1

Posl. broj P-135/2022-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

              Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda, Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz H., K. M. 8, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnica iz G., protiv tuženika R. Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave dana 3. srpnja 2023. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. Š., odvjetnice iz G., zastupnika tuženika, zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, M. C., a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) dana 17. kolovoza 2023. godine;

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj M. B. iz H., K. M. 8, OIB: …, vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. … k.o. … koje se sastoje od: kčbr. te suvlasnik u 1/25 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. … k.o. … koje se sastoje, koje sve nekretnine su u zemljišnim knjigama upisane na imenu Republika Hrvatska, što je tuženik Republika Hrvatska OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Bjelovaru dužna tužitelju priznati i trpjeti zemljišno-knjižnu provedbu.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak postupka osiguranja dokaza-trošak plaćenog predujma za izlazak suda i geodetskog vještaka u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena počevši od dana podnošenja tužbe tj. od 15. veljače 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dna tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Preko dosuđenog dijela u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn1 odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka osiguranja u preostalom iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn1 zajedno s nedosuđenom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.529,51 eur/11.524,09 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dna tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba tužitelja u dijelu kojim je tražio da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime i za korist tužitelja.

Obrazloženje
 

1.  Tužitelj Marijan Bakarić, po punomoćniku M. Š., odvjetnici iz G., podnio je kod ovoga suda, tužbu protiv tužene Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva.

2.  Tužitelj u tužbi navodi da je na nekretninama upisanim u zk. ul. br. … k.o. … koje se sastoje od kčbr kao vlasnik upisana Republika Hrvatska te da je na nekretninama upisanima u zk. ul. br. … k.o. … koje se sastoje od, kao suvlasnik u 1/25 dijela upisana Republika Hrvatska, a u 24/25 dijela upisan je tužitelj i ističe da je izvanknjižni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina. Tužitelj isto tako navodi da je kčbr. … stekao kupnjom od obitelji B. B. i J., a oni su to stekli zamjenom sa A. Z. P. G. 1971. godine kada im je njihova zemlja oduzeta na području k.o. H. (sada područje ribnjaka između G. i H.), a predana im je u zamjenu predmetna kčbr. 285/2 koja je još uvijek upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, no u posjedu te kčbr. … su od 1971. godine bili B. B. i J., a nakon kupnje tužitelj. Nadalje, navodi da je kčbr. … stekao kupnjom od B. D. koji je sin P. B., a P. B. je tu nekretninu stekao zamjenom sa A. Z. P. G. 1971. godine u vrijeme kada su se gradili ribnjaci na području G. i H., i P. B. je predao u zamjenu svoje livade na području između H. i G., a u zamjenu je preuzeo posjed i vlasništvo kčbr. … k.o. H.. Isto tako tužitelj navodi da je čkbr. … k. o. H. kupio od V. M., a V. M. je također 1971. godine vršio zamjenu nekretnina sa A. Z. P. G. kada je za područje gradnje ribnjaka između G. i H. predao svoje livade, a preuzeo u zamjenu za kčbr. … k.o. H.. Isto tako ističe i da je kčbr. … k.o. H. kupio od K. K. koja je taj dio zemljišta stekla zamjenom sa A. Z. P. G., no ta je katastarska čestica ranije bila označena kao kčbr. …, tako da je prije 2017. godine, u postupku između R. Hrvatske i K. K., K. K. po presudi upisana kao vlasnik kčbr. 285/9 iako je prema sadašnjem stanju evidencija ona stvarno bila na terenu posjednik kčbr. …. Tužitelj nakon kupnje predmetne nekretnine samostalno i nesmetano uživa kčbr. …. (zemljište prema sadašnjim evidencijama) koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, ali je sve vrijeme od 1971. godine stvarno na terenu bila posjed K. K., a nakon kupnje posjed tužitelja. Uz navedeno tužitelj navodi da je kčbr. … kupio od B. S. koji je tu nekretninu stekao zamjenom kada i kčbr. … k.o. H., sve na isti način samo je u 1/25 dijela na predmetnoj kčbr. … ostala upisana Republika Hrvatska. Između ostalog, tužitelj ističe da njemu i njegovim prednicima nitko nije priječio uživanje i posjedovanje predmetnih nekretnina i kada su njegovi prednici zamjenom sa A. Z. napustili posjed svojih nekretnina na području k.o. H. i U. na mjestu gdje su danas izgrađeni ribnjaci i reguliran novi tok rijeke T., sve do 1971. godine, a preuzeli u posjed i vlasništvo predmetne nekretnine, stanje posjeda ostalo je neizmijenjeno. Zbog toga je tužitelj savjestan, zakonit i istinit posjednik predmetnih nekretnina više od 40 godina tj. sa svojim prednicima od 1971. godine te ispunjava zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužitelj ističe da je cijelo područje kompleksa zemljišta tzv. pepeljnih vrtova na području k.o. H. izvan sela H. zamjenom dodjeljivano i drugim mještanima sela H. koji su zamjenom za svoje livade na području između G., H. i U. dobili nekretnine na području tzv. pepeljnih vrtova, a koje se nekretnine protežu počevši od kčbr. … do završno … k.o. H. (sadašnji brojevi katastarskih čestica) i to je opće poznata činjenica jer su vođeni brojni sudski postupci radi sređivanja prava vlasništva. Isto tako, u postupku mirnog rješenja spora pred Općinskim sudom u Bjelovaru Stalna služba Garešnica, proveden je postupak osiguranja dokaza prema čl. 186.a ZPP-a pod brojem R1-103/2019 u kojem postupku je proveden očevid na licu mjesta i za cijelo to područje kompleksa poljoprivrednog zemljišta pepeljni vrtovi utvrđeno je stvarno stanje na terenu te je sačinjen nalaz i mišljenje sa skicama lica mjesta od strane M. d.o.o. B., u kojem je tužitelj bio predlagatelj, a protustranka R. Hrvatska. Nakon provedenog postupka osiguranja dokaza, tuženik po ODO Bjelovar je odbio prijedlog tužitelja za mirno rješenje spora s obrazloženjem da nema dokaza da su predmetne nekretnine bile predmet zamjene između A. Z. i prednika tužitelja. A. Z. bio je dužan sve zamjene nekretnina provesti u zemljišnim knjigama, što nije učinio time da prije 10. srpnja 2017. godine, brojevi katastarskih čestica u zemljišnim knjigama i katastarskih čestica u Katastru nisu bili usklađeni i stvorio se dodatan problem jer kod Ispostave za katastar nekretnina G. nije bilo provedeno cijepanje određenih čestica pa su katastarski brojevi bili različiti od stanja u zemljišnim knjigama, stanje na terenu bilo je nesporno i svaki vlasnik nekretnina i posjednik je znao i imao jasne i vidljive granice, no podaci u evidencijama  se nisu poklapali, a cijela problematika navedene situacije riješena je u predmetu osiguranja dokaza vođenog kod ovog suda pod brojem R1-103/19. Slijedom svega navedenog i zbog činjenice da je u postupku mirnog rješenja spora ODO Bjelovar odbio u izvansudskom postupku riješiti zahtjev tužitelja, tužitelj je bio prisiljen podnijeti ovu tužbu kojom predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je vlasnik nekretnina navedenih u tužbi i da se naloži tuženiku da mu naknadi troškove postupka osiguranja dokaza koji se odnose na trošak plaćenog predujma za izlazak suda i geodetskog vještaka te da mu tuženi naknadi troškove parničnog postupka.

3.   Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i očituje se na navode tužbe kojima tužitelj tvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na prethodno navedenim nekretninama kao i na prethodno proveden postupak osiguranja dokaza te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku. Tuženi ističe kako uz tužbu nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila točnost navoda tužbe, a da su u postupku osiguranja dokaza pod brojem R1-103/19 priloženi samo kupoprodajni ugovori za čkbr. …., dok za ostale nekretnine nema dokaza o izvršenoj kupoprodaji. Isto tako, tuženik ističe da nije dostavljena niti dokumentacija iz katastra kojom bi se eventualno dokazao posjed i trajanje posjeda tužitelja ili njegovih prednika. Temeljem dostavljenog povijesnog očitovanja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar B., Ispostave za katastar nekretnina G., tuženik ističe da na nekretninama koje su predmet postupka ni tužitelj niti njegovi eventualni pravni prednici tužitelja nisu nikada bili upisani kao posjednici u katastarskom operatu. Tuženik između ostalog ističe da je točno da su u postupku osiguranja dokaza svjedoci pokazali nekretnine koje uživa tužitelj, no ne proizlazi dokaz da bi posjed tužitelja bio zakonit, niti je mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina temeljem kupoprodaje jer navodni prodavatelji nisu u zemljišnim knjigama bili upisani kao vlasnici spornih nekretnina pa niti tužitelj nije mogao postati vlasnikom nekretnina obzirom da nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima pa zbog toga njegov posjed ne može imati nikako kvalitetu zakonitog posjeda. Zbog svega navedenog, smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da nije protekao zakonom predviđen rok od 40 godina, a kako se prema čl. 338. st. 2. Zakona o vlasništvu na stjecanje vlasništva primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja, a budući da tužitelj tvrdi da su njegovi pravni prednici predmetnu nekretninu stekli prije više od 40 godina, primjenjuju se odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) i to paragrafi 1460 i 1472 kojima je bilo propisano da pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom roka od 40 godina, ali niti prema odredbama OGZ-a niti prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.) nije bilo  dopušteno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, a što je stavljeno izvan snage donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91) pa kako do dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, 1. siječnja 1997. nije protekao dovoljan broj godina na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ističe kako se dosjelost mora računati primjenom pravila iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženi navodi da je odredbom čl. 159. st. 4. prethodno navedenog Zakona propisano da samostalni posjednik nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva istekom roka od 40 godina, dok je čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme proteklo prije tog dana. Međutim, odredbom čl. 2. ZID Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 114/01) određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ne računa i vrijeme proteklo prije tog dana i da se u konkretnom slučaju vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužitelju i njegovim pravnim prednicima počinje računati od 8. listopada 1991. te da od tada nije protekao predviđeni rok od 40 godina posjedovanja predmetne nekretnine. Očitujući se i na provedeno osiguranje dokaza, tuženi ističe kako tužitelj u ovom postupku neosnovano potražuje iznos od 5.000,00 kn na ime provedenog mjerničkog vještačenja budući se radi o postupku u kojem su uz tužitelja, bila još dva predlagatelja koji su bili pozvani na platež predujma, a nema dokaza da ga je podmirio samo tužitelj.

4. Tužitelj je podneskom od 13. svibnja 2022. godine izvijestio sud da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih navoda te ponovno ističe kako su njegovi pravni prednici predmetne nekretnine stekli zamjenom sa prednikom tuženika 1971. godine pa je mještanima sela H., koji su bili vlasnici tih nekretnina, u zamjenu za nekretnine na kojima su se gradili ribnjaci, davana u vlasništvo i posjed zemlja, tzv. P. vrtovi, no kako je bilo više osoba koje su vršile zamjene nekretnina s A. bilo je potrebno vršiti cijepanje katastarskih čestica na tom području kako bi se stvarno stanje nekretnina i njenih površina koje su mještani dobili u zamjenu, vlasništvo i posjed, uskladilo sa stanjem u zemljišnoj knjizi i katastru jer čestice svaka zasebno po svojoj površini nisu odgovarale površini zemljišta koje je zamjenom pripalo u vlasništvo fizičkim osobama, a prednik tuženika je bio dužan provesti parcelaciju i upis prava vlasništva nekretnina na fizičke osobe temeljem zaključenih ugovora o zamjeni odnosno nagodbenih ugovora, no A., čiji je sad pravni slijednik Republika Hrvatska, svoju obvezu po Ugovoru o zamjeni u dijelu koji se odnosio na upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, nije izvršio iako su zamjene predmetnih nekretnina između prednika tužitelja i A. stvarno izvršene te su prednici tužitelja stupili u posjed zamijenjenih nekretnina i nikada više nisu koristili niti posjedovali nekretnine koje su predali A. niti je prednik tuženika niti ijedna druga pravna osoba za vrijeme postojanja društvenog vlasništva, ni općina G., ni Republika Hrvatska nisu više posjedovale predmetne nekretnine, već su to činili prednici tužitelja i tužitelj nakon što ih je kupio od fizičkih osoba kako je to detaljno već objasnio u tužbi. Tužitelj ističe da je dakle, zbog greške prednika tuženika, došlo do toga da je stanje u zemljišnim knjigama nesređeno u odnosu na stvarno stanje posjeda i izvanknjižnog vlasništva predmetnih nekretnina na terenu, a sve zbog toga što je djelomična parcelacija provedena na način što su od jedne čestice po katastru cijepanjem nastale dvije, a koje cijepanje je provedeno u zemljišnim knjigama, ali ne i u katastru pa su se katastarski brojevi razlikovali od katastarskih brojeva u zemljišnoj knjizi, te je identifikacija nekretnina vršena po Katastru, a upis po zemljišnoj knjizi, a kada su pojedine osobe u sudskim i izvansudskim postupcima počele rješavati svoje vlasničko stanje, upis u zemljišnoj knjizi i broj katastarske čestice nije odgovarao stanju na terenu slijedom čega je došlo do svih problema koji su nastali i koje je tužitelj kao predlagatelj osiguranja u predmetu R1-103/19 razjasnio kada je u istome provedeno i mjerničko vještačenje očevidom na licu mjesta. Navodeći da zbog greške prednika tuženika, prednici tužitelja nisu bili upisani kao vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina, tužitelj ističe da se ista ne može ispravljati na njegov teret jer je stekao pravo vlasništva dosjelošću po svojim prednicima na temelju zakonske odredbe i obzirom da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-291/14 od 17. travnja 2018 godine izrazio pravno shvaćanje da ''kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni pravni interes trećih osoba.'' Tužitelj nadalje ističe da je savjestan, zakonit i istinit posjednik i ispunjava sve zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću obzirom da niti njegovim prednicima nitko nije priječio uživanje i posjedovanje predmetnih nekretnina koje su oni dobili u zamjenu te su i oni bili savjesni, zakoniti i istiniti posjednici, a kada ih je kupio od istih je i sam postao pošteni posjednik, pa neosnovanima smatra navode tuženika da tužitelj nije mogao postati vlasnikom jer njegov posjed nema kvalitetu zakonitog posjeda, a pogrešnim smatra i tumačenje tuženika koji se odnosi na primjenu zakonskih propisa u konkretnom slučaju te ističe da je odredbom čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim Zakonom nije drugačije određeno, dok u smislu odredbi st. 2. navedenog članka stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona, prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka te je u vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika u pogledu stjecanja prava vlasništva na nekretninama dosjelošću bilo na snazi više propisa i to do 30. kolovoza 1980. Opći građanski zakonik, od 1. rujna 1980 do 31. prosinca 1996. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i od 1. siječnja 1997. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa u svome podnesku i detaljno obrazlaže način dosjedanja po svakome od navedenih zakona. Tužitelj navodi da je posjedovanje predmetnih nekretnina počelo u vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakon i njegove odredbe propisivale su da se nekretnine u vlasništvu države ili općine stječu kroz 40 godina posjedovanja, no odlukom proširene sjednice Saveznog Vrhovnog Suda broj  3/60 od 4. travnja 1960. rok dosjedanja je skraćen na 20 godina pa onaj koji se u sporu pozivao na rok dosjelosti od 20 godina nije morao dokazivati da je zakonit već samo pošten. Obzirom na sve navedeno tužitelj ističe da proizlazi da je sa svojim prednicima sigurno od 1971. godine u samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina i nitko drugi od 1971. godine osim tužitelja i njegovih pravnih prednika od kojih ih je kupio, te nema naznaka da bi bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na predmetnim nekretninama ili da ih je netko drugi posjedovao pa je time tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću obzirom da je vrijeme dosjedanja isteklo.
Očitujući se na navode tuženika o troškovima postupka osiguranja i mjerničkog vještačenja, tužitelj ističe da su njegova potraživanja s osnove tog postupka osiguranja osnovana jer je on pokrenut upravo temeljem čl. 186 a ZPP-a radi provođenja postupka mirnog rješenja spora između tužitelja i tuženika, a koji postupak je tužitelj bio dužan pokrenuti prije pokretanja parničnog postupka protiv Republike Hrvatske, a činjenica što su u postupku osiguranja sudjelovale i druge osobe navodi da su iste morale sudjelovati iz razloga što je kčbr. 285/9, koja je bila označena u presudi kao vlasništvo K. K., koja je predmetnu nekretninu prodala tužitelju, a sada ta čestica ima broj 285/12, a čestica 285/9 koja je upisana kao vlasništvo tužitelja, stvarno predstavlja posjed i izvanknjižno vlasništvo drugog predlagatelja postupka osiguranja, a treći predlagatelj postupka osiguranja posjednik je i izvanknjižni vlasnik čestice koja se također razlikuje od stvarnog stanja jer nije bilo usklađenja evidencija katastra i zemljišnih knjiga pa je sada netočno stanje zemljišne knjige sa stvarnim stanjem.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je ispitao svjedoke R. H., D. B., I. B., B. B., M. P., S. V., I. J., M. V., ispitao je tužitelja M. B. kao stranku, proveo je vještačenje s geodetskim vještakom B. Ć. koji je svoj nalaz i mišljenje dao i na raspravi, izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige (list 6-7), u izvode iz katastarskog plana (8-9), u preslik rješenja R.-103/19-2 i preslik prijedloga te dopisa (10-18), u preslik uplatnice (list 19), u preslik nagodbenog ugovora sklopljenog između M. V. i P. G. O. R. (list 36-38), preslik ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između D. B. i M. B. (list 39-41), preslik ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između V. M. i M. B. (list 42-44), preslik ugovora sklopljenog između K. K. i M. B. (45-46). preslik presude P-354/16-25 (list 47-51), u preslik nagodbe (list 52), u preslik nagodbe ODO u Bjelovaru broj N-DO-3/14-9 (list 53-56), u preslik izvatka iz zemljišne knjige (list 57-58), u Geodetski elaborat za potrebe provođenja promjene u katastru zemljišta za ispravljanje u propustu katastara (list 81-92), u povijest promjena na kat česticama Državne geodetske uprave, Ispostava za katastar nekretnina G. U. 541-18-03-01/1-23-2 (list 93-96), u spis ovoga suda broj R1-103/19 te je izvršio uvid u cjelokupan spis.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz sljedećih razloga.

7. Tijekom postupka, a uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, utvrđeno je da su nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. H. i to čkbr. …3 upisane kao suvlasništvo tuženika u 1/25 dijela te kao suvlasništvo tužitelja u 24/25 dijela, a da je kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. … k.o. H. i to na … upisana tužena Republika Hrvatska.

8. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama …. k.o. H. D. geodetske uprave, Područni ured za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G., URBROJ 541-18-03-01/1-23-2 od 21. lipnja 2023. godine, utvrđeno je da su uvidom u arhivu utvrdili da je kčbr. …P…. bila od 1967. godine, kada je nakon revizije posjedovnog stanja izrađen katastarski operat, upisana u posjedovni list broj 174 na posjedniku Poljoprivredno prehrambeni kombinat Garešnica, a godine 1972. kčbr … parcelirana je na čestice broj …., koje su bile upisane u posjedovni list 174 na posjednika P. prehrambeni kombinat G. te je promjena upisana u popis promjena za 1972. godinu, redni broj 19 provedena na temelju prijavnog lista od 10. svibnja 1972. godine i rješenja Z-1243/1972 od 22. rujna 1972. godine-cijepanje u svrhu arondacije. Isto tako iz navedene povijesti promjena proizlazi da su 1977. godine navedene čkbr. iz posjedovnog lista 174 sa posjednika P. prehrambeni kombinat G. prešle na posjedovni list broj 201 posjednika P. G. O. R. koja promjena je upisana za 1977. godinu, redni broj 6 i provedena na temelju sporazuma O. R. i R. za razgraničenje površina, a 1990. godine čkbr. … je iz posjedovnog lista broj 201 sa posjednika R. G. prešla u posjedovni list 14 u kojem je kao posjednik evidentiran J. B., V., iz H. 22, dok je 1990. godine čkbr. … iz posjedovnog lista 201 sa posjednika R. G. prešla u posjedovni list 100 u kojem je kao posjednik evidentiran J. M. iz H., a 1992. godine čkbr. … je iz posjedovnog lista broj 14 sa posjednika J. B. prešla u posjedovni list broj 256 u kojem su kao posjednici evidentirani A. R., Z. R.. Nadalje, iz navedene povijesti promjena proizlazi da su 1992. godine prelaskom na automatsku obradu podataka površine katastarskih čestica iskazane u m2 te površina čestice broj … je 4938m2, čkbr. … je 8697m2, a 1998. godine navedene katastarske čestice su iz posjedovnog lista 201 sa posjednika P. G. O. R. prešle u posjedovni list broj 284 u kojem je kao posjednik evidentirana R. Hrvatska. Uz navedeno, iz dostavljene povijesti promjena proizlazi da je tijekom 2021. godine posjedovni list broj 470 u kojem je bila upisana čkbr. 285/9 promijenio naslovnu stranu sa vlasnika K. K. na vlasnika H. R. iz H. i to na temelju rješenja Z-7413/2021-nasljeđivanje, a tijekom 2023. godine posjedovni list broj 470 u kojem je upisana čkbr. … promijenio je naslovnu stranu sa vlasnika R. H. na vlasnika M. P. te je promjena provedena na temelju rješenja Z-1659/23-sporazum.

Uvidom u preslik nagodbenog ugovora (list 36) sklopljenog između M. V. i P. G., O. R. G. 17. siječnja 1976., utvrđeno je da istim M. V. daje P. G., O. R. svoje nekretnine upisane u k.o. H. i to čkbr. …, a P. G., O. R. G. M. V. u zamjenu daje dio parcele 285/10 u veličini od 1j te je ugovoreno da M. V. stupa u posjed toga zemljišta 01. siječnja 1977. a da će ugovor sačiniti nakon promjene i cijepanja parcele.

Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 42-44) utvrđeno je da je isti sklopljen između M. V. i M. B. 11. veljače 2015. te da istim M. V. prodaje tužitelju M. B. nekretnine upisane u k.o. H. i to čkbr. … kao izvanknjižno vlasništvo te da je kupac M. B. isplatio kupoprodajnu cijenu za iste.

Uvidom u preslik ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 39-41) sklopljenog između D. B. i M. B. na kojem je potpis D. B. ovjeren po javnom bilježniku 28. svibnja 2015. utvrđeno je da istim prodavatelj prodaje kupcu M. B. nekretnine upisane u k.o. H. i to čkbr. … i da je kupac prodavatelju isplatio kupoprodajnu cijenu za iste.

Uvidom u presudu ovoga suda broj P-356/16-25 od 21. listopada 2016. godine koja je postala pravomoćna 18. studenog 2016. godine, utvrđeno je da se istom utvrđuje da je tužiteljica K. K. iz H., B. J. 52 vlasnik nekretnina upisanih u zk.ul.br. … k.o. H. koje se sastoje od čkbr. … te da je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti zemljišnknjižnu provedbu.

Uvidom u preslik ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 45-46) utvrđeno je da je istim ugovorom K. K. kao prodavatelj prodala kupcu M. B. nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. H. i to čkbr. 285/9 i da je tužitelj kao kupac u cijelosti isplatio ugovorenu cijenu za iste.

Uvidom u preslik nagodbe (list 53-56) utvrđeno je da su isti zaključili Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru i I. K., A. L. i K. F. 18. veljače 2014. godine a kojom nagodbom je između ostalog RH dopustila I. K., A. L. i K. F. upisa prava vlasništva na nekretninama upisanim u k.o. H. i to čkbr. …. oranica Pepeljni vrtovi sa 2j i 220 čhv, koja nekretnina se nalazi u kompleksu poljoprivrednog zemljišta koji je po geodetskom vještaku identificiran u spisu ovoga suda broj R1-103/19, a u kojem kompleksu se nalaze i nekretnine koje su predmet postupka.

 

9. Iz iskaza svjedoka R. H. između ostalog proizlazi da zna gdje se nalaze nekretnine koje su predmet postupka i da bi ih znala pokazati, a nalaze se na kraju U. kralja T. u H., a tu ulicu su nekada zvali R., te da joj je osobno poznato da te nekretnine uživa tužitelj s obzirom da se i njezine nekretnine nalaze na tom području, a ostali ljudi kao i njezini prednici su te nekretnine na tom području stjecali zamjenom sa nekadašnjim kombinatom na način da su davali u zamjenu livade na kojima je kasnije prednik tuženika napravio ribnjak, a u zamjenu su dobili ove nekretnine koje se nalaze na kraju U. kralja T.. Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi i da ne zna točno na koji način je tužitelj stekao te nekretnine, ali pretpostavlja da su njegovi prednici te nekretnine stekli zamjenom sa nekadašnjim kombinatom, odnosno prednikom tuženika, te da se njezina majka zvala K. K. i ona je imala zemlju na prethodno opisanom području te je njezina čestica bila predzadnja u tom kompleksu koji je opisala i tu zemlju je njezina majka prodala tužitelju možda negdje 2017. godine, no nije sigurna jer ju je do tada zajedno s majkom uživala 30-tak godina, a ona ju je naslijedila nakon smrti njezinog oca koji je tu zemlju naslijedio od svojih roditelja, a oni su je stekli zamjenom sa nekadašnjim kombinatom u vrijeme kada je rađen ribnjak, a roditelji njenog oca su se zvali K. F. i M., a parcela koju je njezina majka prodala tužitelju međašila je sa parcelom M. V., koja je bila zadnja čestica u tom prethodno opisanom kompleksu, a s druge strane ta čestica njezine majke međašila je sa zemljom P. M. i pretpostavlja da je on tu zemlju stekao zamjenom, te da su svi vlasnici tih parcela, koje se nalaze u kompleksu koji je pokazala i na očevidu u postupku osiguranja dokaza, stekli zamjenom sa nekadašnjim P. kombinatom. Isto tako iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da se na zemlju M. P. nastavljala zemlja S. K., a zatim zemlja obitelji B. ili R. te da je zajedno sa svojom majkom K. K. bila na očevidu na osiguranju dokaza i njezina je majka pokazivala predmetne nekretnine, a ističe i da je njena majka vodila postupak sa Republikom Hrvatskom vezano za upis izvršene zamjene tih nekretnina i dakle za utvrđenje vlasništva na predmetnim nekretninama time da ističe da je ona govorila samo za nekretnine za koje zna da je njezina majka imala u vlasništvu i da ih je ona prodala tužitelju. Uz navedeno, iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da zna da tužitelj na području tzv. pepeljnih vrtova, a koji se nalazi na kraju U. kralja T., ima i druge nekretnine koje nisu sve u jednom komadu ali ne zna kako ih je on stekao, no zna da su njegovi prednici te nekretnine stekli zamjenom sa prednikom tuženika tj. nekadašnjim Kombinatom u vrijeme kada je u H. rađen ribnjak jer su mještani morali dati u zamjenu svoje livade na kojima je kasnije K. napravio ribnjak, a za uzvrat su dobili oranice koje se nalaze na kraju U. kralja T. te također ističe da zna da tužitelj uživa i ovu zadnju česticu u tom nizu koja je nekada bila vlasništvo M. V. i tužitelj ju je od njega kupio, a za čkbr. … njezina je majka vodila parnicu radi utvrđenja prava vlasništva i u tom predmetu je donesena presuda, ali je u tom postupku pogrešno naznačena čkbr. …. i ne zna kako je došlo do greške kod označavanja čestica, no zna da se radi upravo o zemljištu koje je pokazala i opisala u svom iskazu.

10. Iz iskaza svjedoka D. B. između ostalog proizlazi zna gdje se nalaze nekretnine koje su predmet postupka, a nalaze na području zvanom pepeljni vrtovi u H. i sve te nekretnine su vlasnici istih dobili zamjenom u vrijeme kada je u H. rađen ribnjak tako da su vlasnici livada na kojima je kasnije K. napravio ribnjak, dali u zamjenu te nekretnine, a za uzvrat su dobili u vlasništvo nekretnina koje se nalaze na području pepeljnih vrtova. Iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da zna da su tako u zamjenu dobili zemlju J. i B. B., a oni su je kasnije prodali tužitelju te ju tužitelj sada uživa, a ta čestica J. i B. B. s jedne strane je međašila sa zemljom koja je bila njegovo vlasništvo, a koju su njegovi roditelji stekli zamjenom u vrijeme kada je rađen ribnjak i tu zemlju je njegov otac prodao tužitelju prije više od 10 godina, a da se njegov otac zvao P. B.. Isto tako iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da čestica koja je bila vlasništvo J. i B. B. s druge strane  je međašila sa zemljom S. i N. B., a oni su je isto tako stekli zamjenom izvršenim sa nekadašnjim poljoprivrednim kombinatom u vrijeme kada je građen ribnjak u H. koji se i danas tamo nalazi, a S. i N. B. su i tu česticu prodali tužitelju prije više od 10 godina, te da ova zemlja koja je bila vlasništvo njegovih roditelja, a koju su oni prodali tužitelju s jedne strane je međašila i sa zemljom V. S.. Iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da sve ove nekretnine može pokazati na terenu, a navodi i da je bio na terenu u postupku osiguranja dokaza gdje je svatko pokazivao zemlju koja je bila čije vlasništvo, te da mu se otac  zvao P. B. i da niti njemu, a niti tužitelju nitko nije priječio uživanje ovih nekretnina niti im je to tko branio te od kada je njegov otac dao kombinatu u zamjenu livadu na kojoj je napravljen ribnjak niti on niti njegov otac više ju nisu uživali.

11. Iz iskaza svjedoka I. B. između ostalog proizlazi da zna gdje se nalaze nekretnine koje su predmet postupka i znao bi ih pokazati jer je njegov brat, a ovdje tužitelj, svu tu zemlju kupio prije nekih 15-tak godina od ljudi koji su bili vlasnici te zemlje i uživali su je od negdje 1969. godine, i koju su stekli zamjenom sa nekadašnjim kombinatom, naime, da tih 70-tih godina u H. je građen ribnjak te su ljudi davali u zamjenu svoje livade nekadašnjem kombinatu koji je na tim livadama napravio i izgradio ribnjak, a u zamjenu su dobili nekretnine na ovom području gdje se nalaze i nekretnine koje su predmet postupka, a od kada su te zamjene izvršene ti ljudi koji su dali u zamjenu livade više ih nisu uživali već su uživali nekretnine koje su dobili u zamjenu, a da zna da njegov brat nekretnine koje su predmet postupka uživa kao vlasnik jer mu i sam pomaže uživati tu zemlju i nitko nikada njegovom bratu od kada je kupio nije priječio uživanje tih nekretnina.

12. Iz iskaza svjedoka B. B. između ostalog proizlazi da zna gdje se nalaze nekretnine za koje tužitelj tuži i misli da se taj dio zove pepeljni vrtovi u H. i da tužitelj na tom području ima više komada zemlje koju je kupovao od ranijih vlasnika, a koji su je stekli prije 50 godina, naime, da su tada dakle prije više od 50 godina u H. građeni ribnjaci te je nekadašnji kombinat od mještana uzimao njihove livade u H. i na tom području je izgradio ribnjak koji se i danas tamo nalazi, a za uzvrat im je davana zemlja na području pepeljnih vrtova gdje se nalaze i predmetne nekretnine i koje bi znao pokazati. Ovaj svjedok je iskazao da zna da tužitelj zemlju za koju tuži, uživa jer mu je i on na toj zemlji nekada nešto radio, primjerice kombajnirao prije 20-tak godina i zna da je tužitelj isplaćivao kupoprodajnu cijenu za tu zemlju ranijim vlasnicima koji su je dobili u zamjenu za livade na kojima je napravljen ribnjak, te navodi da nakon 50 godina kako je ta zamjena napravljena je opet Republika Hrvatska upisana kao vlasnik te zemlje u Hrastovcu, a ona je zapravo vlasništvo tužitelja i drugih osoba koji su je stekli nakon što je, kada je građen ribnjak, izvršena zamjena. Dakle, Republika hrvatska više od 50 godina ne uživa ovu zemlju koja se nalazi na ovom području gdje je i predmetna čestica već uživa zemlju koju je dobila u zamjenu i na kojoj je napravljen ribnjak. Iz iskaza ovoga svjedoka isto tako proizlazi da mu je sve ovo poznato budući da živi u H. i obrađuje 50-tak hektara zemlje, a i bio je na terenu u postupku osiguranja dokaza i pokazivao je svaki komad zemlje, time da se te predmetne nekretnine nalaze od poljskog puta s desne strane te se u tom kompleksu prvo nalazila zemlja B. B. zatim se nastavljala zemlja S. B., zatim zemlja D. B., zatim zemlja obitelji M., pa zatim zemlja M. Č., pa zemlja S. V., zatim zemlja P., zatim zemlja obitelji M., pa zemlja Š., pa zatim zemlja B. V., zatim zemlja K., pa P., pa K. i M. V., a navodi i da zna da je tužitelj kupio zemlju od M. V., R. odnosno K. K., od V. B., od Š., od M. Č., od D. B. i od B. B. i S. B..

13. Iz iskaza svjedoka M. P. između ostalog proizlazi da je tužitelj predmetne nekretnine kupio od M. V. i K. S. i K., a koji su tu zemlju stekli zamjenom s nekadašnjim kombinatom 70-tih godina prošlog stoljeća kada je P. kombinat u H. gradio ribnjak te je od ljudi uzimao livade, a u zamjenu im je davao druge nekretnine i to nekretnine koje je kasnije kupio tužitelj. Iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da mu je ovo poznato budući da je i njegova majka B. P. na tom području također dobila u zamjenu nekretnine od nekadašnjeg kombinata za njezine livade i ona je tu zemlju uživala, a od 1977. godine je on tu zemlju obrađivao i uživao kao vlasnik i čini to i sada i da je on bio na terenu u postupku osiguranja dokaza i pokazivao međe predmetnih nekretnina te gledajući predmetne nekretnine sa kontra strane od sela, prvo je nekretnina V., zatim K., pa P., pa K., pa nekretnina J. B. i tako dalje. Iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi i da je nasljednik B. P. i da je državi priznao pravo vlasništva na ovoj zemlji koju je njegova majka dala državi u zamjenu, a za uzvrat koje zemlje je dobila njegova majka zemlju koja se nalazi na području gdje se nalazi i zemlja koja je predmet postupka jer je država na toj zemlji koju je njegova majka dala u zamjenu izgradila ribnjak. Isto tako ovaj svjedok ističe da je tužitelj kupio zemlju od V. M. i obitelji K., a njemu je to poznato budući živi na tom području i ima svoje nekretnine tamo te da je tužitelj kupio i zemlju području P. vrtova od B. S. i J. i P. B., ali se te nekretnine nalaze na početku gledajući od sela.

14. Iz iskaza svjedoka S. V. između ostalog proizlazi da zna gdje se nalazi zemlja za koju tužitelj tuži, a nalazi se u H. na području zvanom P. vrtovi i sva ta zemlja koja se nalazi na tom području je dana u vlasništvo vlasnicima tijekom 70-tih godina na temelju zamjene koju je nekadašnji poljoprivredni kombinat u vrijeme izgradnje ribnjaka u H. vršio sa vlasnicima livada u H. na kojima je kasnije poljoprivredni kombinat izgradio ribnjak. Isto tako iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da sve to zna budući da i sam ima nekretnine na području P. vrtova i tu zemlju pokazivao je i za vrijeme očevida u postupku osiguranja dokaza, pošto su tu zemlju njegovi roditelji stekli zamjenom u vrijeme izgradnje ribnjaka 70-tih godina, a on ih je naslijedio i ističe da je tužitelj vlasnik i da je on kupio zemlju koja je predmet postupka, a koja se nalazi na području P. vrtova, a kupio ju  je od J. B., S. B., P. B., Č. A. i M., V. B., obitelji K. te M. V.. koji su tu zemlju stekli isto kao i njegovi roditelji 70-tih godina temeljem zamjene izvršene s nekadašnjim kombinatom, a od kada je izvršena ta zamjena 70-tih godina raniji vlasnici tih livada više zemlju koju su dali u zamjenu nisu uživali jer je na toj zemlji poljoprivredni kombinat izgradio ribnjak i oni su kao i njegovi roditelji i prednici tužitelja počeli uživati zemlju koju su dobili u zamjenu, a koja se nalazi na području P. vrtova i od tada niti poljoprivredni kombinat niti država na ovom području zvanom P. vrtovi, gdje su i predmetne nekretnine, više nije uživala. Iz iskaza ovoga svjedoka također proizlazi da je sve ovo navedeno pokazivao u postupku osiguranja dokaza te navodi  da su se njegovi roditelji zvali M. i D. V., koju su zvali i D., i da su  oni imali nekakvu potvrdu o zamjeni sa tim poljoprivrednim kombinatom za zemlju na ovom području te da on državi ne bi osporavao pravo vlasništva da ona pokrene postupak za ove nekretnine na kojima se nalazi ribnjak, a koje su njegovi roditelji dali u zamjenu.

15. Iz iskaza svjedoka I. J. između ostalog proizlazi da zna da je nekadašnji poljoprivredni kombinat 70-tih godina u H. gradio ribnjak te je od ljudi uzimao zemlju koja se nalazila na tom području gdje je građen ribnjak, a zna i da su iz kombinata došli i kod njegovih roditelja u dvorište i sami su rekli koju livadu će im uzeti, a koju će im zemlju dati u zamjenu bez ikakvog ugovora i od kada su tako iz kombinata uzimali mještanima H. zemlju oni su nakon toga na tim nekretninama izgradili ribnjak koji se i danas nalazi u H. te tu zemlju raniji vlasnici više nisu uživali. Iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da je tužitelj kupio zemlju na ovom području zvanom P. vrtovi u H. i zna da je kupio u ovom jednom kompleksu na početku kojeg je bila zemlja B. i J. B., a zadnja zemlja je u tom kompleksu bila M. V. i ti vlasnici zemlje na području P. vrtova su te nekretnine stekli zamjenom izvršenom s nekadašnjim poljoprivrednim kombinatom u vrijeme kada je građen ribnjak u H. te ističe da bi na terenu znao pokazati zemlju koju je tužitelj kupio i koju on uživa najmanje 10 godina, a možda i više.

16. Iz iskaza svjedoka M. V. između ostalog proizlazi da zna nekretnine koje su predmet postupka budući su one nekada bile njegovo vlasništvo i da ih je prije 6-7-8 godina prodao tužitelju i on ih od tada posjeduje kao vlasnik, a sve do tada ih je on posjedovao i uživao kao vlasnik budući da ih je dobio u nasljedstvo od svojih roditelja, a oni su ih dobili od njegove bake i djeda, koji su te nekretnine dobili u zamjenu tijekom prošlog stoljeća, no zna da su oni u zamjenu predniku tužitelja dali nekretnine koje su tada bile livada a zatim ih je bivši K. pretvorio u ribnjak te sada te nekretnine u naravi predstavljaju ribnjak a njegovi baka i djed su za te nekretnine što su bile livade u zamjenu dobili nekretnine koje su predmet postupka, dakle, od kada pamti, nekretnine koje su predmet postupka uživali su njegovi roditelji te baka i djed, K. i M. V., koji su ih dobili u zamjenu, a od kada je izvršena zamjena, prednik tuženika je uživao nekretnine koje su njegovi baka i djed dali u zamjenu te je na istima napravio ribnjak i njegovi prednici te nekretnine nisu više uživali već su uživali kao vlasnici nekretnine koje su predmet postupka. Isto tako iz iskaza ovog svjedoka također proizlazi da nekretnine koje su predmet postupka s jedne strane međaše s nekretninom koja je vlasništvo obitelji K., a s druge strane s kanalom, bentom i da nitko nikada njemu niti njegovim prednicima nije priječio uživanje i posjedovanje tih nekretnina koje su predmet postupka.

17. Iz iskaza tužitelja M. B., između ostalog proizlazi da se nekretnine koje su predmet postupka nalaze u H. na predjelu zvanom P. V. a sve te parcele nastale su 1970. ih godina kada su rađeni ribnjaci pa je nekadašnji P. od fizičkih osoba uzimao u zamjenu zemlju koja se nalazi na području ribnjaka, a za uzvrat im je davao zemlju na ovome području i da je u postupku osiguranja dokaza koji je vođen na ovome sudu pokazao nekretnine koje su njegovo vlasništvo, koje uživa i koje je stekao na različite načine te ističe da je čkbr. … kupio od M. V. i o tome je kod bilježnika sastavio kupoprodajni ugovor te je odmah stupio u posjed tih nekretnina i uživa ih kao vlasnik, a prije njega je tu čkbr, uživao M. V. koji ju je stekao zamjenu sa nekadašnjim P. kako je to već opisao, nadalje čkbr. … je kupio od K. K., isplatio kupoprodajnu cijenu za istu i stupio u posjed te čestice te ju uživa, ali ne može reći od kada dok je prije tu čkbr. uživala K. K. i za tu česticu je vođen sudski postupak i došlo je do greške kod identifikacije ali ne bi znao zašto se to dogodilo. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da je čkbr. … kupio od B. B. prije 15-ak godina te stupio u posjed i isplatio kupoprodajnu cijenu i nesmetano ju uživa, a ona je tu česticu stekla zamjenom od prednika tuženika prilikom izgradnje ribnjaka u H., a čkbr. … je kupio od K. B. prije 15-ak godina i isplatio kupoprodajnu cijenu te odmah stupio u posjed i nesmetano ju uživa, a K. B. je tu čkbr. stekao od S. B. koji ju je stekao zamjenom od prednika tuženika prilikom izgradnje ribnjaka u H.. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da je čkbr. … kupio od D. B. a koji ju je stekao nasljeđivanjem iza oca P. B., a on ju je stekao zamjenom od prednika tuženika prilikom izgradnje ribnjaka u H., te da je za sve nekretnine isplatio kupoprodajnu cijenu te ih nesmetano uživa kao vlasnik i nitko mu to nije priječio, a prije su ih uživale osobe od kojih ih je kupio a to zna jer živi u H., a nitko nikada niti njemu, niti njihovim prednicima nije branio uživanje tih nekretnina.

18. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. između ostalog proizlazi da je kao sudski vještak izvršio identifikaciju nekretnina u ovosudskom predmetu broj R1-103/2019 u postupku osiguranja dokaza te je iznio svoj nalaz i mišljenje u tom predmetu pri kojem ostaje u cijelosti. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. koji je dao u predmetu ovoga suda broj R1-103/19, između ostalog proizlazi da je izvršio identifikaciju i geodetsku izmjeru nekretnina GPS uređajem koje nekretnine se nalaze u naselju Hrastovac i to čkbr. … k.o. H. koja je u naravi livada dijelom obrasla šikarom, čkbr. … koja je u naravi oranica, a koju po pokazivanju svjedoka D. B. i B. B. uživa M. B. koji je također na licu mjesta pokazao identičnu međnu liniju kao i svjedoci čije pokazivanje odgovara čkbr. … po katastarskim mapama, time da je na skici prikazan dio navedene čkbr. u površini od 820 m2 na kojem se nalazi nadstrešnica. Isto tako, iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da je identificirao čkbr. …. k.o. H. koja je u naravi oranica, a koju po pokazivanju svjedoka D. B. i B. B. uživa tužitelj M. B. koji ju je pokazao na licu mjesta te pokazivanje istih odgovara čkbr. .. po katastarskim mapama, da je identificirao čkbr. … k.o. H. koja je u naravi oranica te da je dio iste nekada uživala A. Č. koja je po pokazivanju D. B. i B. B. istu prodala tužitelju M. B. koji ju uživa i koji svjedoci su kao i tužitelj pokazali na terenu drugi dio čkbr. … koji također uživa tužitelj te pokazivanje istih odgovara čkbr. … po katastarskim mapama, te da je izvršio identifikaciju čkbr. … k.o. H. koja je u naravi oranica, a koju prema pokazivanju svjedoka M. M. i B. B. uživa S. V., da je izvršio identifikaciju čkbr. … k.o. H. koja je u naravi oranica a koju po pokazivanju svjedoka uživa M. M., te je izvršio identifikaciju kčbr. … k.o. H. koja je u naravi livada koju uživa S. P., da je izvršio identifikaciju čkbr. … k.o. H. koja je u naravi oranica koju uživa I. B., da je izvršio identifikaciju čkbr. … k.o. H. koja je u naravi oranica a koju prema pokazivanju svjedoka S. K. i B. B. uživa tužitelj M. B., da je izvršio identifikaciju čkbr. … k.o. H. koja je u naravi oranica koju uživa S. K., da je izvršio identifikaciju čkbr. … k.o. H. koja je u naravi oranica a koju uživa M. P.. Isto tako, iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. iz M. d.o.o. B. proizlazi da je izvršio identifikaciju čkbr. … i čkbr. … k.o. H. koje su u naravi oranice a koje po pokazivanju svjedoka i M. B. uživa tužitelj M. B. i da navedene čkbr. po pokazivanju svjedoka i M. B. odgovaraju navedenim čkbr. upisanim u katastarskim mapama, a koja identifikacija svih pokazanih nekretnina je vidljiva iz skice lica mjesta. Isto tako iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. danog na glavnoj raspravi u ovome predmetu proizlazi da je poradi davanja nalaza i mišljenja u ovom predmetu izvršio dodatna istraživanja i preglede evidencija katastra, vezano za provedbu parcelacije pojedinih čestica te je pribavio dodatnu dokumentaciju i da iz dostavljenog elaborata proizlazi da je isti sastavljen zbog propusta Državne geodetske uprave u održavanju Katastra i ispravku nastale situacije i da prije provođenja elaborata 2017. godine, a zbog nastalih grešaka, ukoliko bi geodet vršio identifikaciju ili geodetsku izmjeru na predmetnim nekretninama postojala je realna mogućnost za pogrešku i identifikaciju predmetnih nekretnina jer stanje u zemljišnim knjigama nije mijenjano, a bilo je potrebno izmijeniti stanje u kartiranju tj. u katastarskom nacrtu i u knjižnom dijelu katastarskog operata i da u katastarskom operatu na kopiji katastarskog plana, crvenom bojom označene su čestice koje su formirane i ucrtane nakon provođenja ispravka u održavanju katastarskog operata, dakle na kopiji katastarskog plana koji je predao u spis, uz elaborat, nalazi se ispravno stanje i ispravno označene katastarske čestice kakve su i danas u katastarskom operatu, dakle stanje označeno crvenim linijama i brojkama predstavlja točno stanje. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da su parcele oko 1972. formirane zbog provedbe određenih zamjena jer ne vidi drugi razlog da bi se tu parcelu išlo parcelirati, ako je postojala druga parcela, ako za to nije postojao razlog u izvršenim zamjenama ili prodajama ili drugih pravim poslovima jer je cilj bio okrupnjivanje zemljišta, a ne parceliranje, a s obzirom na nastalu situaciju, da je geodetski vještak npr. 2015. godine dobio zadatak da identificira čkbr. …, u to vrijeme je ona bila druga po redu u nizu gledajući od juga prema sjeveru, da bi nakon 2017., kada je proveden ispravak geodetskog elaborata, zbog pogreške, ta čkbr. bila treća po redu, a kao što je to vidljivo na kopiji katastarskog plana i označeno crvenom bojom, a isto tako 2015. čkbr. …, … i … uopće nisu postojale na katastarskom planu i iz navedenog se može zaključiti da ako je u startu jedna parcela pogrešno identificirana, nakon toga lančano se pogrešno identificiraju sve slijedeće čestice, uslijed čega su mogle nastati sve ove pogreške pri identifikaciji u sudskim spisima i pri donošenju sudskih odluka i izvansudskim spisima, primjerice nagodbama. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka također proizlazi kako stranke u ovome postupku snose posljedice za koje nisu krive, odnosno posljedice koje su nastale ne njihovom pogreškom jer kao što je i navedeno, pogrešna identifikacija je izvršena nakon pogrešnog održavanja katastarskog operata time da napominje da je u zemljišnim knjigama stanje bilo dobro upisano, ali u katastru nije, što se može i vidjeti iz prijemnog lista za zemljišnu knjigu gdje je vidljivo da su lijeva i desna strana prijemnog lista identične odnosno izvršena je promjena u novome stanju na način da je izvršen obračun katastarskih jutara u čhv, a sve ostalo je nepromijenjeno. Dakle, površina čestica na lijevoj strani prijavnog lista (dosadašnje stanje) identična je površini čestica na desnoj strani (novo stanje) gdje se vidi da su kčbr. …. postojale u zemljišnim knjigama, bile evidentirane. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da napominje da je kao sudski vještak nazočio očevidu u predmetu R1-103/19 te je izradio i skicu lica mjesta na kojoj su bili napisani svjedoci koji su na terenu potvrđivali uživanja stranaka i prilikom izmjere utvrdio je da izjave stranaka i kopija plana odgovara u potpunosti, odnosno da ta kopija plana odražava stanje nakon izvršenog ispravka 2017. godine i to onog ispravka u održavanju katastra o kojemu je govorio, a da ako je parnični postupak u kojem je geodet u 2019. godine identificirao čkbr. …, da bi ona 2015. godine po geodetu bila identificirana kao druga u nizu odnosno odmah iza …, no stvarno nakon izvršenog ispravka ta čkbr. … je u stvari čkbr. … pa je tako moglo doći do pogrešne identifikacije u parničnom predmetu K. K., koja je bila ispitana u tijeku postupka R.-103/19, a u postupku P-354/16 po tužbi K. K. donesena je presuda gdje je utvrđeno da je ona vlasnica čkbr. …, iako je K. K. stvarni vlasnik čkbr. … kako je već bilo opisano. Dakle, Republika Hrvatska je i dalje ostala upisana kao vlasnik čkbr. … iako je tu česticu upravo tužitelj kupio od K. K., a koja je u parničnom postupku ishodila presudu kojom se utvrđuje da je ona vlasnik čestice, no ta čestica je pogrešno identificirana kao čkbr. 285/9 što je već naprijed opisano i proizlazi iz dostavljenog geodetskog elaborata sastavljenog zbog ispravljanja propusta u održavanju katastra i jasno je vidljiva u elaboratu. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da stanje evidentirano u skici lica mjesta sastavljenoj u predmetu R1-103/19 odražava stvarno stanje kakvo je uživanje na terenu i kako su to stranke u tome postupku izričito pokazale te je navedena skica sastavljena s obzirom na zatečeno stanje i stvarno uživanje i izvršene ispravke u održavanju katastarskog elaborata.

19. Kao što je naprijed navedeno, tužitelj u tužbi tvrdi da je nekretnine koje su predmet postupka i to čkbr. … k.o. H., stekao kupoprodajom od obitelji B. B. i J., a oni su ih stekli zamjenom sa prednikom tuženika 1971. godine kada je njihova zemlja, sada područje ribnjaka, zamijenjena s predmetnom česticom na kojoj je još uvijek upisana Republika Hrvatska kao vlasnik, time da su od 1971. posjednici bili B. B. i J., a od kupnje tužitelj, isto tako tvrdi da je čkbr. … k.o. H. stekao kupnjom od D. B. koji je sin P. B., a P. B. je tu nekretninu stekao zamjenom sa prednikom tuženika 1971. godine u vrijeme kada su se gradili ribnjaci, nadalje, kčbr. … k.o. H. tužitelj je kupio od V. M. koji je također 1971. godine vršio zamjenu nekretnina te u zamjenu za svoje livade dobio kčbr. … k.o. H., čkbr. … tužitelj je kupio od K. K. koja je taj dio zemljišta stekla zamjenom, i ishodila pravomoćnu presudu kojom se utvrđuje da je vlasnik tih nekretnina, no navedena čestica je ranije bila navedena kao čkbr. … iako je ona prema sadašnjem stanju evidencije bila posjednik kčbr. … na kojoj je još uvijek upisana Republika Hrvatska, ali je od 1971. godine bila stvarni posjednik K. K., a nakon nje tužitelj, naposljetku tvrdi da je čkbr. … kupio od B. S. koji je tu nekretninu stekao također zamjenom kada i kčbr. …, samo je na 1/25 dijela na čkbr. … ostala upisana R. H.. Stoga tužitelj, temeljem svega navedenog, tvrdi da je sa svojim prednicima predmetnih nekretnina savjestan, zakonit i istinit posjednik više od 40 godina. 

20. U tijeku postupka osiguranja dokaza i provedenim očevidom na licu mjesta uz nazočnost geodetskog vještaka nedvojbeno je utvrđeno da nekretnine koje su predmet postupka i za koje tužitelj traži da se utvrdi da je vlasnik istih, a koje su pokazali tužitelj i ispitani svjedoci, se nalaze izvan naselja H. na predjelu koji zovu P. v., a koje nekretnine su kao i susjedne nekretnine identificirane po geodetskom vještaku i prikazane na skici lica mjesta dostavljene po geodetskom vještaku u predmetu R1-103/19 te su ispitani svjedoci u tijeku ovoga postupka i tijeku postupka koji je vođen pod brojem R1-103/19 jasno i određeno iskazivali te pokazali sve nekretnine koje uživa tužitelj, a koje su predmet postupka kao i susjedne nekretnine time da je nedvojbeno utvrđeno da su svi posjednici nekretnina koje se nalaze na tome području a koje su identificirane po geodetskom vještaku, stekli na način da su ih njihovi prednici dobili u zamjenu od prednika tuženika tijekom 1971. godine kada je prednik tuženika gradio ribnjake u Hrastovcu te je iste sagradio na nekretninama koje je od prednika tužitelja i prednika vlasnika susjednih nekretnina u odnosu na predmetne, uzeo u zamjenu, a zauzvrat u zamjenu im je dao upravo nekretnine koje se nalaze na području zvanom "Pepeljni vrtovi" u H., a na kojem području se nalaze i nekretnine koje su predmet postupka. Stoga proizlazi da se nekretnine koje su predmet ovog postupka ne nalaze na dijelu poljoprivrednog zemljišta tzv. bloka poljoprivrednog zemljišta, koji bi uživala ili kojim bi raspolagala Republika Hrvatska.

21. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama … k.o. H. D. geodetske uprave, P. ured za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G., nedvojbeno proizlazi da je kčbr. … Pepeljni vrtovi oranica bila od 1967.godine, kada je nakon revizije posjedovnog stanja izrađen katastarski operat, upisana u posjedovni list broj … na posjedniku Poljoprivredno prehrambeni kombinat G., a da je 1972. godine katastarska čestica … Pepeljni vrtovi oranica parcelirana, između ostalih, i na čestice broj … Pepeljni vrtovi oranica, … Pepeljni vrtovi oranica, … Pepeljni vrtovi oranica, …. Pepeljni vrtovi oranica i na …. Pepeljni vrtovi oranica i navedene čestice bile su upisane u posjedovni list 174 na posjednika Poljoprivredno prehrambeni kombinat G., a cijepanje navedene čestice izvršeno je u svrhu arondacije rješenjem broj Z-1243/1972. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. između ostalog proizlazi da su parcele koje su predmet postupka formirane zbog provedbe određenih zamjena jer drugog razloga nije bilo za tu parcelaciju a s obzirom da je u vrijeme formiranja istih cilj bio okrupnjavanje zemljišta, a ne parceliranje.

22. Odredbom članka 388. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim Zakonom nije drukčije određeno, dok u smislu odredbi stavka 2. istog članka stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga  Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Po ocjeni ovoga suda u periodu posjedovanja predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovih prednika  u pogledu stjecanja vlasništva na nekretninama dosjelošću bilo je na snazi više propisa i to do 30. kolovoza 1980. godine Opći građanski zakonik, od 01. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. godine na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a od 01. siječnja 1997. godine Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

23. Prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ br. 6/80 i 36/90 dalje ZOVO), koji je stupio na nagu 01. rujna 1980. godine, na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, no donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN. 53/91.) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO koja nije dopuštala stjecanje vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96 dalje ZVDSP) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine, odredbom članka 159. stavak 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina. Vezano uz članak 159. ZVDSP, člankom 388. stavak 4. bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, Odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. godine (NN br. 137/99), ukinuta je navedena odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 114/01) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. godine i to odredbom članka 2. određeno je da se na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana. Odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP iz 1996. godine, koja je stupila na snagu 01. siječnja 1997. godine, ukinuta je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske zbog njezinih retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji su ta prava stekli na temelju odredbi drugih Zakona. Dakle, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske štitila je prava trećih osoba koje bi pravo na vlasništvo nekretnina koje su tada bile u društvenom vlasništvu ostvarivale na temelju drugih Zakona i čija prava bi bila ugrožena kada bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na nekretninama koje su tada bile u društvenom vlasništvu, no ta odredba ne štiti prava Republike Hrvatske u vlasničkim sporovima protiv nje, kada ne postoje prava trećih osoba jer se Republika Hrvatska ne može pozivati na neustavnost odredbe Zakona o vlasništvu koje je sama prouzročila (Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv RH od 11. lipnja 2009. godine, zahtjev br. 35298/04.). Slijedom navedenog, ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP/96 bila je na snazi i u primjeni od 01. siječnja 1997.gosine pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999. godine i u tom vremenskom razdoblju njenog važenja ona je mogla proizvesti određene pravne učinke u smislu stjecanja vlasništva po samom Zakonu u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Opravdano je pravne učinke navedene odredbe priznati posjedniku čijem pravu je suprotstavljeno samo pravo države, jer je pogreškom državnih tijela donesena navedena neustavna zakonska odredba jer rizik takvih pogrešaka može ići samo na teret države, a učinci takve pogreške ne mogu se ispravljati na štetu pojedinca jer se time krše njegova prava na mirno uživanje vlasništva, a što je u suprotnosti s člankom 1. Protokola broj 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima u prijelaznim i završnim odredbama nije propisao što u slučajevima kada je dosjedanje počelo teći prije stupanja na snagu toga Zakona pa tu situaciju uređuje načelni stav zauzet na Zajedničkoj sjednici Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih sudova i Vrhovnog vojnog suda od 14. i 15. prosinca 1983. godine kojim je određeno da se Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu, ako do tog trenutka nisu istekli rokovi propisani ranije važećim Zakonom. Kod toga, primjena Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima dolazi u obzir ako je njime propisan kraći rok, a u slučaju da je na dan stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima preostalo kraće vrijeme od roka propisanog Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, rok dosjedanja istječe po proteku vremena određenog ranijim zakonom. Kao što je naprijed navedeno, tužitelj tvrdi da je predmetne nekretnine stekao i to čkbr. 285/2 k.o. Hrastovac kupnjom od obitelji B. B. i J. koji su istu stekli zamjenom koju su izvršili s prednikom tuženika 1971. godine kada su se na području k.o. H. gradili ribnjaci, da je čkbr. … stekao kupnjom od D. B., sina P. koji je tu nekretninu stekao zamjenom izvršenom s prednikom tuženika 1971. godine, a u zamjenu im predao svoje livade u svrhu izgradnje ribnjaka. Nadalje, tužitelj tvrdi da je čkbr. … stekao kupnjom od M. V., a on ih je stekao zamjenom sa P. G. O. R. G., a da je čkbr. … stekao kupnjom od K. K., a ista je tu nekretninu stekla zamjenom sa prednikom tuženika kada su u H. građeni ribnjaci, dok je čkbr. … tj. i preostali suvlasnički dio u 1/25 dijela na predmetnoj nekretnini tj. cijelu katastarsku česticu tužitelj je stekao kupnjom od obitelji B., a koju ju S. B. stekao zamjenom u isto vrijeme kada i njegovi prednici česticu …, odnosno 1971. godine te tužitelj tvrdi, a to proizlazi iz provedenih dokaza da je prednik tuženika na nekretninama koje su prednici tužitelja dali u zamjenu, izgradio ribnjak u H. tako da su se prednici tužitelja od izvršene zamjene nalazili u posjedu nekretnina koje su predmet postupka odnosno od tada nesmetano i samostalno uživali predmetne nekretnine kao pošteni posjednici, a prednik tuženika je na nekretninama koje je dobio u zamjenu izgradio ribnjak te iste i danas posjeduje i uživa kao izgrađeni ribnjak. Sve navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka: R. H., D. B., I. B., B. B., M. P., S. V., I. J. te M. V. koji su nezainteresirani za ishod postupka i upozoreni su na posljedice davanja lažnog iskaza. Dakle, prednici tužitelja su počeli posjedovati predmetne nekretnine u vrijeme kada su se primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika, a odredbama pravnog Paragrafa 1472 Općeg građanskog zakonika propisano je da se na nekretninama u vlasništvu države ili općine, a koje u javnim knjigama nisu upisane na posjedniku, dosjelošću vlasništvo stječe kroz 40 godina posjedovanja, no proširena opća sjednica Saveznog Vrhovnog suda dala je načelno mišljenje broj 3/60 dana 04. travnja 1960. godine prema kojem su rokovi određeni u pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika predugi i odlučila da je rok dosjedanja na nekretninama 20 godina te da onaj tko se u sporu protiv ranijeg vlasnika poziva na rok dosjelosti od 20 godina nije, osim da mu je posjed pošten dužan dokazivati da mu je posjed i zakonit. Odredbom Pravnog pravila Paragrafa 326. Općeg građanskog zakonika propisano je da onaj tko vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova pošten je posjednik, a onaj tko zna ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa nepošten je posjednik, a ako se je prevario u pogledu samog dijela ili ne poznaje Zakon to ga samim time ne čini nepoštenim posjednikom. U smislu odredbi Pravnog pravila Paragrafa 1463. Općeg građanskog zakonika nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom slijedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svoga posjeda.

24. Imajući u vidu navedeno te činjenice koje proizlaze iz ovog postupka, da je tužitelj sa svojim prednicima sigurno od 1970-tih godina u samostalnom i poštenom posjedu nekretnina koje su predmet spora, te da je, a kako to nedvojbeno proizlazi iz podataka Državne geodetske uprave tijekom 1972. godine izvršena parcelacija čkbr. .. k.o. H. od koje su između ostalih nastale i nekretnine koje su predmet postupka i to čkbr. …., ranije označena kao kčbr. … (dakle, po ocjeni ovoga suda navedeno potvrđuje da je upravo zbog izvršene zamjene nekretnina između prednika tuženika i prednika tužitelja, a radi izgradnje ribnjaka vršena parcelacija čkbr. …. k.o. H. kako bi se osobe koje su dobile nekretnine u zamjenu za svoje nekretnine od kojih je izgrađen ribnjak, podijelile i mogle biti upisane kao vlasnici zasebnih čkbr. koje su dobile u zamjenu),   nema naznaka da je bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini i da je te nekretnine netko drugi posjedovao, tužitelj  odnosno njegovi prednici su stekli pravo vlasništva dosjelošću jer im je vrijeme dosjedanja isteklo. Ovakvo stajalište izraženo je u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2935/2012.-2. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelju bilo suprotstavljeno pravo nekog trećeg. Stoga je ocjena ovoga suda da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću ukoliko u vrijeme važenja odredbe 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima to jest u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. godine je imao razloga smatrati da je na temelju do tada važećih propis stekao odnosno njegovi prednici stekli dosjelošću pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Imajući u vidu vrijeme dosjedanja od 1970. godine, tužitelj je imao razloga smatrati da su do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997. godine njegovi prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću i to temeljem odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO-a, kojom odredbom je bilo propisano da savjestan posjednik nekretnine stječe pravo vlasništva neprekidnim posjedovanjem nekretnine za razdoblje od 20 godine. Takovo stajalište  izraženo je u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj  Gž-420/2017-2. od 3. siječnja 2019. godine i Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1043/2021. od 06. prosinca 2021. godine. Isto tako imajući u vidu sve navedene činjenice koje proizlaze iz ovoga postupka tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj preko svojih prednika od 1970-tih godina nesmetano i samostalno posjeduje i uživa nekretnine koje su predmet postupka, to je stekao pravo vlasništva dosjelošću na navedenim nekretninama, a neke od tih nekretnina nesmetano i samostalno kao pošteni, savjestan posjednik posjeduje u nazad više od (15 godina) dok su tužiteljevi prednici navedene nekretnine posjedovali od 1971. godine. Naime, za tužiteljevo dosjedanje (uračunavajući i vrijeme pravnih prednika) na predmetnim nekretninama, prema naprijed navedenim propisima, bilo je potrebno da protekne rok od 40 godina poštenog posjedovanja. Po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka ničim nije dokazano da bi tužitelj ili njegovi pravni prednici morali misliti da su predmetne nekretnine tuđe, odnosno da on ili njegovi pravni prednici ne bi bili pošteni posjednici te da ne bi imali pravo posjedovati i uživati predmetne nekretnine. Isto tako, po ocjeni ovoga suda na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno je da je takav tužiteljev posjed zajedno s prednicima neprekidno trajao kroz period duži od 40 godina. Dakle, po ocjeni ovoga suda tužitelj je navedene nekretnine uživao kao pošteni posjednik budući da u trenutku stjecanja posjeda istih nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed jer su i njegovi prednici navedene nekretnine nesmetano i samostalno uživali što mu je bilo osobno poznato, a kako to potvrđuju i ispitani svjedoci tijekom postupka. Naime, u smislu odredbe članka 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Kao što je naprijed navedeno, tužitelj je znao da upravo osobe od kojih je kupio te nekretnine,  su iste i dugi niz godina posjedovali, i da su ih stekli 1970.-ih godina na temelju zamjene jer su u zamjenu dali svoje nekretnine na kojima je prednik tuženika izgradio ribnjake, to jest tužitelj  je znao da su njegovi prednici iste njemu prodali, to je po ocjeni ovoga suda tužitelj bio pošteni posjednik predmetnih nekretnina, a isto tako i njegovi prednici  koji su dugi niz godina iste uživali, a koji su ih stekli zamjenom jer su za iste dali u zamjenu druge nekretnine na kojima je prednik tuženika izgradio ribnjak kako to nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka, a koji imaju neposrednih saznanja o tim činjenicama te su nezainteresirani za ishod postupka.

25. S obzirom na sve naprijed navedeno po ocjeni ovoga suda tijekom postupka je dokazano da tužitelj zajedno sa svojim prednicima nesmetano uživa  nekretnine koje su predmet ovoga spora, u cijelosti, neprekidno više od 40 godina te da je tužitelj  navedene nekretnine stekao kupnjom od svojih prednika, a koji su ih stekli temeljem ugovora o zamjeni zaključenim s prednikom tuženika po osnovi kojeg su u zamjenu dali svoje nekretnine od kojih je prednik tuženika napravio ribnjak, te da uživanje istih tužitelju  kao niti njegovim prednicima nitko nije  priječio,  stoga je tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti valjalo udovoljiti.  Naime, u konkretnom slučaju  tužitelj je kao samostalni posjednik, čiji je posjed pošten, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme koje su njegovi  prednici neprekidno posjedovali kao pošteni i samostalni posjednici nekretnine koje su predmet spora, stekao vlasništvo na nekretninama upisanim u zk. ul. br. …  k.o. H. koje se sastoje od čkbr. …, a koje se u zemljišnim knjigama vode kao  vlasništvo Republike Hrvatske te je stekao suvlasništvo u 1/25 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br…. k.o. H. koje se sastoje od čkbr. …,  dosjelošću, pa je tužbenom zahtjevu istog valjalo u cijelosti udovoljiti. 

26. Sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka osiguranja dokaza-trošak uplaćenog predujma za izlazak suda i geodetskog vještaka u predmetu ovoga suda broj R1-103/19 u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe tj. od 15. veljače 2022. godine do isplate. Naime, uvidom u spis ovoga suda broj R1-103/19 utvrđeno je da je u istome tužitelj M. B. kao predlagatelj zajedno s predlagateljima M. P. i S. V. podnio prijedlog radi osiguranja dokaza protiv protustranke Republike Hrvatske te da je u istome predmetu po prijedlogu predlagatelja određen očevid na licu mjesta uz nazočnost geodetskog vještaka a radi identifikacije nekretnina koje posjeduju predlagatelji koje su stečene zamjenom i to nekretnina upisane u k.o. H. i to čkbr. …., te je u istome predmetu tužitelj M. B. kao predlagatelj uplatio predujam u iznosu od 2.000,00 kn, a predlagatelj S. V. u iznosu od 1.500,00 kn  a M. P. u iznosu od 1.542,80 kn. Postupak osiguranja dokaza u predmetu ovoga suda broj R1-103/19 bio je potreban radi identifikacije nekretnina koje su predmet ovoga postupka pa je i trošak predujma koji je tužitelj uplatio u iznosu od 2.000,00 kn i koji je utrošen radi provođenja očevida uz nazočnost geodetskog vještaka u tome predmetu bio potreban, to je tuženik isti dužan isplatiti tužitelju i sud je naložio tuženiku da tužitelju na ime uplaćenog predujma u postupku osiguranja dokaza koji je vođen kod ovoga suda pod brojem R1-103/19 u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe u ovome predmetu i plati. Preko dosuđenog dijela zahtjeva sud je zahtjev tužitelja za isplatom troškova postupka osiguranja dokaza u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn1 zajedno s nedosuđenom kamatom odbio kao neosnovane jer je uvidom u spis ovoga suda broj R1-103/19 utvrđeno da je tužitelj uplatio predujam u istome u iznosu od 2.000,00 kn, a preostali iznos predujma od 3.042,80 kn uplatili su S. V. i M. P. kako to nedvojbeno proizlazi iz dostavljenih uplatnica u tome predmetu, to iznos od 3.000,00 kn ne može potraživati tužitelj od tuženika i u tome dijelu je njegov zahtjev neosnovan. Dakle, sud je naložio tuženiku da tužitelju na ime troškova uplaćenog predujma u postupku osiguranja dokaza plati iznos od 265,45 eur/2.000,00 kn1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe a koji iznos je tužitelj doista i uplatio i koji je bio potreban radi podmirenja troškova očevida provedenog uz nazočnost geodetskog vještaka a radi identifikacije nekretnina koje su predmet postupka, dok je odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 398,17 eur/3.000,00 kn1 na ime troškova postupka osiguranja dokaza kao neosnovan jer taj iznos tužitelj nije uplatio kao predujam u predmetu osiguranja dokaza koji je vođen kod ovoga suda pod brojem R1-103/19.

27. Tužitelj je po punomoćniku na ročištu održanom dana 03. srpnja 2023. povukao dio tužbenog zahtjeva u dijelu gdje je tražio da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime i za korist tužitelja a tuženi se navedenom povlačenju nije protivio, to je sud isto primio na znanje i riješio kao u izreci.

28. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka R. H., D. B., I. B., B. B., M. P., S. V., I. J. i M. V. jer su njihovi iskazi logični i uvjerljivi, a zajedno s ostalim provedenim dokazima predstavljaju jednu logički zaokruženu cjelinu, a radi se o nezainteresiranim svjedocima koji su upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza.  Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja M. B. jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv te je potvrđen ostalim provedenim dokazima. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju geodetskog vještaka B. Ć. jer je njegov nalaz i mišljenje, dat na osnovu obavljenog očevida na licu mjesta prilikom osiguranja dokaza i dodatnih provjera evidencija katastra i dokumentacije, u skladu s pravilima znanosti i struke koje se primjenjuje te na isti niti stranke nisu imale primjedbi.

29. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da je vlasnik nekretnina navedenih u tužbi te da se naloži tuženiku da mu naknadi troškove postupka osiguranja dokaza u iznosu od 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te troškovima postupka, a ovom presudom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnina koje su predmet postupka te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime troškova postupka osiguranja dokaza plati iznos od 265,45 eur/2.000,00 kn1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate dok je dio zahtjeva tužitelja kojim je tražio isplatu troškova postupka osiguranja dokaza u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn1 zajedno s nedosuđenom kamatom sud odbio kao neosnovan, a tijekom postupka tužitelj je povukao dio tužbenog zahtijeva kojim je tražio da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu upis prava vlasništva predmetnih nekretnina za korist tužitelja pa proizlazi da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva a zbog kojega dijela nisu nastali posebni troškovi to je su sukladno odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, odlučio da je tuženik dužan tužitelju naknaditi sve troškove postupka koji su bili potrebni i opravdani u ovome postupku.

Potrebni i opravdani troškovi ovoga postupka a koje je imao tužitelj odnose se na trošak sudskih pristojbi, trošak geodetskog vještačenja te na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku zajedno s troškovima poreza na dodanu vrijednost. Potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose se na zastupanje istog po odvjetniku, a određeni su sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te se odnose na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn1, na sastav tužbe u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn1, na sastav podneska od 13. svibnja 2022. godine u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn1 na sastav prijedloga za upis zabilježbe spora u iznosu od 24,89 eur/187,50 kn1, koji iznos je određen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to Tbr. 19., za zastupanje na ročištima održanima kod ovoga suda dana 16. svibnja 2022., 10. listopada 2022., u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn1 za svako ročište, na zastupanje na ročištima održanima kod ovoga suda dana 30. siječnja 2023., 24. travnja 2023., 03. srpnja 2023. godine u iznosu od 149,31 eur/1.125,00 kn1 za svako ročište. Isto tako, potrebni i opravdani troškovi odnose se i na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 242,63 eur, na trošak sudske pristojbe na zabilježbu spora u iznosu od 13,27 eur/100,00 kn1, na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 53,09 eur/400,00 kn, te na trošak predujma za provedeno vještačenje s geodetskim vještakom i to radi pristupa na ročište na kojem je dao nalaz i mišljenje te troškove izrade povijesti promjena na katastarskim česticama u ukupnom iznosu od 250,00 eur/1.883,63 kn1. Dakle, potrebni i opravdani troškovi tužitelja u ovome postupku ukupno iznose 1.529,51 eur/11.524,09 kn1 i sud je naložio tuženiku da iste tužitelju plati.

 

30. Obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci.

 

U Garešnici, 17. kolovoza 2023. godine

                                                                                                                                                                                                       S u d a c :

                                                                               Jarmilka Kučera-Slivar v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja
2. P. tuženika

 

1 Fiksni tečaj konvezije 7,53450