Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-157/2023-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz P., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici D. J. i M. M., odvjetnici u B., protiv I. tuženika M. D. B. iz P., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz OD V., J., Š., S., J. & J. iz R., II. tuženice M. P. od J., nepoznatog boravišta, III. tuženika M. P. iz G., OIB …, IV. tuženika Š. P. od J., nepoznatog boravišta, II. i IV. tuženik zastupani po privremenom zastupniku I. M., odvjetniku u U. – U., 8. ožujka 6, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja i I. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-124/2019-55 od 11. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-124/2019-55 od 11. kolovoza 2022. te rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-124/2019- 55 od 11. kolovoza 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke i predmet u ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi u odnosu na III. tuženika M. P.:

“1. Utvrđuje se da je tužitelj I. G. dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela nekretnine upisane kao k. č. 2449/4 zk. ul. 264 k. o. P., i to dijela koji posjeduje tužitelj u površini od 234 m[2] , koji je dio označen i prikazan crvenom bojom i zelenom šrafurom u površini od 234 m[2] u skici lica mjesta vještaka B. F. od 14. studenog 2020. i koja je sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužitelj da ishodi upis tog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi po pravomoćnosti ove presude, a što su tuženici dužni trpjeti.

2. Nalaže se tuženicima trpjeti provedbu cijepanja k. č. 2449/4 zk. ul. 264 k. o. P. u katastarskom operatu Područnog ureda za katastar Pula – Pola, Odjela za katastar Pazin, i zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, na način da se dio nekretnine iz točke 1. ove presude – dio na kojem je dosjelo pravo vlasništva tužitelja, ima definirati kao zasebna katastarska čestica kako je to prikazano i označeno crvenom bojom i zelenom šrafurom u površini od 234 m[2] u skici lica mjesta vještaka B. F. od 14. studenog 2020., koja je sastavni dio ove presude, sve u roku 15 dana.” P 124/2019-55 - 2 -

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na III. tuženika Marina Pilata:

“Nalaže se tuženicima da dopuste i potpišu svu potrebnu dokumentaciju radi cijepanja k. č. 2449/4 zk. ul. 264 k. o. P., te da se za površinu od 234 m[2] – dio označen i prikazan crvenom bojom i zelenom šrafurom u površini od 234 m[2] u skici lica mjesta vještaka B. F. od 14. studenog 2020., koju je tužitelj stekao dosjelošću, osnuje nova katastarska čestica, s novim katastarskim brojem, te se potom novoformirana čestica u zemljišnim knjigama upiše na vlasništvo na ime tužitelja I. G., sve u roku 15 dana, a koji će pristanak tuženika u protivnom zamijeniti ova presuda.“

III. U odnosu na I. tuženika M. D. B. utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva dijela sporne površine k. č. 2449/4 zk. ul. 264 k. o. P. prikazane u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka B. F. od 14. studenog 2020., a koji se nalazi sjeverno i zapadno od k. č. 350/2 zgr. k. o. P., pa se ovlašćuje tužitelj da ishodi upis tog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi po pravomoćnosti ove presude, a što je I. tuženik M. D. B. dužan trpjeti.

IV. Nalaže se I. tuženiku M. D. B. trpjeti provedbu cijepanja k. č. 2449/4 zk. ul. 264 k. o. P. u katastarskom operatu Područnog ureda za katastar Pula – Pola, Odjel za katastar nekretnina Pazin, i zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, na način da se dio nekretnine iz točke III. ove presude odredi kao zasebna katastarska čestica ili kao dio k. č. 350/2 zgr. k. o. P.

V. U preostalom dijelu se u odnosu na I. tuženika M. D. B. odbijaju tužbeni zahtjevi i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je :

I. Odbacuje se tužba u odnosu na I. tuženicu M. P. i IV. tuženika Š. P..

II. Nalaže se tužitelju naknaditi troškove I. tuženiku M. D. B. isplatom 3.750,00 (tritisućesedamstopedeset) kuna u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se zahtjev I. tuženika M. D. B. za naknadu troškova postupka odbija.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

3. Žali se tužitelj koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I., II. i V. izreke te rješenje pod točkom I. II. i IV. izreke zbog žalbenih razlog iz odredbe članak 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud presudu preinači te u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u protivnom vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žali se i I. tuženik koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom III. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP predlažući da se u odnosu na I. tuženika u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te se tužitelja obveže na naknadu svih troškova parničnog troška uključujući i trošak žalbe, podredno da ukine pobijanu presudu pod točkom III. i IV. izreke i u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

5. Odgovor na žalbu tužitelja podnio je I. tuženik u kojem navodi da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja pa predlaže žalbu istog odbiti.

6. Žalba su osnovane.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću u odnosu na tužene stekao pravo vlasništva dijela nekretnine k.č. 2449/4 k. o. P. a kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, te ovlaštenje na parcelaciju i upis tog prava u zemljišnu knjigu.

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da se u tijeku postupka umjesto III. tuženika F. P. kao suvlasnika predmetne nekretnine upisao M. P., zbog čega da je tužitelj preinačio tužbu na način da je umjesto F. P. kao III. tuženika naznačio M. P.,

- da se III. tuženik M. P. nije usprotivio stupanju u parnicu, te nije podnio odgovor na tužbu, kao što se preinaci nije usprotivio privremeni zastupnik I.. tuženika F. P.,

- da je u zemljišnoj knjizi na k. č. 2449/4 zk. ul. 264 k. o. P., prostor u selu, uknjiženo kao suvlasništvo tuženih i to I. tuženika M. D. B. u 5/8 dijela te ostalih tuženih, svakog u 1/8 dijela,

- da je tužitelj upisan kao vlasnik k. č. 350/2 zgr. k. o. P.,

- da je III. tuženik M. P. kao suvlasnik upisan na temelju rješenja suda posl. br. O 1448/2019 od 29. listopada 2019. u kojem je utvrđen nasljednikom iza F. P. od J. iz P., koji je rođen ..., a preminuo ...,

- da je I. tuženik M. D. B. osporio valjanost tog rješenja iz razloga što ostavitelj F. P. iz ostavinskog postupka posl. br. O 1448/2019 nije F. P. koji je bio upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine,

- da je prema povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku F. P. upisan kao suvlasnik prijeporne čestice 10. travnja 1962. na temelju rješenja o nasljeđivanju suda posl. br. O 189/61-25 od 24. veljače 1962. iza ostavitelja J. P., rođenog ...., preminulog ...., pri čemu da je naznačen kao osoba nepoznatog boravišta, da je u zapisniku od 11. rujna 1961. navedeno da je F. P. jedan od desetero djece ostavitelja J. P. koji živi u A., da se njegova majka zvala K. R., da je na temelju rodnog lista (str. 186.) utvrđeno da je F. (F.) P. rođen ... u S. P. te da su mu roditelji J. (J.) P. i C. R.,

- da F. P., koji je bio upisan kao suvlasnik sporne čestice, nije ista osoba kao i F. P. iza kojeg je proveden ostavinski postupak kod ovoga suda pod posl. br. O 1448/2019 i na osnovi čega je kao suvlasnik upisan III. tuženik M. P.,

- da III. tuženik M. P. nije stvarni suvlasnik predmetne nekretnine iako je on upisan kao zemljišnoknjižni suvlasnik, da je primjenom načela savjesnosti i poštenja potrebno da tužitelj tužbom obuhvati pravog vlasnika, a to je F. P. od J. rođen .... u S. P. odnosno njegove nasljednike, pa da je u odnosu na III. tuženika M. P. tužbeni zahtjevi odbijeni,

- da je na temelju rodnih listova na str. 184.-186. spisa utvrđeno da je II. tuženica M. P. rođena .... u S. P. te da je IV. tuženik S. (Š.) P. rođen .... u S. P., da su njihovi roditelji bili J. (J.) P. i C. R.,

- da bi prema tome II. tuženica M. P. (koju sud pogrešno označava kao I tuženicu) u vrijeme podnošenja tužbe imala 116 godina, a IV. tuženik Š. P. 108 godina, pa obzirom na te činjenice sud da je zaključio kako su oni preminuli prije podnošenja tužbe i da je tužbu u odnosu na iste valjalo odbaciti,

- da je temeljem nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka B. F., koji je prihvaćen kao objektivan i stručan, utvrđeno da se k. č. 2449/4 k. o. P. proteže kroz cijelo selo P. te je većim dijelom asfaltirani put, a u dijelovima obuhvaća i dvorište, odnosno zelenu površinu, da se dio predmetne površine nalazi između k. č. 350/2 zgr. k. o. P. s jedne strane te k. č. 2450/1 k. o. P. s druge strane, da je taj dio s južne i sjeverne strane ograđen ogradama i uređen te je vidljivo da se koristi kao dvorište kuće na k. č. 350/2 zgr. k. o. P., da je uređeno na način da su sagrađeni zidići, u okolišu postavljeni ivičnjaci te nasipan sitni kamen, da se opisana ograda s južne strane proteže od jugozapadnog ugla kuće na k. č. 450/2 zgr. k. o. P. do sjeveroistočnog ugla pomoćnog ugla na k. č. 2450/2 k. o. P., da je u naravi stabilizirana žičanom ogradom visine oko dva metra koja je učvršćena čeličnim stupovima, a na sve to dodana je zelena mreža koja služi za zaštitu od pogleda, da se južno od te ograde pa do ceste nalazi zelena površina na kojoj su ogromni blokovi kamena (ukupno pet komada), stup električne mreže te parkirani deponirani automobil Zastava 128 koji više nije u upotrebi, da na južnoj i istočnoj fasadi na k. č. 350/2 zgr. k. o. P. nema otvora, već se na južnoj fasadi vidi prozor na prvoj etaži, a na istočnoj prozor u prizemlju,

- da je mjernički vještak B. F. u pisanom nalazu i mišljenju prikazao spornu površinu k. č. 2449/4 k. o. P. za koju je tužitelj naveo da je koristi, a površina tog zemljišta da iznosi 234 m[2] ,

- da su tužitelj i I. tuženik M. D. B. su 15. prosinca 2017. sklopili ugovor o uređenju međusobnih odnosa u cilju konačnog razrješenja međusobnih vlasničkopravnih i posjedovnih odnosa u pogledu nekretnina u k. o. P., u naselju P., da je tim ugovorom I. tuženik M. D. B. iskazao interes za stjecanje nekretnina u vlasništvu tužitelja i to k. č. 1153 zgr. i 2449/6 zk. ul. 1582 k. o. P., dok je tužitelj iskazao interes za stjecanje suvlasničkih udjela k. č. 2449/4 zk. ul. 264 k. o. P. koji predstavljaju površinu koju tužitelj koristi kao okućnicu k. č. 350/2 zgr. k. o. P., a koja je ograđena ogradnim zidom, ulaznim podestom u kuću i ogradom od trstike, te dio koji se nalazi izvan ograde od trstike prema asfaltiranoj cesti do električnog stupa, a koja površina će se utvrditi na temelju parcelacijskog elaborata, i koji suvlasnički dio će biti proporcionalan omjeru opisane površine koja je predmet interesa tužitelja prema površini cijele nekretnine, da su ugovorne strane suglasno utvrdile da su na k. č. 2449/4 k. o. P. kao preostali suvlasnici upisani M. P. pok. J., nepoznatog boravišta, F. P. pok. J., nepoznatog boravišta, i Š. P. pok. J., nepoznatog boravišta, svaki u po 1/8 dijela, a koji ugovornim stranama nisu poznati, a u slučaju da dođe do potpune realizacije ugovora, I. tuženik M. D. B. se obvezao u potpunosti priznati tužbeni zahtjev u postupku posl. br. P 217/17, kao i dopustiti cijepanje predmetne nekretnine, da su se ugovorne strane obvezale angažirati stalne sudske vještake mjerničke i graditeljske struke radi identifikacije predmetnih nekretnina, utvrđenja suvlasničkog udjela k. č. 2449/4 k. o. P. koji bi trebao steći tužitelj, kao i njegove vrijednosne procjene, te procjene tržišne vrijednosti k. č. 1153 zgr. i 2449/6 k. o. P., da su se stranke obvezale jedna drugoj isplatiti iznose u visini tržišne vrijednosti nekretnine koje bi stekle tim ugovorom,

- da je sud na temelju iskaza tužitelja i svjedoka V. P., M. G. i K. G. utvrdio kako su tužitelj i njegovi pravni prednici otac Ž. G. i djed J. G. bili u dugogodišnjem posjedu dijela sporne površine na k. č. 2449/4 k. o. P. prikazanog u nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka B. F. koji se nalazi sjeverno i zapadno od objekta na k. č. 350/2 zgr. k. o. P.,

- da je na skici na str. 12. prikazano predmetno područje u novoj katastarskoj izmjeri iz 1978., a u kojoj se objekt sagrađen na k. č. 350/2 zgr. k. o P. u novoj izmjeri nalazi na k. č. 741 k. o. P., da osim tog objekta nekretnini k. č. 741 k. o. P. pripada i dio spornog prostora koji se nalazi sjeverno i zapadno od tog objekta, a koji se u tom dijelu podudara s prikazom sporne površine u nalazu i mišljenju vještaka B. F., da ta okolnost također ukazuje na zaključak da taj prostor pripada tužitelju, odnosno da je ranije pripadao njegovim pravnim prednicima,

- da je u odnosu na preostalu spornu površinu k. č. 2449/4 k. o. P. koja se nalazi južno i istočno od objekta na k. č. 350/2 zgr. k. o. P. sud ocijenio neuvjerljivim navode tužitelja i saslušanih svjedoka da su taj prostor koristili tužitelj i njegovi pravni prednici na način da bi tamo imali samostalan posjed,

- da su pravni prednici tužitelja bili u dugogodišnjem posjedu predmetnog zemljišta s južne i istočne strane navedenog objekta, tada da bi i to zemljište u novoj izmjeri bilo prikazano kao dio k. č. 741 k. o. P., a vjerojatno bi bilo i ograđeno kao što je to sa sjeverne i zapadne strane, da tužitelj ne bi pristao na sklapanje ugovora od 15. prosinca 2017., čim je pristao na plaćanje naknade za cijelu spornu površinu, da se je smatrao vlasnikom svog tog zemljišta.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je u odnosu na dio spornog zemljišta koji se nalazi sjeverno i zapadno od k. č. 350/2 zgr. k. o. P., a čini sastavni dio k. č. 741 k. o. P. u novoj izmjeri, utvrđeno da su tužitelj i njegovi pravni prednici najmanje 65 godina u samostalnom i poštenom posjedu. Stoga da su ispunjene pretpostavke iz odredbi članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tog zemljišta u odnosu na I. tuženika M. D. B.. U vrijeme potrebno za dosjelost da se uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Poštenje posjeda da se u skladu s čl. 18. st. 3. ZV sastoji u tome da posjednik s obzirom na okolnosti nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. U biti iste uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću da su sadržavali prijašnji Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/1991.) te pravna pravila iz austrijskog Općeg građanskog zakonika koja se primjenjuju na osnovi Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/1991.) Što se tiče ostalog dijela spornog zemljišta da je utvrđeno da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu bili u samostalnom posjedu, pa da nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću. Tužbu u odnosu II. tuženicu M. P. i IV. tuženik Š. P. da je pozivom na odredbu članka 83. stavak 5. ZPP valjalo odbaciti, jer su umrli prije podnošenja tužbe, dok je zahtjev u odnosu na III. tuženika valjalo odbiti jer isti nije stvarni suvlasnik predmetne nekretnine iako je on upisan kao zemljišnoknjižni suvlasnik.

10. Za sada se ne može sa sigurnošću prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je djelomično osnovan zahtjev tužitelja u odnosu na I. tuženika, da zahtjev u odnosu na III. tuženika nije osnovan i da je tužbu u odnosu na II. tuženu i IV. tuženika valjalo odbaciti, jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.

11. Razlozi izneseni u pobijanoj presudi i rješenju o činjenicama koje su relevantne za osnovanost zahtjeva tužitelja, točnije jeli tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem valjane pravne osnove dosjelošću nisu jasni i nisu dostatno obrazloženi, radi čega pobijana presuda i rješenje imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo.

12. Iz rezultata raspravljanja dalo bi se zaključiti da je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj podneskom od 3. ožujka 2021. kada je tražio točno određeni realni dio prijeporne nekretnine nije preinačio tužbu u odnosu na onaj zahtjev koji je postavljen u tužbi.

13. Sa zaključkom prvostupanjskog suda da nema preinake tužbe suglasan je i ovaj sud drugog stupnja, jer se i po stavu ovog suda radi o uređenju tužbenog zahtjeva, odnosno preciziranju istog a ne preinaci tužbe, Naime, tužitelj je već u podnesenoj tužbi naznačio da će površinu predmetne čestice precizirati nakon provedenog vještačenja po vještaku mjerniku, što je i učinio, pa se ne radi o preinaci tužbe sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP, niti je tužitelj prekludiran glede uređenja zahtjeva, kako to pogrešno smatra I. tuženik.

14. Nadalje, prvostupanjski je sud na temelju isprave-rodnog lista za II. tuženicu i IV. tuženika utvrdio da je II. tuženica M. P. rođena .... dok je IV. tuženik S. (Š.) P. rođen ..., da su njihovi roditelji bili J. (J.) P. i C. R., što znači da bi II. tuženica M. P. u vrijeme podnošenja tužbe imala 116 godina, a IV. tuženik Š. P. 108 godina, pa da je tužbu valjalo odbaciti u odnosu na iste.

15. Prema odredbi članka 77. stavak 1. ZPP stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, dok je odredbom članka 82. ZPP propisano da sud u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku. Umrla osoba a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud ne može biti stranka u postupku jer ne može biti nositelj prava ni obveza, dakle umrla osoba nema stranačku sposobnost pa ne može biti niti tužena.

16. Međutim, u konkretnom slučaju utvrđenje prvostupanjskog suda da su II. tuženica i IV. tuženik u vrijeme podnošenja tužbe bili umrle osoba i da se radi o neotklonjivom nedostatku ne može se za sada sa sigurnošću prihvatiti obzirom da činjenica smrti nije sa sigurnošću utvrđena i dokazana primjenom članaka 7. ZPP na temelju odgovarajući dokaza (smrtnim listom, rješenjem o nasljeđivanju), a koja činjenica smrti nije razvidna ni iz dostavljenog rodnog lista.

17. Stoga je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja kojim je odbacio tužbu u odnosu na I. tuženicu i IV. tuženika počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 83. stavak 5. ZPP, pa je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

18. Radi utvrđenja odlučnih činjenica prvostupanjski sud je proveo očevid uz sudjelovanje vještaka mjernika koji je izradio skicu na kojoj je prikazao dijelove utužene nekretnine te iste označio točkama. Po dostavljenom nalazu i mišljenju tužitelj je podneskom od 3. ožujka 2021. uredio tužbeni zahtjev sukladno skici tražeći pri tom realni dio nekretnine koji da je stekao dosjelošću.

19. Dakle, u ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species u smislu odredbe članka 5. stavka 1. ZV. Ovi geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela, faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

20. S obzirom na izloženi sadržaj tužbenih zahtjeva svi zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine su jedinstveni suparničari (članak 201. ZPP) jer se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svima, pri čemu su isti i nužni suparničari i zato svi moraju sudjelovati u postupku, u protivnom slučaju radi se o nedostatku procesno – pravne legitimacije za vođenje postupka. Donošenje presude uz postojanje takvog nedostatka predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čanka. 354. stavak 2. točka 8. ZPP koja je u konkretnom slučaju ostvarena.

21. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe članak 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju – „Narodne novine“ broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145.-162. ZZK) i upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV).

22. Nadalje, u okolnostima kada tužitelj kao III. tuženika označava Marina Pilata kao upisanog suvlasnika za 1/8 dijela nekretnine, pogrešno prvostupanjski sud odbija zahtjev u odnosu na istog smatrajući da on navodno nije stvarni vlasnik prijeporne nekretnine. Naime, tužitelj tužbom može obuhvatiti samo i isključivo one osobe koje su upisane u zemljišnim knjigama kao zemljišnoknjižni (su)vlasnici prijeporne nekretnine pa kako je III. tuženik upisan kao suvlasnik prijeporne nekretnine, to je osnovano tužitelj označio istog kao jednog od tuženih, slijedom čega je pogrešno prvostupanjski sud smatrao da se radi o oborivoj presumpciji njegovog upisanog prava vlasništva.

23. Da bi određena osoba mogla steći prvo vlasništva dosjelošću na predmetu spora potrebno je da su ispunjane zakonske pretpostavke za stjecanje iste.

24. Naime, dosjelošću se stječe pravo vlasništva na nekretnini njenim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Zavisno od vremena za koje tužitelji tvrdi da su nastupili pravni učinci dosjelosti, tužitelj je bio dužan dokazati, a sud po njegovom zahtjevu utvrditi:

- je li stjecatelj ima samostalni posjed stvari,

- je li mu taj posjed ima onakvu kakvoću koja se traži za redovitu odnosno izvanrednu dosjelost,

- je li mu taj posjed traje zakonom određeno vrijeme,

- je li stvar sposobna biti objektom tog stjecanja, te

- je li je subjekt koji je dosjedao sposoban steći nekretninu putem dosjelosti (članak 159. i 160. ZV, odnosno primjenom odredbe članka 388. stavak 2. i 3. ovog Zakona u uvjetima pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na osnovu pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list" FNRJ broj 88/1946) i Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima).

25. U okolnostima kada prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelj i tuženik sklopili 15. prosinca 2017. Ugovor o uređenju međusobnih odnosa u cilju konačnog razrješenja međusobnih vlasničkopravnih i posjedovnih odnosa u pogledu nekretnina u k. o. P., u naselju P. i da je tim ugovorom I. tuženik M. D. B. iskazao interes za stjecanje nekretnina u vlasništvu tužitelja i to k. č. 1153 zgr. i 2449/6 zk. ul. 1582 k. o. P., dok je tužitelj iskazao interes za stjecanje suvlasničkih udjela k. č. 2449/4 zk. ul. 264 k. o. P. koji predstavljaju površinu koju tužitelj koristi kao okućnicu k. č. 350/2 zgr k. o. P., koji sadržaj Ugovora je trebalo dovesti u vezu sa ostalom provedenim dokazima glede stjecanja prava vlasništva na predmetu spora dosjelošću, što prvostupanjski sud nije učinio pa je ostalo i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

26. Dakle, činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na okolnosti stjecanja prijepornih nekretnine dosjedanjem kroz određeno vrijeme i dati razlozi za sada, međutim, ne razjašnjavaju odlučne činjenice kako po osnovu subjekta koji su stekli ili mogli steći, objekta posjedovanja, kvalitete posjeda, poštenja posjeda te duljine trajanja tog posjeda.

16. Kako činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava nije pravilno i potpuno utvrđeno (članka 355. ZPP) a i počinjena je bitna povreda postupka to je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i I. tuženika ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 369. i 370. ZPP te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu postupka, dopuniti činjenično stanje, shodno uputi iz ovog ukidnog rješenja, te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka (članka 166. stavak 2. ZPP).

Splitu, 1. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.