime pretrpljenog straha i bolova) i materijalne štete (na ime tuđe pomoći i njege, na ime izgubljene zarade i na ime rente za izgubljenu zaradu), u kojoj je navedeno da je I. J. 2. veljače 1986. doživio prometnu nesreću, za koju je kriv osiguranik tuženika,

- da je I. J. pokrenuo parnični postupak broj P-1343/2006 u kojem je podnio zahtjev za povećanje rente na ime izgubljene zarade, dok je C. o. d.d. (tuženik) podnio protutužbeni zahtjev za ukidanje prava na rentu na ime izgubljene zarade, te je pravomoćno tužitelj odbijen sa zahtjevom za povećanje rente na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. svibnja 1995. do 1. lipnja 2005., dok je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika i ukinuto je pravo I. J. na rentu na ime izgubljene zarade (presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-34/2010-2 od 16. ožujka 2011.),

- da je I. J. podnio tužbu u ovom predmetu 16. siječnja 2014., kojom je potraživao iznos od 72.000,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2011. do isplate, a od presuđenja pa ubuduće rentu u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, te iznos od 144.000,00 kuna na ime izgubljene zarade sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2011. do isplate, te od presuđenje pa ubuduće rentu u mjesečnom iznosu od 4.000,00 kuna na ime izgubljene zarade, sve zbog pogoršanja zdravstvenog stanja,

- da je I. J. umro ... i postupak preuzeo njegov zakonski nasljednik. 12. Sudovi nižeg stupnja odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 197. stavak 2. ZOO/91 jer su zaključili da je tužitelju prestalo pravo na rentu 7. lipnja 2005. (postupak broj P-1343/2006) pa u konkretnom slučaju nema dospjele svote naknade štete koja se prenosi na nasljednike, niti je visina naknade određena pisanim sporazumom ili pravomoćnom sudskom odlukom.

12.1. Imajući u vidu da je I. J. kao oštećeniku ukinuto pravo na rentu, bio bi osnovan i istaknuti prigovor zastare potraživanja, jer nasljednik oštećenika preuzima novu parnicu kojom bi se ponovno utvrđivalo pravo oštećenika na naknadu štete, za što je istekao rok od tri godine u smislu odredbe članka 376. ZOO/91, zaključuju sudovi nižeg stupnja.

13. Shvaćanje sudova nižeg stupnja nije pravilno.

14. Prema odredbi članka 197. ZOO/91 (sada odredba članka 1097. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO/05) pravo na naknadu štete u obliku novčane rente uslijed smrti bliske osobe ili uslijed povrede tijela ili narušenja zdravlja ne može se prenijeti drugoj osobi (stavak 1.). Dospjele svote naknade mogu se prenijeti drugome ako je visina naknade određena pismenim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom (stavak 2.).

15. U konkretnom slučaju riječ je o tužbi koju je podnio I. J. i koji je umro tijekom parničnog postupka, a postupak je nastavio njegov zakonski nasljednik, s zahtjevom da mu se isplati kako dospjela tako i nedospjela naknada štete (šteta na ime tuđe pomoći i njege i izgubljena zarada, te renta na ime tuđe pomoći i njege i renta na ime izgubljene zarade).

16. Pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede ili narušenja zdravlja ne može se prenijeti na drugu osobu. To je dakle strogo osobno pravo i nije prenosivo ni nasljedivo (članak 197. stavak 1. ZOO/91, odnosno članak 1097. stavak 1. ZOO/05).

17. Prema stavku 2. članka 197. ZOO (stavak 2. članka 1097. ZOO/05) kad se dospjeli iznosi naknade tj. ne i pravo na naknadu štete u obliku novčane rente, mogu prenijeti drugome, i to ako je visina naknade određena pisanim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom.

18. Stoga članak 197. stavak 2. ZOO (odnosno članak 1097. stavak 2. ZOO/05) ne sprečava nasljeđivanje iznosa naknade materijalne (imovinske) štete zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede tijela ili narušenja zdravlja koji su dospjeli do dana oštećenikove smrti. Dospjeli iznosi materijalne (imovinske) štete koji su dospjeli do trenutka oštećenikove smrti prelaze na njegove nasljednike, kao dio ostavinske imovine i nemaju značenje rente.

19. Dakle, pravo na naknadu materijalne (imovinske) štete na ime tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade nije osobno neprenosivo pravo, jer se zahtjev odnosi na isplatu određene svote novca koju bi oštećenik ostvario da nije bilo štetnog događaja, a novčana naknada po toj osnovi postala bi njegovom imovinom. Stoga, dospjeli iznosi materijalne (imovinske) štete prelaze na oštećenikove nasljednike. Konkretno to znači, da tužitelju kao zakonskom nasljedniku iza pok. I. J. pripada pravo na naknadu materijalne (imovinske) štete koju bi on bio ostvario od 15. siječnja 2011. do njegove smrti, na temelju odredbe članka 193. stavak 2. ZOO/91 (odnosno članak 1093. stavak 2. ZOO/05).

20. Nadalje, prema postavljenom tužbenom zahtjevu u ovom predmetu radi se o naknadi štete kao posljedici pogoršanja ranije utvrđenog zdravstvenog stanja koje je posljedica štetnog događaja od 2. veljače 1986.

21. Prema shvaćanju ovog suda, oštećenik, ovdje tužitelj, može i nakon što je pravomoćnom sudskom presudom odlučeno o naknadi štete iz jednog štetnog događaja, zahtijevati naknadu štete ako je u međuvremenu došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja i s tim u vezi i do nove štete, ako je riječ o šteti koja je u neprekinutom uzročno – posljedičnom slijedu sa štetnim događajem.

22. Stoga, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja reći da je mjerodavni propis u odnosu na prigovor zastare je odredba članka 376. stavak 1. ZOO/91 (odnosno članak 230. stavak 1. ZOO/05), prema kojoj potraživanje naknade uzorkovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Iz navedene odredbe slijedi da saznanje za štetu obuhvaća saznanje za osobu koja je počinila štetu (štetnika) i saznanje o opsegu i visini štete.

23. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev u ovoj parnici temelji na tvrdnji da je više godina nakon prometne nezgode nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja oštećenika, ostalo je sporno kada je oštećenik saznao za to pogoršanje, odnosno za štetu i njezinu visinu.

24. Kako su zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi propustili utvrditi odlučne činjenice, to je materijalno pravo pogrešno primijenjeno pa je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.