Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-2/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. M., okrivljenog D. J., okrivljenog L. Z. i okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog D. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-Iz-51/2022. (Kov-Us-128/2022.) od 21. prosinca 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog D. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-51/2022. (Kov-Us-128/2022.) od 21. prosinca 2022., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. M., okrivljenog D. J., okrivljenog L. Z. i okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela poticanja na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog V. M. i okrivljenog D. J. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08., a okrivljenom L. Z. produljen je iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08., te je okrivljenom V. M. i okrivljenom D. J. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. prosinca 2021. pa nadalje, dok je okrivljenom L. Z. uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. rujna 2022. pa nadalje. Okrivljenom D. M. temeljem članka 98. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i stavkom 2. točkom 3. ZKP/08. produljena je mjera opreza obveznog redovnog javljanja državnom tijelu, i to Policijskoj postaji Velika Gorica, Policijske uprave zagrebačke svakog ponedjeljka u mjesecu, počev od 27. lipnja 2022. Nadalje, određeno je da u slučaju nepridržavanja mjere opreza, ista će biti zamijenjena istražnim zatvorom. Također, određeno je na temelju članka 100. stavka 3. ZKP/08 i članka 8. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine", broj: 92/09., 66/14. i 73/21.) mjeru opreza iz izreke ovog rješenja izvršavat će PUZ, PP Velika Gorica i svakih 15 dana dostavit će pisano izviješće sudu o izvršavanju naložene mjere opreza. Na kraju je određeno na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. mjera opreza iz tog rješenja trajat će dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, a svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti rješenja o mjeri opreza ispitat će se po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. J. po braniteljici, odvjetnici V. D. L., bez navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "izvanraspravno vijeće uvaži navode ove žalbe i ukine pobijano rješenje".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 1., 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama, pa tako i jamstvom.

5.1. Naime, po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske žalitelj pogrešno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno da bi izreka bila nerazumljiva jer se sud po mišljenju žalitelja trebao pozvati i na "Narodne novine" broj 121/11. i , budući da se sud u brojčanim oznaka mjerodavnih članaka ZKP/08. 130/20.

("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) pozvao na sve relevantne članke ZKP/08. i nije ostavio nimalo dvojbi o primjeni kojeg Zakona o kaznenom postupku je riječ, a ustavna odluka na koje se u žalbi poziva žalitelj ne daju temelj za drugačiji zaključak od ovog drugostupanjskog suda.

6. Okrivljeni D. J. osporava zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede članka 6. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17-dalje: EKLJP) te članka 28. i članka 29. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), kao i Direktive 2016/343/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. ožujka 2016. (dalje: Direktive) o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku, kao i članka 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2016/C 202/02).

6.1. Povrede se obrazlažu time da je u konkretnom slučaju došlo do bitne povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer je žalitelju povrijeđena presumpcija nedužnosti, kao jedno od temeljenih prava na pravično suđenje, u vidu povrede koja se odnosi na teret dokaza. Naime, žalitelj ističe da dokazi na kojima USKOK temelji osnovanu sumnju proizlaze iz izvornog dokaza-rezultata presretanja telefonskih komunikacija putem platforme ANUM, dok USKOK ne raspolaže dokazima o zakonitosti presretanja tih komunikacija, odnosno nije jasno da li je izvorni dokaz (ne)zakonit, pa je stoga sud trebao u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive utvrditi da ne postoji na zakonu utemeljena osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela te je morao ukinuti istražni zatvor protiv istoga, jer ovako je teret dokazivanja prebačen na njega. Također, ističe se da je stav obrane kako dokazi koji su pribavljeni EIN-om ne predstavljaju zakonite dokaze iz razloga jer nacionalno zakonodavstvo nema predviđeno pravno sredstvo protiv EIN- a.

6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja, nije došlo do povreda na koje se žalba poziva budući da žalbene tvrdnje okrivljenika o eventualnoj nezakonitosti dokaza na temelju kojih je donesen zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo jer prvostupanjski sud je pravilno takav zaključak donio na temelju dokaza koji se nalaze u spisu i koji u vrijeme donošenja pobijanog rješenja nisu izdvojeni kao nezakoniti, a tek u slučaju da se oni kao nezakoniti izdvoje na njima neće biti moguće temeljiti zaključak o osnovanoj sumnji, a o čemu se može odlučivati u zasebnom postupku predviđenom odredbama članka 350. i članka 351. ZKP/08.

7. Također, po mišljenju drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz u pobijanom rješenju pobrojanih dokaza na kojima se temelji optužnica, a naročito iz priležećih zapisnika o ispitivanju oštećenika i svjedoka, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, fotodokumentacije i snimaka, odnosno izvještaja sačinjenih povodom snimki, audio zapisa i transkripata razgovora te nalaza i mišljenja povodom provedenih kemijsko-fizikalnih, digitalnih, balističkih, informatičkih i tehničkih vještačenja, kao i rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, kao i bez potrebe reprodukcije sadržaja istih dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. Slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi ističe okrivljeni navodeći kako sud nije naveo razloge kojima se rukovodio kada je ocijenio da postoji osnovana sumnja, pa da bi ujedno zbog toga rješenje bilo arbitrarno. Nadalje, s tim u svezi nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na način da bi žalitelj bilo uskraćeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

8. Isto tako, neosnovan je navod žalitelja kada navodi da nema jasnih, dostatnih i relevantnih razloga, očigledno smjerajući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a vezano uz okolnosti na koje se pozivala obrana okrivljenika D. J. u smislu da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na navode da imenovani u R. H. ima nekretnine te mu tu živi i troje malodobne djece. Naime, neovisno o činjenicama što okrivljenik D. J. prebiva u R. H., što mu najuža obitelj, također živi u R. H., kao i da ima nekretninu ovdje prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, već sama činjenica da isti ima dvojno državljanstvo (R. H./R. S.) te učestalo prelazi granicu u smjeru R. S. (doduše ne proizlazi samo iz podatka dobivenih iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom (list 302 spisa), već i iz preslike putovnice okrivljenika (list 782-784 spisa)), čini opravdanim zaključak da na strani okrivljenika postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik pobjeći. Kada se na navedeno nadoveže još i činjenica da mu se vodi postupak zbog kaznenog djela sa zapriječenom kaznom od najmanje 10 godina sve navedeno čini opravdanim zaključak da bi okrivljeni puštanjem na slobodu mogao pobjeći i svojom nedostupnošću pravosudnim tijelima R. H. ometati uspješno vođenje kaznenog postupka protiv sebe pa je stoga neosnovana žalba i iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Jednako tako, po ocjeni drugostupanjskog suda kod okrivljenika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Naime, uzimajući u obzir njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97. na bezuvjetne kazne zatvora, te inkriminirani način postupanja, a koji i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost u okviru zločinačkog udruženja, kao i pomnu podjelu uloga između optuženika unutar zločinačkog udruženja, uz iskazanu upornost u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje u naručivanju ubojstva A. B. zbog odmazde povezanih s trgovinom drogom, sve navedeno u svojoj ukupnosti čini opravdanim zaključak da postoji neposredna i konkretna opasnost da će okrivljenik D. J. boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Također, njegova ranija osuđivanost zbog kaznenih djela nije ga spriječila da se više ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela, već upravo suprotno unatoč izdržanim kaznama zatvora sada je osnovano sumnjiv za jedno od najtežih kaznenih djela, pa slijedom navedenog za zaključiti je kako njegovo ponašanje "eskalira" prema sve težim kaznenim djelima.

9.1. S time u svezi nije došlo do povrede prava na slobodu i sigurnost zajamčenih člankom 5. EKLJP-a kako to u žalbi ističe žalitelja kada navodi kako se "prethodne presude ne mogu po svojoj ozbiljnosti ili prirodi usporediti sa optužbama koje mu se sada stavljaju na teret."

10. Nadalje, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kod okrivljenika i nadalje egzistiraju osnove koje su dovele i do prvotnog određenja istražnog zatvora i po osnovi članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Naime, budući da se okrivljeniku inkriminira kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, te budući da se u konkretnom slučaju optužnicom okrivljeniku stavlja na teret da je počinjeno na način da je svakako riječ o posebno teškim okolnostima počinjenja kaznenog djela, sve navedeno čini osnovanim produljenje istražnog zatvora i po ovoj istražnozatvorskoj osnovi. Valja ponoviti kako su okrivljeni V. M., okrivljeni D. J. i okrivljeni L. Z. organizirali zločinačko udruženje koje je imalo za cilj da liši života veći broj osoba iz bezobzirne osvete. Naime, okrivljenom V. M. stavlja se na teret da je zajedno sa okrivljenim L. Z. iz bezobzirne osvete naručio ubojstvo članova obitelji T. S. i T. S., sa kojima se okrivljeni L. Z. sukobio u istražnom zatvoru, pri čemu su imenovani bili svjesni kako T. S. ima suprugu i troje malodobne djece, a T. S. suprugu i dvoje malodobne djece, te su oba okrivljenika imali za cilj usmrtiti navedene osobe i to u njihovom domu, okrivljenom V. M. i okrivljenom D. J. stavlja se na teret i da su zbog neriješenih odnosa povezanih sa trgovinom drogom naručili ubojstvo A. B., čije su kretanje i navike u tu svrhu detaljno pratili, a koje ubojstvo je trebao izvršiti G. Š. uz naknadu od 15.000,00 eura, i to čak stavljanjem eksploziva na motor koji bi bio parkiran pored osobnog vozila te o navedenom u komunikaciji navodili "bomba ispod auta da ga skupljaju po cesti", a što svakako premašuje redovni pojavni oblik ovog kaznenog djela. Ujedno se napominje da su sve osobe preživjele zahvaljujući pukoj sreći i spletu okolnosti.

10.1. S time u svezi kako je prvostupanjski sud raščlanio i podrobno obrazložio razloge zbog kojih smatra da treba produljiti istražni zatvor i po toj osnovi, po ocjeni ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. niti u ovom dijelu obrazloženja pobijanog rješenja te nije povrijeđeno niti pravo na pravično suđenje.

11. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1., 3. i 4. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera.

12. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira okrivljenik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih", novih i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu dao valjane i dostatne razloge, te i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja 22. prosinca 2021. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju, relevantnosti i aktualnosti zbog proteka vremena.

13. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom da je odredba članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. diskriminatorna i protuustavna jer ne predviđa blažu mjeru.

14. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako nije razmatrao mogućnost primjene jamstva, budući da istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP/08. po kojima je određen istražni zatvor tu mogućnost isključuju.

15. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.