Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-32/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-22/2022-37 od 10. siječnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog A. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kov-22/2022-37 od 10. siječnja 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-41/2022. od 19. listopada 2022., protiv okrivljenog A. K., zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. K. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom A. K. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. svibnja 2022. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni A. K. po branitelju, odvjetniku H. G., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu, ukine istražni zatvor i okrivljenika pusti na slobodu, podredno istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. – 5. ZKP/08.".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog A. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Osnovana sumnja da je okrivljeni A. K. počinio kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. Stoga, okrivljenikova vlastita analiza i osobna ocjena dokaza i pravne kvalifikacije kaznenog djela, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud kod odluke o istražnom zatvoru ne provode analizu dokaza iz optužnice, već je to u nadležnosti optužnog vijeća prilikom ispitivanja optužnice te, u daljnjem stadiju postupka, raspravnog vijeća ako optužnica bude potvrđena.
7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.
7.1. Suprotno takvim žalbenim prigovorima opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ogleda se u okolnostima i načinu počinjenja terećenog kaznenog djela, prilikom kojeg je okrivljenik iskazao upornost u postupanju i visoki stupanj kriminalne volje, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, te u činjenici prijašnje osuđivanosti okrivljenika. Naime, optuženik je prema izvodu iz kaznene evidencije od 2017. do 2020. pravomoćno osuđen u sedam navrata zbog raznih kaznenih djela, dok iz izvoda prekršajne evidencije proizlazi da je prekršajno kažnjavan u čak 13 navrata, od čega u 6 navrata za prekršaje nasilnog karaktera. Okrivljenik je sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi nego i da prethodne osude, pa ni izrečene bezuvjetne i uvjetne kazne zatvora, očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na okrivljenika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela pa je za zaključiti da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo. Osnovano je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra prof.dr.sc. Ivana Požgaina, prim.dr.med., iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba s poremećajem ličnosti dissocijalnog tipa karakteriziranog specifičnim dijagnostičkim česticama kao što su nepridržavanje socijalnih normi i opetovano činjenje djela za koja su predviđene zatvorske kazne, sklonost prijevari i laganju zbog osobnog probitka, izostanak grižnje savjesti i osjećaja krivnje zbog slabo razvijenog moralno etičkog kodeksa, naglašeno racionaliziranje svojih neprihvatljivih ponašanja i projekcije kao mehanizmi obrane te niski empatijski kapaciteti. Navedeno, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na konkretnu i predvidivu opasnost da bi okrivljenik svojim boravkom na slobodi mogao nastaviti sa činjenjem kaznenih djela.
8. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi kako se prvostupanjski sud kao razlog za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora poziva na mišljenje vještaka psihijatra u kojem nije utvrđena duševna bolest okrivljenika, već trajno stanje ličnosti okrivljenika. Naime, prvostupanjski sud je zaključak iz psihijatrijskog vještačenja uzeo kao jednu od okolnosti koja je od utjecaja na odluku o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora i koja u zbiru sa ostalim okolnostima čini odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora opravdanom i nužnom. Jednako tako, prethodna kaznena (ne)osuđivanost, kao i osobne prilike, samo su jedna od okolnosti, koje će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke , a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
9. Jednako tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, nije dovedena u sumnju tvrdnjom žalitelja da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru utjecalo na njega da prestane sa činjenjem kaznenih djela, kao i navod da kazneno djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku ne ukazuje da bi se radilo o djelu koje odstupa od uobičajenih okolnosti kod istovrsnih kaznenih djela.
10. Žalbom se nadalje tvrdi da se obrazloženje pobijanog rješenja u potpunosti temelji na razlozima koji su egzistirali i u vrijeme donošenja prethodne odluke kojom je određen istražni zatvor. Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv okrivljenika.
11. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
