REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 344/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Ž., iz V., M., OIB …, osobno i kao zak. nasljednica iza pok. D. B., zastupane po punomoćniku V. V., odvjetniku u R., protiv tuženika F. Ć. iz Z., OIB …, kao zak. nasljednik iza pok. M. Ć., zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i upisa u zemljišne knjige, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-315/22-2 od 10. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1702/2020-18 od 25. studenog 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1702/2020-30 od 15. rujna 2022., na sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-315/22-2 od 10. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1702/2020-18 od 25. studenog 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1702/2020-30 od 15. rujna 2022. ističući devet pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Na prijedlog tužiteljica nije odgovorila.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

6.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženik ističe slijedeća pitanja:

"1. Predstavlja li tržišna vrijednost stvari koju dužnik radi osiguranja novčane tražbine (novčanog duga) daje vjerovniku u zalog odnosno pod fiduciju korist koju taj vjerovnik stječe samim zasnivanjem takvog založnog prava odnosno fiducijarnog osiguranja ili takav zalog odnosno fiducija predstavlja samo sredstvo osiguranja (novčane) tražbine te se ne može smatrati da bi ishođenjem takvog zaloga odnosno fiducije vjerovnik stekao ikakvu korist?

2. Je li dopušteno i znatnije odnosno nesrazmjerno odstupanje između vrijednosti novčane tražbine koja se osigurava nekim stvarnopravnim teretom (npr. hipotekom ili fiducijom) na nekretnini i tržišne vrijednosti nekretnine u odnosu na koju se takav stvarnopravni teret zasniva?

3. Predstavlja li institut fiducije (sporazum o prijenosu stvari odnosno prava radi osiguranja tražbine) zakonski izuzetak od instituta prekomjernog oštećenja?

4. Je li za ocjenu je li neki ugovor zelenaški mjerodavna i je li parnični sud dužan uzeti u obzir okolnost materijalnog stanja (prihoda, imovine) bračnog druga osobe koja nastoji osporiti valjanost ugovora a koji bračni drug je bio član kućanstva takve osobe u trenutku zaključenja ugovora čija valjanost se nastoji osporiti pozivom na tvrdnju kako je riječ o lihvarskom ugovoru zbog postojanja stanja nužde odnosno teškog materijalnog stanja?

5. Jesu li prilikom ocjene materijalnog stanja i pitanja je li u trenutku sklapanja ugovora postojalo stanje nužde na strani osobe koja tužbom traži utvrđenje ugovora ništetnim zbog zelenaškog karaktera odlučne okolnosti je li takav tužitelj u trenutku zaključenja ugovora imao u vlasništvu drugu vrjedniju imovinu, životno i poslovno iskustvo takvog tužitelja te činjenica kako je takav tužitelj svjesno i dobrovoljno te bez prinude pristao na uvjete navedene u ugovoru?

6. Je li parnični sud, prilikom utvrđivanja jesu li ispunjene zakonom predviđene kumulativne pretpostavke je li ugovor zelenaški, ovlašten utvrditi kako se tužitelj nalazio u stanju nužde i materijalne zavisnosti isključivo temeljem personalnih dokaza (iskaza tužitelja i tužiteljevo dvoje djece) a usprkos činjenici kako je tužitelj u trenutku zaključenja ugovora nesporno bio vlasnik imovine (više nekretnina) koja nije bila opterećena ikakvim teretima te koja je bila višestruko vrijednije od vrijednosti (npr. novca) koju je tužitelj primio temeljem (navodno zelenaškog) ugovora?

7. Je li parnični sud ovlašten, u situaciji kada je visina zajma jasno navedena u takvom javnobilježnički potvrđenom (solemniziranom) ugovoru te kada u takvom ugovoru zajmoprimac izričito potvrdi primitak upravo tog iznosa zajma, pokloniti vjeru i vrednovati vjerodostojnim iskaze svjedoka koji tvrde kako imaju indirektnu spoznaju o visini predanog zajma temeljem ugovora čija se valjanost osporava u parnici a koji svjedoci su djeca tužitelja koja žive s tužiteljem u nekretnini (kući) koju je tuženik stekao temeljem fiducijarnog ugovora o zajmu?

8. Smatra li se ostaviteljevim zakonskim nasljednikom i osoba koja da nasljedničku izjavu kojom se prihvaća nasljedstva i svoj nasljednički udjel odmah ustupi sunasljedniku te je li parnični sud koji vodi postupak u kojem je ostavitelj stranka dužan pozvati i takvog nasljednika (davatelja takve nasljedničke izjave) preuzeti postupak iza ostavitelja u smislu odredbe cl. 215. st. 1. ZPP-a zajedno s ostalim osobama koje rješenjem o nasljeđivanju budu utvrđene ostaviteljevim nasljednicima?

9. Predstavlja li propust parničnog suda - da pozove na preuzimanje postupka iza ostavitelja u smislu odredbe cl. 215. st. 1. ZPP-a i zakonskog nasljednika koji je dao nasljedničku izjavu kojom se prihvaća nasljedstva i kojom svoj nasljednički udjel odmah ustupa sunasljedniku - apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka?"

6.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj ukazuje na pravna shvaćanja iz odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2325/2020-3 od 10. ožujka 2021., Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1461/2018-9 od 2. ožujka 2020., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1152/2017-2 od 3. kolovoza 2017, Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-142/19-2 od 5. veljače 2019., Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1626/2019-2 od 12. svibnja 2020., a opširno pak ukazuje na razloge zbog kojih su naznačena pitanja važna za odluku u konkretnom sporu.

7. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da se postavljena pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, kraj činjenice da je protiv prednika tuženika M. Č. i I. A. vođen kazneni postupak i da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Ko-1895/13-504 od 10. srpnja 2017. okrivljeni I. A. oglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – lihvarskim ugovorom opisanog u čl. 242. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15) i kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, između ostaloga i u odnosu na tužiteljicu, kojoj je M. Č. koristeći njezinu lakovjernost pozajmio iznos od 22.000,00 EUR s kamatom od 2.200,00 EUR, što je 120% godišnje, dok je A. pronalazio osobe kojima je potreban zajam, dovodio ih u vezu s njima i na traženje prednika tuženika prikupljao mjesečne iznose kamata na ime duga, dok je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kž-898/2017-25 od 21. kolovoza 2018. kazneni postupak protiv okrivljenog M. Č. obustavljen zbog njegove smrti; pa uzimajući u obzir sve ostale okolnosti konkretnog slučaja (stanje nužde odnosno teško materijalno stanje tužiteljice i njene majke, njihovo nedovoljno iskustvo i lakomislenost te očiti nerazmjer davanja u korist prednika tuženika) zbog čega nižestupanjski sudovi zauzimaju pravno shvaćanje da je predmetni ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 3. svibnja 2011. u smislu čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) bio zelenaški ugovor i kao takav ništav. 8. Naime, odluka o tome jesu li ispunjene pretpostavke za ocjenu radi li se o zelenaškom ugovoru u smislu čl. 329. st. 1. ZOO ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Dakle, prvo do sedmo postavljeno pitanje se svode na činjenična utvrđenja koja nisu i ne mogu biti ista u svakoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Stoga, niti drugostupanjske odluke koje navodi tuženik, a u kojima drugi ugovori o zajmu koje je sklapao prednik tuženika zbog određenih okolnosti nisu ocijenjeni zelenaškim (npr. zbog činjenice da ugovor nije obuhvaćen inkriminacijom kaznenog djela, odnosno zbog toga jer je zajmoprimac bio dobrog imovnog stanja, odnosno nije bio u stanju zavisnosti od zajmodavca) ne moraju i ne mogu, s činjenično pravnog gledišta, biti od utjecaja na izraženo pravno shvaćanje u konkretnom predmetu. Dakle, radi se o konkretnim činjeničnim okolnostima svakog pojedinog spora ujedno i specifičnim za konkretan spor između stranaka.

9. Kako su, u odnosu na osmo i deveto postavljeno pitanje, u prijedlogu za dopuštenje revizije samo izloženi razlozi u kojima revident zapravo izražava neslaganje s odlukom suda kojom je postupak nakon smrti I-tužiteljice nastavljen po II-tužiteljici kao nasljednici I-tužiteljice na temelju rješenja o nasljeđivanju, pri čemu ne ukazuje na različitu praksu sudova o naznačenim pitanjima, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 387. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

10. Dakle, tuženik navodima prijedloga u suštini preispituje je li u ovom konkretnom slučaju (i u činjeničnim okolnostima koje navodi u pitanjima) pravilno primijenjeno postupovno i materijalno pravo pa su takva pitanja sasvim usko vezana samo za okolnosti ovog konkretnog slučaja i ne radi se stoga o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP koja bi opravdavala intervenciju revizijskog suda.

11. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

12. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.