Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-1186/21-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice K. F. B., Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. A., odvjetnici iz Z., protiv tuženika G. k. T., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. R., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Pr-5357/2020-19 od 15. srpnja 2021., 1. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Pr-5357/2020-19 od 15. srpnja 2021. u točkama II i III izreke.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke članak 5. Sporazumnog raskida ugovora o radu Urbroj: 680/2017 od 31. kolovoza 2017. godine koji glasi: "Radnica ovim potvrđuje da nema nikakvih potraživanja niti zahtjeva prema Poslodavcu koji proizlaze ili su u vezi s radnim odnosom, ili iz bilo koje druge osnove, te se ovime odriče svih budućih zahtjeva koji bi mogli nastati u svezi s nečim od navedenog. Stranke suglasno utvrđuju da među njima ne postoje nikakva neriješena pitanja proizašla iz odredbi Zakona o radu, Zakona o kazalištima i Pravilnika o radu G. k. "T. " te da nemaju nikakvih materijalnih međusobnih potraživanja proizašlih iz ili u svezi sa radnim odnosom odnosno Ugovorom o radu Radnice ili njegovim prestankom, a koja nisu rješenja ovim Sporazumom." sklopljen između stranaka postupka. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 26.600,00 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose i po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv usvajajućeg dijela presude, točke II i III izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
3. Tuženik u žalbi tvrdi da je presuda nerazumljiva i proturječna i da se ne može ispitati. Sud da je odbio točku I izreke i time potvrdio da je tužiteljica bila upoznata sa uvjetima pod kojima je raskinula ugovor o radu i da joj je pogrešno dosudio dodatak na plaću za razdoblje prije sklapanja Sporazuma o raskidu ugovora o radu. Osporava i činjenično utvrđenje suda prvog stupnja navodeći pogrešnim utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljica i tuženik u vrijeme sklapanja Sporazuma o raskidu nisu znali za postojanje prava tužiteljice na isplatu dodatka iz članka 48. Kolektivnog ugovora, odnosno članka 80. Pravilnika o radu jer da iz sadržaja iskaza tužiteljice i ravnateljice tuženika proizlazi suprotno. Tužiteljica da je znala za dodatak i u svako doba je mogla zahtijevati njegovu isplatu jer je svaki mjesec dobivala platnu listu iz sadržaja koje joj je bilo jasno da joj dodatak od 10 % nije isplaćen. Prilikom sklapanja Sporazuma o otkazu dobrovoljno je raspolagala svojim pravima i jasno izrekla volju da nema nikakvim potraživanja iz radnog odnosa prema tuženiku ni po jednoj osnovi. Tvrdi da je tužiteljica nakon potpisa Sporazuma saznala da je dodatak retroaktivno isplaćen drugim voditeljima i zbog toga je pokrenula predmetni postupak za njegovom isplatom.
4. Predlažu preinačenje, podredno ukidanje pobijanog dijela presude.
5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio u odnosu na sporni dio presude:
- da je temeljem Ugovora o radu tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u spornom razdoblju za koje potražuje isplatu naknade (od siječnja 2016. do rujna 2017.) na radnom mjestu Voditelja marketinga odnosno od 11. travnja 2016. na radnom mjestu Voditelja prodaje,
- da je Sporazumom o raskidu ugovora o radu broj 680/2017 od 31. kolovoza 2017. raskinut Ugovor o radu, odnosno Anex ugovora o radu i da je člankom 5. stavak 1. Sporazuma o raskidu (u daljnjem tekstu Sporazuma) tužiteljica potvrdila da nema nikakvih potraživanja niti zahtjeva prema tuženiku koji proizlaze iz ili su u vezi s radnim odnosom, ili iz bilo koje druge osnove, te se ovime odriče svih budućih zahtjeva koji bi mogli nastati u vezi s nečim od navedenog te da člankom 5. stavak 2. Sporazuma potvrđeno da stranke nemaju nikakva neriješena pitanja proizašla iz odredbi Zakona o radu, Zakona o kazalištima i Pravilnika o radu te da nemaju nikakvih materijalnih međusobnih potraživanja proizašlih iz ili u svezi sa radnim odnosom, odnosno Ugovorom o radu tužiteljice ili njegovim prestankom, a koja nisu riješena ovim Sporazumom.
- da je nesporno da tužiteljici u utuženom razdoblju (od siječnja 2016. do rujna 2017.) nije isplaćivan dodatak za obavljanje poslova voditelja u visini od 10%, koji je propisan odredbom članka 48. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u ustanovama kulture grada Zagreba , odnosno članka 80. Pravilnika o radu.
- da je sporno je li se tužiteljica člankom 5. Sporazuma odrekla predmetne tražbine za isplatu dodatka na plaću u spornom razdoblju,
- da iz iskaza tužiteljice i ravnateljice tuženika te svjedokinje A. L., koje sud prihvaća, kao i članka 5. stavak 2. Sporazuma proizlazi da u vrijeme potpisivanja Sporazuma ravnateljica tuženika i tužiteljica nisu znale za postojanje prava tužiteljice na isplatu dodatka koji je utvrđen člankom 48. Kolektivnog ugovora, odnosno člankom 80. Pravilnika o radu te da ne postoji mogućnost da se osoba valjano odrekne budućih potraživanja prema drugoj osobi u smislu odredbe članka 206. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11:dalje- ZOO) kao ni potraživanja za koja tužiteljica nije znala,
- da visina tražbine nije sporna i da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu potraživanog iznosa sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate, sukladno odredbi članka 92. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj. 93/14., 127/17. i 98/19.) i članka 29. stavak 1. ZOO-a.
8. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 01. siječnja 2016. 30. kolovoza 2017. i da je radila na mjestu voditelja marketinga, kasnije voditelja prodaje te da radnicima na takvom radnom mjestu, voditelja, pripada dodatak na plaću od 10 %, u iznosu koji potražuje tužiteljica i da tužiteljici nije isplaćen taj iznos, odnosno da joj nikada nije plaćana naknada plaće po toj osnovi. Sporno je, je li se tužiteljica člankom 5. Sporazuma o raskidu ugovora odrekla tog prava, odnosno je li znala da joj to pravo pripada i da li se mogla odreći tog prava po odredbama o otpustu duga, na koje se pravilno poziva sud prvog stupnja.
9. Neosnovano se žalbom tuženika upire na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka, naime, izreka presude je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se utvrđuje da presuda suda prvog stupnja nema nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje. Pritom nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koju se poziva tuženik.
10. Naime, odredbom članka 206. ZOO-a je propisano da se općim otpustom duga gase sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao u trenutku otpusta duga.
11. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja, analizom svih provedenih dokaza, da tužiteljica u trenutku potpisivanja Sporazuma nije znala da joj je kao voditelju marketinga odnosno prodaje pripadao dodatak na plaću od 10 %, koji joj nije isplaćen pa se Sporazumom o otpustu ta tražbina ne gasi.
12. Iskazi saslušane svjedokinje A. L., voditeljice računovodstva, kao i ravnateljice tuženika i tužiteljice opravdava utvrđenje suda da se tek dolaskom nove računovodstvene djelatnice A. L., 18. veljače 2019., utvrdilo da se dodatak na plaću voditelja pogrešno isplaćivao sve godine samo voditeljima računovodstva i tehnike, iako su pravo na isplatu dodatka imali svi voditelji i da se tek tada zatražio novac od Grada za isplatu te da se retroaktivno odobrila isplata svim voditeljima koji su bili u radnom odnosu, a i nekima koji su otišli u mirovinu. Isplata se nije izvršila samo ovdje tužiteljici zbog sadržaja odredbe o otpustu.
13. Budući da je sama ravnateljica tuženika u stranačkom iskazu potvrdila da u vrijeme sklapanja Sporazuma nije znala za postojanje prava tužiteljice i drugih voditelja na isplatu tog dodatka i da za isplatu nisu ni tražena sredstva od Grada Z., logično je da to nije znala ni tužiteljica koja je, kako tvrdi, vjerovala da joj računovodstvo isplaćuje sve što joj pripada. Protivno žalbenim tvrdnjama, tužiteljica za to nije mogla saznati ni iz sadržaja platnih lista jer je iz njih vidljiv tek što joj se isplaćuje, a ne što bi joj se trebalo isplatiti.
14. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi kojima se osporava osnovanost pobijanog dijela glavne tražbine su neosnovani.
15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i opravdanim troškove postupka tužiteljice i pravilno je obvezao tuženika na isplatu dosuđenog iznosa, primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.
16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a) i tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu koji nije bio potreban (članak 155. ZPP-a).
17. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
18. Nepobijani dio točke I izreke presude ostaje neizmijenjen.
U Rijeci, 1. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Tajan Polić
