REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-1930/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 2.166,63 EUR / 16.324,49 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2893/2018 od 18. veljače 2021., 1. veljače 2023.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2893/2018 od 18. veljače 2021. u točki I. izreke i predmet vraća u tom dijelu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 16.324,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 6. prosinca 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke), te je odbijen kao neosnovan kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 16.324,49 kn po stopi koja prelazi kamatnu stopu dosuđenu u točki I. izreke presude (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tužiteljevo potraživanje odnosi na zahtjev za naknadu štete na ime isplaćenih obiteljskih mirovina djeci umrlog osiguranika tužitelja, za razdoblje od 29. srpnja 2015. do 3. svibnja 2018. u ukupnom iznosu od 16.324,49 kn. Prvostupanjski sud je ocijenio da iz priloženih dokaza proizlazi osnova i visina tužiteljeva potraživanja, pa je na temelju odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15; dalje: ZOMO) prihvatio tužbeni zahtjev.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava pobijajući je u točki I. izreke. U bitnom je naveo da iz priloženih isprava ne proizlazi osnova i visina tužbenog zahtjeva te su u odnosu na osnovanost visine u presudi u cijelosti izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Obračun koji je dostavljen u spis ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a već se radi o vjerodostojnoj dokumentaciji koju sud procjenjuje sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Predložio je uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tuženikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.
5. Tuženikova žalba je osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koji predstavlja iznose obiteljskih mirovina koje je tužitelj isplatio djeci osiguranika tužitelja koja je smrtno stradala u prometnoj nesreći od 29. srpnja 2015. koju je skrivila osiguranica tuženika Marina Sarić upravljajući kritične zgode osobnim vozilom osiguranim kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
8. Glede istaknutog žalbenog navoda kojim tuženik upire na okolnost da tužiteljevi obračuni o isplaćenim mirovinama nisu dokaz visine tužiteljeva potraživanja i ne predstavljaju javnu ispravu, ističe se da takav navod nije osnovan. Naime, odredbom čl. 141. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da je Zavod javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako tim Zakonom nije drugačije određeno (st. 1.). Zavod ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja (odredba čl. 145. Zakona o mirovinskom osiguranju). Odredbom čl. 230. ZPP-a je propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) - dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Prema tome, budući da je tužitelj kao javna ustanova u svrhu dokazivanja visine isplaćene mirovine izdao izračun koji u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a predstavlja ispravu koju Zavod izdaje u vršenju svojih ovlasti, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio da je tužitelj dokazao da je u utuženom razdoblju isplatio svom osiguraniku iznose mirovine naznačene u tim obračunima.
9. Međutim, prvostupanjski sud je pobijanu odluku utemeljio na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14; dalje: ZOMO) i u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je za razrješenje spornog pravnog odnosa mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju. Primjenjujući navedeni Zakon, prvostupanjski sud je, a kako to osnovano ističe žalitelj u žalbi, pogrešno primijenio materijalno pravo, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio odlučne činjenice, uslijed čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.
10. S tim u vezi ističe se da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno shvaćanje glasi: „u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“, slijedom čega je u ovoj pravnoj stvari trebalo, prije svega, poći od odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a ne od odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Do promjene pravnog shvaćanja ovog suda došlo je zbog usklađivanja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u većem broju odluka (primjerice: odlukama poslovni broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. i dr.).
11. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).
12. Pritom je teret dokazivanja odlučnih činjenica na tužitelju (čl. 219. st. 1. ZPP-a), a osobito činjenica kojima dokazuje visinu pretrpljene štete. S obzirom na to da je do promjene pravnog shvaćanja došlo u fazi žalbenog postupka kada tužitelj više nije mogao iznositi odlučne činjenice niti predlagati dokaze radi dokazivanja osnovanosti svoga zahtjeva, to je ovaj sud na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to u stadij prethodnog postupka (čl. 377. st. 1. ZPP-a), kako bi strankama omogućio raspravljanje o odlučnim činjenicama i predlaganje dokaza radi raspravljanja o odlučnim materijalnopravnim pretpostavkama propisanim odredbama čl. 27. ZOOP.
13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će raspraviti osnovanost tužbenog zahtjeva u smislu odredbi čl. 27. ZOOP-a, te potom donijeti na zakonu osnovanu odluku.
14. Odluka o troškovima iz točke II. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Sutkinja
Kamelija Parać,
v.r.
