Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-49/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. J., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- dalje: KZ/11.-15), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 20. listopada 2021. broj K-40/2019-105, u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog Z. J., ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11.-15 opisano pod točkom 2. izreke te presude, te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je u tom dijelu bespredmetna.

III Uslijed odluke pod I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog Z. J., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi Z. J. za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11.-15 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim pod točkom 1. izreke presude, na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11.-15 u vezi članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11.-15 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11.-15 izriče se djelomična uvjetna osuda, s time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju 1 (jedne) i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV U ostalom dijelu žalba optuženika i žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru optuženi Z. J. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode, teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana u članku 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11.-15 , kako je to činjenično i pravno opisano pod točkama 1. i 2. izreke te presude.

1.1. Na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11.-15 optuženiku su za svako djelo utvrđene kazne zatvora u trajanju od 3 godine, a na temelju članka 51. KZ/11.-15 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 4 mjeseca.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), optuženi Z. J. oslobođen je obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu na način da u odnosu na oba kaznena djela utvrdi strože kazne zatvora, a potom izrekne i strožu jedinstvenu kaznu zatvora, a u odnosu na odluku o troškovima da se prvostupanjska presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Optuženi Z. J. je podnio žalbu po braniteljici J. M. B., odvjetnici u V., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavak 3. ZKP/08. te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana te je optuženik podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana dok je žalba državnog odvjetnika dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

U odnosu na rješenje (točka I i II izreke)

6. Nije u pravu optuženik da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da prvostupanjski sud nije dostatno i valjano obrazložio i analizirao dokaze te da je potpuno izostavio ocjenu istih. Naprotiv, prvostupanjska presuda sadrži i analizu i ocjenu provedenih dokaza, kao i obrazloženje činjenica koje prvostupanjski sud nalazi odlučnim.

6.1. Međutim, u pravu je optuženik s žalbenim navodima da nije nazočio neposrednom ispitivanju žrtve pred državnim odvjetnikom tijekom ovog kaznenog postupka, niti je žrtva ispitana na raspravi, nego je pročitan njen iskaz čime je povrijeđeno njegovo pravo obrane, što je bilo od utjecaja na pravilnost presude, a ujedno je time i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

6.2. Naime, žrtva Ž. J., u odnosu na ovo kazneno djelo, ispitana je pred Županijskim državnim odvjetništvom u Varaždinu 7. studenog 2016. bez nazočnosti optuženika i njegovog branitelja, a pozvana na raspravu 30. ožujka 2017. izjavila je da ne može davati bilo kakve izjave niti iznijeti svoj iskaz, da je pod velikim pritiskom obitelji i optuženika i da je na terapiji, nakon čega prvostupanjski sud utvrđuje da ''s obzirom na njezinu trenutnu nesposobnost davanja iskaza'' njeno ispitivanje će se obaviti naknadno. Na raspravi održanoj 21. rujna 2021. pročitan je iskaz žrtve Ž. J. jer je uvidom u Smrtni list Matičnog ureda Vinkovci utvrđeno da je ona umrla 22. ožujka 2020.

6.3. Kako se prema članku 6. 1. stavak 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.; dalje- Konvencija) optuženiku mora osigurati pravično suđenje, što, između ostalog, podrazumijeva njegovo pravo da ispituje svjedoke na čijim iskazima se temelji optužba, sukladno članku 6. 1. stavak 3. točka d. Konvencije, a i prema praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda K. protiv Republike Hrvatske od 12. srpnja 2007., zahtjev broj 503/05) načelo pravičnog postupka treba tretirati kao nadzakonsko načelo koje se ne može derogirati niti onda kada su u pitanju inače legitimni ciljevi zaštićeni drugim odredbama te Konvencije. Europski sud za ljudska prava je u predmetu K. protiv Hrvatske izričito istaknuo „da u odgovarajućim slučajevima načelo poštenog suđenja nalaže da se interesi obrane dovedu u ravnotežu s interesima svjedoka ili žrtve koji su pozvani svjedočiti. Stoga Sud prihvaća da se u kaznenom postupku koji se odnosi na seksualno zlostavljanje mogu poduzeti određene mjere u svrhu zaštite žrtve, ali uz uvjet da se takve mjere mogu uskladiti s odgovarajućim i djelotvornim ostvarenjem prava na obranu“. Ta prava, prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, „zahtijevaju“ da se optuženiku na primjeren način pruži mogućnost da ospori vjerodostojnost i ispituje svjedoka koji svjedoči protiv njega, koje pravo nije optuženiku osigurano tijekom ovog postupka, što je po mišljenju drugostupanjskom suda od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude. Odredbe ZKP/08. predviđaju mehanizme da u naprijed opisanoj situaciji bude poštovano pravo obrane, a istovremeno se osigura i zaštita žrtve, ali prvostupanjski sud navedene mehanizme nije koristio da bi kasnije tijekom postupka žrtva umrla nakon čega je prvostupanjski sud njen iskaz pročitao.

6.4. Međutim, sukladno članku 431. stavak 2. ZKP/08., ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. ZKP/08., ti se zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda čime se jamči naprijed opisan jedan od aspekata načela pravičnog postupka.

6.5. Slijedom navedenog, prema mišljenju drugostupanjskog suda, u tako utvrđenim okolnostima, optuženik nije imao pravu i primjerenu priliku dovesti u pitanje iskaz žrtve, a koji iskaz je bio od odlučujuće važnosti za njegovu osudu sukladno obrazloženju pobijane presude, zbog kojih okolnosti Visoki kazneni sud Republike Hrvatske zaključuje da u konkretnom slučaju optuženik nije imao pošteno suđenje u smislu odredbe članka 6. stavak 3. točka d) Konvencije, tj. nije mu osigurano na pravi način pravo da ispita ključnog svjedoka i da mu se osigura prisustvo prilikom ispitivanja te svjedokinje, bez obzira na to da li će on to svoje pravo iskoristiti ili ne.

6.6. Time je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer je prvostupanjski sud na raspravi povrijedio pravo obrane optuženog Z. J., a to je utjecalo na presudu.

6.7. Kako je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a isto tako se ogriješio o odredbu članka 6. stavak 3. točka d) Konvencije, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. S obzirom na navedenu odluku o djelomičnom ukidanju prvostupanjske presude, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u tom dijelu ukazuje se kao bespredmetna.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i nove, utvrdit će činjenično stanje na kojem će utemeljiti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti posebno cijeneći i analizirajući predstavlja li iskaz žrtve isključivi ili odlučujući dokaz o krivnji optuženika nakon čega će donijeti novu na zakonu zasnovanu presudu. Naime, prvostupanjski sud ne može žrtvu ponovno ispitati, pa će utvrditi postoje li kontrolni odnosno posredni dokazi koji omogućavaju provjeru istinitosti i vjerodostojnosti njenog iskaza iz istrage kao i je li iskaz žrtve isključivi odnosno odlučujući dokaz bez postojanja podupirajućih dokaza.

8.1. Iz svih navedenih razloga na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. u odnosu na djelo iz točke 2. izreke pobijane presude odlučeno je kao u izreci.

U odnosu na presudu (točka III i IV izreke)

9. Nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer izostaje sveobuhvatna analiza izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, iz kojih razloga je i ukinuta ranija prvostupanjska presuda donesena u ovom postupku rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-518/2017 od 17. listopada 2019., nakon čega optuženik citira dijelove te odluke, koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, obrazlažući žalbenu osnovu bitne postupovne povrede.

9.1. Međutim, sadržajno se ovaj postupovni prigovor odnosi na prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja jer optuženik svim tim prigovorima osporava ispravnost zaključaka suda prvog stupnja sugerirajući da su ti zaključci suda pogrešni jer da prvostupanjski sud nije dostatno i valjano ocijenio dokaze i to nalaze vještaka, da je ocijenio kako sinovi optuženika J. i T. J. ne znaju ništa o događajima iako su, po mišljenju optuženika, njihovi iskazi relevantni kao i da nema analize o nepostojanju traga DNA profila optuženika u oralnom, vaginalnom i rektalnom brisu žrtve.

9.2. Prema tome, zapravo su u pitanju činjenični, a ne postupovni prigovori, tako da će o njima obrazloženje uslijediti u nastavku ove odluke.

9.3. Pobijana presuda ispitana je u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti ona na koju se nominalno poziva optuženik, da presuda nema uopće razloga, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao jasne i dostatne razloge za svoja utvrđenja, pa se presuda može ispitati.

10. Dakle, iako optuženik naznačuje da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, sadržajno obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja argumentima da je žrtva, koja je bila ovisnica o alkoholu, iskonstruirala događaj iz 2013. godine u kojem je došlo do sukoba između nje i optuženika te je upravo ona ozljeđivala optuženika pa su na njenoj bluzi pronađeni tragovi krvi optuženika kao i miješani DNA profil i njega i nje iz čega proizlazi međusobni fizički sukob (grebanje, guranje i udaranje) u kojem optuženik nije uopće dodirnuo spolovilo žrtve što potvrđuje i nepronalazak DNA profila optuženika provedenom analizom oralnog, vaginalnog i rektalnog brisa žrtve, a niti su utvrđene ikakve povrede ili tragovi u rodnici. Da se radilo o narušenim odnosima iskazuju svjedoci T. i J. J. iz kojeg razloga optuženik njihove iskaze drži relevantnim, te potom detaljno reproducira svoje iskaze dane tijekom postupka.

10.1. Međutim, na dio žalbenih navoda optuženika odgovoreno je u prethodno citiranoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, čije dijelove reproducira i optuženik u žalbi, pa je već istaknuto da nije jasno kakvi bi se tragovi trebali pronaći analizom oralnog, vaginalnog i rektalnog brisa žrtve prilikom penetracije prstom u vaginu, a koji nedostatak tragova optuženik ističe kao krucijalan dokaz u prilog njegove obrane. Jednako tako i u odnosu na psihičko stanje žrtve i njenu ovisnost o alkoholu, relevantan je dio nalaza i mišljenja vještaka psihijatra koji opisuje njezino nestabilno psihičko stanje i ovisnost o alkoholu od koje se liječila, ali zaključuje da sugestibilnost kojoj je žrtva bila izložena nije takvog opsega da bi to utjecalo na njezino iskazivanje, da je sposobna za davanje istinitog iskaza te da je kod nje, kao posljedica događaja koje je opisivala, došlo do razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja.

10.2. Stoga nije od utjecaja na istinitost i vjerodostojnost iskaza žrtve njeno psihičko stanje, a činjenica da se radilo u poremećenim bračnim odnosima, o čemu su iskazivali svjedoci J. i T. J., ne upućuje na zaključak da žrtva manipulira samim događajem, kako se to tvrdi u optuženikovoj žalbi. Isto tako, nedostatak personalnih dokaza koji bi potkrijepili iskaz žrtve nije neuobičajen niti upućuje na zaključak da spolne radnje nije bilo jer je životno i logično da žrtve silovanja zbog srama i šoka ne pričaju da su bile žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode, osobito kada su žrtve njima poznatih i bliskih osoba. Treba još jednom naglasiti da iskaz žrtve, koji ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje detaljnim i uvjerljivim, o nasilnoj spolnoj radnji izjednačenoj sa spolnim odnošajem nije jedini dokaz o počinjenju kaznenog djela već taj iskaz potkrjepljuje medicinska dokumentacija, nalaz i mišljenje provedenog medicinskog vještačenja te posredno i provedeno psihijatrijsko vještačenje, kako je naprijed navedeno pa je stoga neprihvatljiva optuženikova tvrdnja da nema osnova za njegovu odgovornost zbog čega bi ga trebalo osloboditi od optužbe.

10.3. Cijeneći sve navedeno, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sva bitna obilježja inkriminiranog djela pa je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

11. Nadalje, optuženik navodi da pobijana presuda nema razloga o tome koji materijalni zakon je primijenjen i razloge za njegovu primjenu, a u uvodu žalbe kao žalbeni osnov ne ističe i povredu kaznenog zakona niti obrazlaže je li počinjenja povreda kaznenog zakona.

11.1. Stoga, kako prvostupanjski sud nije obrazložio navedenu primjenu, pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkom 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti i pritom je utvrđeno da je 1. siječnja 2020. stupio je na snagu Kazneni zakon time da je člankom 13. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 126/19) brisan naslov iznad članka 152. i članak 152. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.). Imajući u vidu tu okolnost i odredbu članka 3. stavka 2. sada važećeg Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 126/19., 84/2021. i 114/2022. – dalje: KZ/11.-22), Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11.-15 ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.-22 Međutim, budući da je za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. u vezi s člankom 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11.-15 zaprijećena kazna zatvora od tri do petnaest godina dok je za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. u vezi članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.-22 zaprijećena kazna zatvora u trajanju od pet do petnaest godina, očito je da je u odnosu na to djelo KZ/11.–15 blaži za počinitelja, jer je poseban zakonski minimum predviđene kazne niži.

11.2. Prema tome, prvostupanjski je sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na radnje za koje je optuženik proglašen krivim opisane pod točkom 1. izreke pobijane presude pravilno primijenio kazneni zakon pa nije došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Neosnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni dok je žalba optuženika osnovana.

12.1. Iako šturo, prvostupanjski sud je obrazložio okolnosti koje je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne pa je tako olakotnim cijenio smanjenu ubrojivost optuženika i činjenicu da je otac dvoje djece koje mora uzdržavati dok otegotnih okolnosti nije našao.

12.2. Međutim, u pravu je optuženik kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kao olakotnu okolnost smanjenu ubrojivost optuženika jer iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Isto tako, ispravno optuženik upire ukupnost uzroka koji su utjecali na počinjenje djela, koji su analizirani u nalazu vještaka, a to su poremećeni odnosi na tadašnjom suprugom/žrtvom koji su kod njega uzrokovali naglašen osjećaj manje vrijednosti, poniženja i osramoćenosti te sve izraženiju fiksaciju na neželjene događaje i sve veću akumulaciju agresivnih poriva prema žrtvi kao i ranije akumulirane negativne emocije što nije mogao prebroditi vlastitim psihološkim potencijalima. Pri ponovljenom vještačenju u lipnju 2021., utvrđeno je da uslijed smrti žrtve 19.3.2020. i činjenice da je optuženik je samohrani roditelj, došlo je do značajnog poboljšanja njegovog psihičkog stanja i ukupnog funkcioniranja.

12.3. Stoga, po ocjeni drugostupanjskog suda, gore navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju ublažavanje kazne u smislu članka 48. stavak 2. KZ/11.-15 pa je valjalo je preinačiti prvostupanjsku odluku pod točkom 1. izreke na način da se optuženiku izriče kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci koja je primjerena svim okolnostima počinjenog djela i ličnosti optuženika.

12.4. Neosnovano državni odvjetnik upire na upornost, bezobzirnost, količinu sile i prijetnje kao otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud propustio cijeniti jer su navedene okolnosti našle odraza u izrečenoj kazni po drugostupanjskom sudu koja je primjerena i jačini ugrožavanja i povredi zaštićenog dobra kao i težini samog počinjenog djela koje okolnosti ističe državni odvjetnik u žalbi.

12.5. Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik, i bez izvršenja cijele kazne na koju je osuđen, u budućnosti neće činiti takva ili slična kaznena djela, posebno cijeneći nalaz i mišljenje vještaka iz 2021. godine zbog čega je, temeljem članka 57. stavak 1. KZ/11.-15, primijenjena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseca, ima izvršiti dio kazne u trajanju jedne godine, dok se ostatak kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci uvjetuje na način da se ta kazna neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ovako odmjerena kazna odgovara okolnostima konkretnog slučaja i težini počinjenog kaznenog djela te će se njome u potrebnoj mjeri izraziti društveni prijekor i utjecati na optuženika, kao i druge građane, da se klone sličnih ponašanja.

13. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika ni zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

13.1. Navodima u žalbi državnog odvjetnika nije uspješno dovedena u sumnju utemeljenost odluke prvostupanjskog suda o oslobađanju optuženika od obveze da naknadi troškove kaznenog postupka, s obzirom da je optuženik nezaposlen i nema stalnih izvora primanja, a dužan je uzdržavati dijete.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u točki III izreke ove presude, a na temelju članka 482. ZKP/08. kao u točki IV izreke ove presude.

U Zagrebu 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.