REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 796/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. C.-M. iz O., OIB:..., koju zastupa punomoćnica J. Č.-Ž., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. B. & J. Č.-Ž. u Z., protiv tuženika Z.-t. c. d.d., V. G., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Č., M. i p. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž R-21/17-5 od 5. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici br. P-5/17-4 od 25. travnja 2017., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. GžR-21/17-5 od 5. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici br. P-5/17-4 od 25. travnja 2017., u dijelu koji se odnosi na meritum tužbenog zahtjeva.

r i j e š i o  j e:

Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. GžR-21/17-5 od 5. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici br. P-5/17-4 od 25. travnja 2017. u dijelu odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 22. srpnja 2011. tužiteljici nedopuštena (toč. I.), te je raskinut Ugovor o radu sklopljen između tuženika i tužiteljice s danom 18. prosinca 2011. (toč. II.). Ujedno je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 27.024,12 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i parnični trošak u iznosu od 16.875,00 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 3.026,25 kuna (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14- dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici 22. srpnja 2011., zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu i zahtjev za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. veljače 2011. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu direktora ekonomsko-financijskog sektora,

- da je navedenim ugovorom tužiteljici bio određen probni rok u trajanju od pet mjeseci,

- da je po isteku probnog roka tuženik ocijenio rad tužiteljice zadovoljavajućim, te je u pisanoj ocjeni tužiteljici ukazao na nedostatke koje je dužna u daljnjem obavljanju poslova popraviti („da pravodobno i točno Upravi društva dostavlja tražene podatke na način koji se od nje traži te da pojača kontrolu rada Odjela nabave“),

- da je tužiteljici navedeni ugovor o radu otkazan Odlukom o izvanrednom otkazu od 22. srpnja 2011., protiv koje je odluke tužiteljica uložila zahtjev za zaštitu prava,

- da se tužiteljici navedenom odlukom o otkazu stavlja na teret da joj je dopisom od 9. lipnja 2011. naloženo od strane predsjednika uprave Z. D. da pripremi i dostavi Financijski izvještaj poslodavca za 2010., te dio elaborata koji se odnosi na financijsko stanje poslodavca, u kojem roku da tužiteljica nije postupila, da je u dokumentaciji koju je tužiteljica dostavila predsjedniku uprave bilo grešaka, da je tužiteljica 5. srpnja 2011. dostavila novi elaborat-financijski izvještaj s obrazloženjima pogrešaka u prethodnom, da je predsjednik uprave Z. D. utvrdio da je Financijskoj agenciji (FINA-i) predan izvještaj i dokumentacija bez prethodnih ispravaka zbog čega da je osobno dana 17. srpnja 2011. zatražio ispravak-izmjenu Godišnjeg financijskog izvještaja poduzetnika za 2010. u pogledu pogrešno napisanog broja zaposlenih, da je predsjednik uprave utvrdio da je tužiteljica FINA-i predala nepotpunu dokumentaciju uz spomenuti Godišnji financijski izvještaj, kao i da je tužiteljica izmijenila pojedine podatke (materijalna i nematerijalna imovina), iako je bila svjesna posljedica takvog neistinitog prikazivanja,

- da je tuženik prije donošenja sporne odluke o otkazu propisno proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci,

- da tuženik prije donošenja navedene odluke o otkazu nije tužiteljici omogućio da iznese svoju obranu navodeći da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti zbog kojih nije bio dužan omogućiti radnici da iznese svoju obranu (ocjena probnog rada tužiteljice i ranije izrečeno upozorenje).

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik, kao poslodavac, prije donošenja sporne odluke o otkazu ugovora o radu nije poštivao odredbu čl. 111. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61711 - dalje: ZR).

Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik nije omogućio tužiteljici, kao radniku, da prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu iznese obranu, a da nepružanje tužiteljici mogućnosti da iznese svoju obranu u postupku donošenja odluke o otkazu u konkretnom slučaju predstavlja takvu povredu postupka donošenja odluke o otkazu zbog koje je ta odluka nedopuštena.

10. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da razlozi koje tuženik navodi u spornoj odluci o otkazu za svoje odstupanje od zakonom propisanog pravila ne predstavljaju opravdane razloge u smislu odredbe čl. 111. st. 2. ZR, te da se tuženik neosnovano poziva na Ocjenu tužiteljičinog probnog rada obzirom iz navedene Ocjene nedvosmisleno proizlazi da je tužiteljica zadovoljila tijekom probnog rada, dok se ostali navodi u spomenutoj ocjeni, kojima se ukazuje na određene nedostatke u tužiteljičinom obavljanju poslova, ne mogu shvatiti kao upozorenje da je tužiteljica počinila takve povrede radnih obveza zbog kojih bi joj se u slučaju nastavka istih mogao otkazati ugovor o radu.

Drugostupanjski sud zaključuje da u pogledu povreda radnih dužnosti, koje se tužiteljici spornom odlukom stavljaju na teret, ne postoje nikakva izvješća ovlaštenih službenih osoba, odnosno revizorskih tvrtki, a niti to potvrđuju isprave nadležnih tijela odnosno službi te da ne postoje okolnosti koje bi opravdale uskraćivanje tužiteljici pravo da iznese svoju obranu. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da dokazi provedeni tijekom postupka ne daju pouzdanu osnovu za zaključak da je tužiteljica prekršila obveze iz radnog odnosa koje joj se predmetnom odlukom stavljaju na teret, te da tuženik sukladno čl. 131. st. 3. ZR nije dokazao da u konkretnom slučaju postoji opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

11. Sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

12. Suprotno tvrdnji tuženika predmetni tužbeni zahtjev je određen i potpun te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 186. st. 1. ZPP na koju revident upire u reviziji.

13. Također valja napomenuti da iz spisa proizlazi da tuženik u odnosu na predmetni zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nije donio odluku, već predmetni podnesak predstavlja očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava dano od strane punomoćnika tuženika.

14. Sukladno odredbi čl. 108. st. 1. i 2. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

15. Odredbom čl. 111. st. 2. ZR propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

16. Slijedom citiranih odredbi i utvrđenja drugostupanjskog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, obzirom da tuženik u skladu s odredbom čl. 131. st. 3. ZR nije dokazao da u konkretnom slučaju postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

17. Revident nadalje u reviziji kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenje nižestupanjskih sudova vezanih uz postojanje okolnosti koje bi opravdavale postupak onemogućavanja iznošenja obrane tužiteljice prije predmetnog otkaza, te daje drugačiju ocjenu od nižestupanjskih sudova.

18. Takvi navodi u kojima revident osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza revizijski sud nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

19. S obzirom na prethodno navedena činjenična utvrđenja pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da je u konkretnom slučaju tužiteljici trebalo omogućiti obranu u smislu odredbe čl. 111. st. 2. ZR, budući da razlozi koje tuženik navodi u predmetnoj odluci radi kojih tužiteljici nije omogućena obrana ne predstavljaju opravdane razloge koji bi opravdavali postupak onemogućavanja iznošenja obrane.

20. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su usvojivši tužbeni zahtjev utvrdili nezakonitom i nedopuštenom osporavanu odluku, sudski raskinuli ugovor o radu, te naložili tuženiku naknaditi štetu tužiteljici, ocijenivši da ne postoje razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR, kao ni da u postupku otkazivanja nije pravilno primijenjena odredba čl. 111. st. 2. ZR.

21. Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tuženika izjavljena, pa je u odnosu na meritum tužbenog zahtjeva valjalo reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

22. U odnosu na reviziju tuženika protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

23. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

24. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.