Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-843/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. G., K., OIB ..., zastupane po punomoćniku S. Š., odvjetniku u S., protiv tuženog Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 137/2019 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća 1. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-137/2019 od 13. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 52.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25. srpnja 2018. do dosuđenog iznosa od 81.000,00 kn sa zakonski zateznim kamatama od 25. srpnja 2018. (za iznos od 29.000,00 kn), kao i u dijelu pod točkom IV izreke (odluka o troškovima postupka) kojim je dosuđen parnični trošak preko iznosa od 14.000,00 kn do 18.878,00 kn (za iznos od 4.878,00 kn) potvrđuje.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-137/2019 od 13. srpnja 2022. preinačava u pobijanom djelu pod točkom III izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 25. srpnja 2018. pa do isplate kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-137/2019 od 13. srpnja 2022. pod točkom I izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske štete iznos od 81.000,00 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 25. srpnja 2018. pa do isplate. Pod točkom II izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljica sa naslova imovinske štete i to tuđe pomoći i njege iznos od 4.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2018. pa do isplate, dok je pod točkom III izreke tuženik obvezan isplatiti tužiteljici sa osnova imovinske štete i to troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 4.875,73 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 25. srpnja 2018. Pod točkom IV izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 18.878,00 kn zajedno sa pripadajućom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pod točkom I izreke i to u dijelu kojim je usvojen zahtjev za naknadu neimovinske štete za iznos od 29.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.7.2018. u dijelu pod točkom III izreke kojim je obvezan platiti tužiteljici troškove liječenja i prijevoza u iznosu od 2.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2018., kao i u dijelu pod točkom IV izreke za dosuđeni parnični trošak u iznosu od 4.878,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. srpnja 2022. pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pri dosudi ukupnog iznosa neimovinske štete od 81.000,00 kn jer bi pravična naknada pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda uz uvažavanje okolnosti stradavanja tužiteljice iznosila 52.000,00 kn. Osporava pravilnost primjenom materijalnoga prava u odnosu na dosudu troškova liječenja koji se odnose na privatne račune plivanja i fizioterapeutskog liječenja u hotelskom bazenu u ukupnom iznosu od 2.900,00 kn. Ističe da tužiteljica nije ni zatražila uputnice za fizikalnu terapiju preko HZZO-a te joj ne pripada pravo na naknadu troškova privatnog liječenja. Osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka, predlaže žalbu usvojiti i odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i odluku potvrditi u pobijanom dijelu.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju 19. rujna 2017., kada je kao putnica u osobnom vozilu Toyota Corola reg. oznake ST 251-OT zadobila tjelesne ozljede, a koju je prometnu nezgodu prouzročilo nepoznato vozilo.

5. U predmetu između stranaka nije sporan štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika. Nije sporno ni da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila niz tjelesnih ozljeda.

6. Sada u žalbenoj fazi obzirom na žalbene navode tuženika prijeporna je visina dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete, kao i visina dosuđene naknade imovinske štete sa osnova troškova liječenja.

7. Ispitujući zakonitost odluke u pobijanom dijelu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U postupku je pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom gornjeg dijela lijeve nadlaktice, višekomadni, sa pomakom ulomaka, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu zbog koje je i operativno liječena,

- da je tužiteljica trpjela boli, jake 3 dana, srednje jake 14 dana, te lakog stupnja 60 dana a potom još 2 sata po danu sljedećih 60 dana,

- da je naruženje tužiteljice na granici lakog i srednjeg stupnja (ograničene kretnje ruke što se vidi, poslijeoperacijski ožiljak što se vidi sa udaljenosti od preko 2 metra) kod korištenja odjeće kratkih rukava,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega iza operacije i kasnije u trajanju od 2 sata dnevno 30 dana a potom 60 dana u trajanju od 1 sata dnevno,

- da je kod tužiteljice kao trajna posljedica zaostalo ograničenje kretnje lijevog ramena u srednjoj trećini 10%, zatim ograničenje kretnje lijevog lakta i kralježnice (u vratnom i slabinskom dijelu) u ukupnosti od 3-5%, te joj je i oslabljena snaga mišića kroz živaca desne i lijeve potkoljenice,

- da je tužiteljica trpjela strah primarni u trajanju od 1 minute, potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna te blažeg intenziteta koji se javljao u različitim vremenskim intervalima za vrijeme liječenja a da su psihički simptomi kod tužiteljice izazvali povredu duševnog intergriteta na nivou od 5% privremenog karaktera, a trajnih posljedica zbog pretrpljenog straha nema,

- da je tužiteljica imala troškove liječenja i to troškova participacije liječenja u bolnici u G. te troškovi liječenja u KBC S.,

- da je tužiteljica imala i troškove članarine za korištenje bazena u Hotelu P. u mjesečnom iznosu od 500,00 kn, a da je u prvih mjesec dana sa njom na bazen odlazio i fizioterapeut tako da prvi račun glasi na iznos od 900,00 kn.

9. Uopćenim žalbenim navodim tuženika činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Međutim, valja navesti kako tuženik pravilno ističe da kod tužiteljice nije došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti na nivou od 18-20 % kako to navodi prvostupanjski sud. Naime, iz nalaz liječničkog vještaka dr. sc. M. proizlazi da je tužiteljici uslijed ograničenih kretanja lijevog ramena došlo do smanjenja životne aktivnosti na nivou od 10%, zbog ograničenja kretnje lakta i ograničenih kretnja kralježnice na nivou od 3-5%. Liječnički vještak je ukupno ocijenio smanjene životne aktivnosti na nivou od 18-20%, čime je obuhvatio i posljedice pretrpljenog straha. Međutim tuženik je u postupku osporio nalaz vještaka u dijelu koji se odnosi na pretrpljeni strah te je provedenim vještačenje po vještaku psihijatru utvrđeno da je kod tužiteljice zbog štetnog događaja došlo do povreda prava na duševno zdravlje koja je povreda bila lakog stupnja (5% privremenog karaktera). Slijedom navedeno i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je trajno smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice (kao posebni kvalifikatorni kriterij za utvrđene visine naknade neimovinske štete) iznosio od 13-15%.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pri odlučivanju o visini naknade za neimovinsku štetu.

12. Prema odredbi iz članka 1100. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - u daljnjem tekstu ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete a i kada nje nema (stavak 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

13. Obzirom na vrstu i težinu zadobivenih ozljeda tužiteljice, ograničenja u životnim i radnim aktivnostima koje tužiteljica trpi zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti, te koje će prema redovnom tijeku stvari (obzirom na životnu dob) trpjeti još duži vremenski period, na fizičke bolove koje je tužiteljica trpjela (u štetnom događaju kao i za trajanja liječenja), te neugodnosti tijekom liječenja, na intenzitet pretrpljenog straha i njegovo trajanje, činjenicu da je zbog trpljenja straha došlo do smanjenja životnih aktivnosti – privremenog tužiteljice na nivou od 5%, te obzirom na utvrđeni stupanj naruženja koji je vidljiv u sezoni nošenja kratkih rukava (tužiteljica prebiva u Splitu gdje je sezona nošenja kratkih rukava duga) i ovaj drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika nalazi da je dosuđeni iznos od 81.000,00 kn predstavlja primjerenu i pravičnu naknadu zbog povrede prava osobnosti, koja je odmjerena u skladu sa citiranom odredbom iz članka 1100. ZOO-a, te kojom se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa naravi naknade i njenom društvenom svrhom.

14. Međutim, tuženik osnovano osporava pravilnost primjene materijalnoga prava u odnosu na dosuđeni iznos imovinske štete (u ukupnom iznosu od 2.900,00 kn).

15. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da dosuđeni iznos od 2.900,00 kn čini trošak računa od 7. prosinca 2019. (od 900,00 kn) zatim računa od 16. veljače 2018., 18. ožujka 2018., 21. travnja 2018. i 27. svibnja 2018. (svaki od ovih računa u iznosu od 500,00 kn). Navedeni troškovi predstavljaju članarinu za bazen Hotela P. uz naknadu troška fizioterapeuta. Neosnovano prvostupanjski sud dosuđuje ovu naknadu pozivom na odredbu iz članka 2. i 6. Zakona o zaštiti prava pacijenata, te provođenjem testa razmjernosti.

16. Prema odredbi iz članka 1095. stavak 1. ZOO-a onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s time a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

17. Tužiteljica je u postupku iskazala kako je imala uputnice za fizikalnu terapiju, te da su uputnice ostale kod nje neiskorištene, a da bi putem HZOO-a ostvarila pravo na toplice i bazen trebalo je čekati najmanje 4-5 mjeseci.

18. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda fizikalna terapija (kako to proizlazi iz nalaza vještaka dr. A.), objektivno je bila potrebna za brže i kvalitetnije ozdravljenje tužiteljice, ali tužiteljica je istu mogla ostvariti korištenjem redovnog prava iz zdravstvenog osiguranja pa njen propust da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja (imala je uputnice za fizikalnu terapiju) ne može ići na štetu tuženika, odnosno tuženik se ne može obvezati da tužiteljici nadoknadi štetu koju je pretrpjela uslijed nekorištenja prava iz zdravstvenog osiguranja.

19. Sijedom navedenog žalba tuženika u dijelu kojim osporava pravilnost dosude s osnova nastale imovinske štete za iznos od 2.900,00 kn zajedno sa pripadajućom kamatom je osnovana.

20. Neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke o troškovima postupka.

21. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica uspjela i sa osnovom tužbenog zahtjeva (u odnosu na istaknuti prigovor podijeljene odgovornosti), a glede visine tužiteljica je odbijena u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate.

22. I nakon djelomičnog usvajanja žalbe tuženika tužiteljica nije uspjela sa razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, slijedom čega odluka o troškovima ostaje neizmijenjena.

23. Obzirom na izneseno u skladu sa odredbom iz članka 368. stavak 1. ZPP- a odluka u pobijanom dijelu pod točkom I kao i u odluci o troškovima postupka (točka IV izreke) je potvrđena, dok je na temelju odredbe iz članka 373. stavak 3. ZPP-a preinačena u pobijanom dijelu pod točkom III izreke.

24. Tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka obzirom se u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka.

25. Tuženik je u žalbenom postupku uspio sa razmjerno neznatnim dijelom, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavak 5. ZPP-a) zbog čega mu po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

26. Obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo, v.r.