Poslovni broj: Usž-3508/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. G. iz K., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva B. i partneri d.o.o., R., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda R., Službe građevinske inspekcije, R., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-75/2022-6 od 6. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-75/2022-6 od 6. srpnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/21-02/598, URBROJ: 443-02-02-12-21-8 od 6. prosinca 2021. Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 120 dana ukloni novoizgrađene etaže I., II. i III. kata, kao i dvostrešno krovište stambene građevine tlocrtnih dimenzija 4,80x8,40 m, visine do sljemena 8,50m prema projektu uklanjanja na k.č.br. 28/2G k.o. L., u zoni zaštite Ruralne cjeline L. upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske- Lista zaštićenih kulturnih dobara pod registarskim brojem 272.

2. Tužitelj u žalbi protiv pobijane presude u bitnom navodi da mu je osporeno rješenje tuženika dostavljeno protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.- dalje: ZUP) pri čemu upućuje na odredbu članka 85. ZUP-a. Prvostupanjski sud obrazlaže da je dostava bila zakonita, iako je tužitelj u vrijeme dostave bio ukrcan na brod. Dostavljač se nije uvjerio o tome kako bi zakonito mogao izvršiti dostavu, a pismeno je slučajno zatečeno u poštanskom sandučiću i odmah je pokrenut upravni spor. Ističe da nije izgradio tri kata kako je navedeno u inspekcijskom rješenju jer sve zgrade u nizu imaju četiri etaže (suteren, prizemlje, kat i visoko potkrovlje). Naime, rekonstruirao je suteren i prvi kat koji su bili postojeći te je u skladu s vizurom ostalih zgrada uspostavio stanje kakvo je bilo prije 15. veljače 1968. na način da je izgradio još dva kata s potkrovljem. Smatra da bi trebalo biti dio inspekcijskog nadzora samo ono što nije bilo zatečeno prije 15. veljače 1968., a tuženik pak nalaže uklanjanje cijelog objekta. Naglašava da je pokrenuo postupak prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.-dalje: ZoPNIZ) te više postupaka pred Ministarstvom kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u R. za izdavanje potvrde koja je potrebna za postupanje po ZoPNIZ-u. Također je pokrenuo i postupak izdavanja potvrde glavnog projekta. Prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem te uvidom u spise Konzervatorskog odjela u R. i uvidom u žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u tom postupku. Smatra da mu je preuranjeno naloženo uklanjanje, jer da je trebalo čekati rješenje Konzervatorskog odjela. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje razvidno je da bi uklanjanjem došlo do narušavanja konstrukcije susjedne zgrade. Pobijanim rješenjem nije naloženo uklanjanje nedostataka u gradnji odnosno dostava odgovarajućeg akta o gradnji pa nije primijenjena odredba članka 108. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj115/18. i 117/21. -dalje: ZDI), iako se na nju pozvao tuženik u obrazloženju tog rješenja. Napominje da je predložio prekid upravnog spora prema odredbi članak 45. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.-dalje: ZUS) do okončanja postupka pred Konzervatorskim odjelom u R. Prvostupanjski sud smatra da se uklanjanju objekta može pristupiti samo temeljem projekta uklanjanja koji je ovjerilo navedeno tijelo, a koje vrši i nadzor samog uklanjanja. Dakle, uloga tog tijela je ključna prilikom uklanjanja gradnje pa stoga smatra da je riječ o prethodnom pitanju u pogledu zadržavanja objekta u prostoru. Smatra da je rješenje tuženika protivno pravu vlasništva zajamčenom Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.-dalje: Ustav RH) te zaštiti doma i obiteljskog života. Naime, tuženik nema pravo tužitelja iseliti iz njegovog doma pa tako nema ovlast naložiti rušenje nekretnine koja predstavlja njegov dom. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i da sud sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar odnosno podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, iz kojih proizlazi da je tužitelj izveo predmetnu rekonstrukciju stambene građevine, bez da je za istu ishodio odgovarajuće odobrenje, sve detaljno opisano zapisnicima tuženika od 27. svibnja 2021. (kojem prileže fotografije rekonstrukcije) i 14. lipnja 2021., slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. ZDI- a, prema kojoj je građenje bez građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izvedene gradnje.

7. Prije svega, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovori tužitelja kojima osporava urednost dostave rješenja tuženika, jer kad bi i tome bilo tako, isto nije pravno odlučno kraj nesporne činjenice da je tužitelj podnio tužbu u zakonskom roku te je stoga istu prvostupanjski sud uzeo u meritorno razmatranje i na taj način mu omogućio zaštitu njegovih prava i interesa u upravnom sporu protiv rješenja tuženika.

8. Neosnovano prigovara tužitelj da mu je naloženo uklanjanje čitavog objekta, odnosno i onog dijela objekta koji je izgrađen prije 15. veljače 1968.. Naime, iz osporenog rješenja tuženika razvidno je da je naloženo uklanjanje samo novoizgrađenih etaža i krovišta, a i sam tužitelj je u svojoj izjavi na zapisnik od 14. lipnja 2021. naveo da je 2012. godine započeo radove uklanjanja prizemne etaže i da je nadogradio tri etaže. Za navedenu rekonstrukciju nije ishodio građevinsku dozvolu, i tom prilikom je priložio u spis uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina R., Odjela za katastar nekretnina K., prema kojem je prije 15. veljače 1968. na predmetnoj katastarskoj čestici bila evidentirana građevina od samo cca 40m².

9. Također nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovori tužitelja kojima upućuje na postupak ozakonjenja predmetne rekonstrukcije jer taj postupak nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju koje je utemeljeno na odredbama ZDI-a, niti je riječ o prethodnom pitanju u odnosu na postupak uklanjanja. Naime, sukladno odredbi članka 42. ZoPNIZ-a, postupak ozakonjenja ima utjecaj na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, o čemu odlučuje građevinski inspektor u posebnom postupku. Slijedom izloženog, okolnost da bi postupak legalizacije nezakonito izvedene rekonstrukcije bio u tijeku, nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju, već isključivo na postupak izvršenja tog rješenja, a o izvršenju se ovdje niti ne radi.

10. U pogledu prigovora tužitelja da prvostupanjski sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge saslušanja odnosno uvida u spis predmeta drugog javnopravnog tijela, valja reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članka 33. stavak 3. ZUS-a), a prvostupanjski sud je pravilno našao da je i bez izvođenja tih dokaza činjenično stanje potpuno utvrđeno.

11. Konačno, Sud nije našao povrede Ustavom RH zajamčenih prava na koje tužitelj upire, jer u situaciji kada tužitelj nije ispunio zakonsku obvezu, odnosno ishodio odobrenje za gradnju, takvom nezakonitom gradnjom dobrovoljno je pristao snositi rizik koji nosi takvo njegovo postupanje. Tužitelj je morao biti svjestan u što se upušta i da takvim svojim postupanjem ulazi u rizik da mu nadležni inspektor naloži uklanjanje gradnje bez odgovarajućeg odobrenja. Odgovarajuće stajalište izraženo je u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj 63081/14 od 20. rujna 2016. Također, i Ustavni sud Republike Hrvatske, u odlukama broj: U-III-4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III- 2184/2009 od 13. studenoga 2014. i U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2010., izrazio je shvaćanje da se u takvoj situaciji stranka ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na dom.

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni ostalim žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke ove presude, dok je odluka o troškovima sastava žalbe (točka II izreke) donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, budući da tužitelj nije uspio sa žalbom.

U Zagrebu 1. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.