Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-668/2021-3

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja H. H. d.o.o. iz K., OIB: …, zastupanog po OD D., T. & B. iz Z., protiv tuženika D. V. iz Z., OIB: …, zastupanog po OD L. i partneri iz Z., radi utvrđenja povrede ugovorne zabrane natjecanja i isplate ugovorne kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 17 Pr-734/2017 od 02. travnja 2021., 01. veljače 2023.

r i je š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 17 Pr-734/2017 od 02. travnja 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđuje da je tuženik prekršio ugovornu zabranu natjecanja u odnosu na tužitelja ugovorenu Ugovorom o radu od 30. prosinca 2015. kao i zahtjev za plaćanjem na ime ugovorne kazne novčanog iznosa od 126.000,00 kn sa zateznom kamatu kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kn.

Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14:dalje- ZPP).

Tužitelj u žalbi tvrdi da Sporazumom o raskidu ugovora o radu (u daljnjem tekstu Sporazum) ugovorne strane nisu stavile izvan snage sve odredbe Ugovora o radu, odnosno da tim Sporazumom nije stavljena izvan snage ugovorna zabrana natjecanja i obveza plaćanja ugovorne kazne. U smislu odredbe članka 102. Zakona o radu ugovorna zabrana natjecanja da se mora izričito ugovoriti, a to da vrijedi i za njen prestanak. Tvrdi da je za njezino postojanje znao tuženik koji se, kako sam navodi, prijavljivao na posao u poduzeća na koja se ta zabrana ne odnosi. Predlaže preinačenje, podredno ukidanje pobijane presude.

Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik bio u radnom odnosu kod tužitelja temeljem Ugovora o radu od 30. prosinca 2015. (dalje Ugovor) i to na radnom mjestu rukovoditelja Odjela proizvodnje piva te da je člankom 9. Ugovora o radu preuzeo obvezu da se u roku od šest mjeseci od dana prestanka Ugovora neće zaposliti kod drugog poslodavca koji je u tržišnom natjecanju s tužiteljem i da u istom razdoblju neće za svoj ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s tužiteljem te da će u slučaju nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja tužitelju platiti ugovornu kaznu u iznosu od šest prosječnih mjesečnih bruto plaća koje mu je tužitelj isplatio u zadnja tri mjeseca prije prestanka Ugovora,

- da su 8. veljače 2017. stranke postupka na inicijativu tuženika sklopile Sporazum o raskidu ugovora o radu (dalje Sporazum) kojim je utvrđeno da je radni odnos tuženika kod tužitelja prestao 26. veljače 2017. Člankom 8. stavak 3. Sporazuma ugovorne strane su ugovorile „da Sporazum sadrži potpuni dogovor između Poslodavca i Radnika u vezi radnog odnosa, nadilazi sve prethodne sporazume, pregovore, obveze, prepiske, jednostrano preuzete obveze i svaku drugu komunikaciju, bilo pisanu bilo usmenu, izravnu ili impliciranu, ovisno o slučaju, između Ugovornih strana, a u pogledu predmeta Sporazuma". Čl. 4. Sporazuma regulirana je obveza čuvanja tajnim i povjerljivim svih podataka o Poslodavcu, njegovom poslovanju te svim ostalim činjenicama o Poslodavcu i /ili strankama Poslodavca koje je saznao tijekom trajanja Ugovora i nakon prestanka radnog odnosa i sklapanja Sporazuma i tuženik se obvezuje nadoknaditi svu štetu proizišlu iz povrede obveze čuvanja poslovne i druge tajne,

- da se tuženik 14. svibnja 2017. zaposlio kao menedžer u Z. pivovari d.o.o. Z., koja je tržišni konkurent tužitelja,

- da u smislu odredbe članka 102. stavak 5. („Narodne novine“ broj 93/14:dalje ZR) ugovorna zabrana natjecanja ne obvezuje radnika ako cilj iste nije zaštita opravdanih interesa poslodavca ili ako se njima, s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika,

- da cilj predmetne zabrane nije generalno radniku onemogućiti rad, već samo rad kod poslodavca koji predstavlja konkurenciju bivšem poslodavcu, kako je i ugovoreno,

- da iako odredba članaka 8. stavak 3. Sporazuma ne sadrži izričitu izjavu tužitelja ili sporazum stranaka na način da bi se njome izravno tuženik oslobodio ugovorne zabrane tržišnog natjecanja, sud utvrđuje da su se stranke suglasile da prestane ugovorna zabrana natjecanja i plaćanje ugovorne kazne zbog zabrane.

Neosnovano se žalbom tuženika upire na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, naime, izreka presude je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se utvrđuje da presuda suda prvog stupnja nema nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje. Pritom nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Međutim sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa, utvrđenja da je Sporazumom o otkazu Ugovora o radu tužitelj odustao od zabrane tržnog natjecanja, nije naveo odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje da ugovorna zabrana natjecanja ne bi obvezivala tuženika, u smislu odredbe članka 102. stavak 5. ZR-a.

Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, iz sadržaja odredbe članka 8. Sporazuma u kojoj je navedeno da sadrži potpuni dogovor između poslodavca i radnika u vezi radnog odnosa i da nadilazi sve prethodne sporazume, pregovore, obveze, prepiske, jednostrano preuzete obveze i svaku drugu komunikaciju, bilo pisanu bilo usmenu, izravnu ili impliciranu, ovisno o slučaju, ne proizlazi da bi tužitelj, kao poslodavac odustao od zabrane tržnog natjecanja koja je ugovorena odredbom članka 9. Ugovora o radu jer se o tome u navedenoj odredbi Sporazuma ne govori.

Ni kroz tumačenje pravog smisla i zajedničke namjere stranaka kod sklapanja tog Sporazuma, u smislu odredbe članka 319. ZOO-a, ne bi se mogao izvesti drugačijoj zaključak, jer je sam tuženik u stranačkom iskazu potvrdio da kod sklapanja Sporazuma nije spomenuta odredba o zabrani tržnog natjecanja.

Pri tom treba kazati da u smislu odredbe članka 105. stavak 1. ZR-a, na koju se pravilno poziva i žalitelj, poslodavac može odustati od ugovorne zabrane natjecanja pod uvjetom da o tome pisano obavijesti radnika, što bi značilo da njegova izjava o odustanku mora biti izričita, a ta pretpostavka ne bi bila ispunjena.

Nastavno, sadržajem Izjave, sastavljene po tužitelju 20. siječnja 2017. (prije sklapanja predmetnog Sporazuma o raskidu ugovora o radu) potvrđuje se da se tužitelj izričitom Izjavom odrekao od zahtjeva za isplatom ugovorne kazne po osnovi zabrane tržnog natjecanja prema drugoj radnici D. K., što bi također upućivalo na zaključak, da bi tužitelj postupio na takav način, da je postojala takva volja i prema ovdje tuženiku.

Budući da ne bi bilo prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja o odricanju od ugovorne kazne, a da se tuženik tijekom postupka pozivao i na odredbu članka 102. stavka 5. ZR-a i tvrdio da ga ne obvezuje odredba o zabrani tržnog natjecanja te da pobijana presude ne sadrži utvrđenje suda o tim činjenicama valjalo ju je ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak kako bi taj sud utvrdio osnovanost tih navoda i ponovno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Naime, tom je zakonskom odredbom propisano da ugovor o zabrani tržnog natjecanja ne obvezuje radnika, ako njegov cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime, s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika.

Kod ocjene osnovanosti prigovora obvezuje li radnika ugovorena zabrana tržišne utakmice, u smislu odredbe članka 102. stavak 5. ZR-a, sud mora ocijeniti, je li cilj ugovorne zabrane u konkretnom slučaju zaštita opravdanog poslovnog interesa poslodavca, u smislu da mu radnik ne konkurira znanjem, vještinom i kontaktima stečenim dok je kod njega bio u radnom odnosu ili da li se tom zabranom s obzirom na poslovne interese ograničava rad i napredovanje radnika (stavljanjem u razmjernosti poslovnog interesa s jedne strane i prava radnika na rad i napredovanje, s druge strane) i navođenjem odlučnih razloga na kojima temelji takvo utvrđenje. S obzirom na to da se zabrana tržišne utakmice ugovara za razdoblje nakon prestanka ugovora o radu, to se i ocjenjivanje utjecaja zabrane na ograničavanje rada i napredovanja radnika mora odnositi na razdoblje nakon prestanka ugovora o radu.

Zaključno treba kazati i da bi bila dopuštena, u smislu odredbe članka 106. stavak 1. i 3. ZR-a, ugovorna odredba o ugovornoj kazni, iako poslodavac nije preuzeo obvezu za vrijeme ugovorne zabrane natjecanja isplatiti tuženiku naknadu plaće, jer je tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o radu primao plaću puno veću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

Zbog ukidanja presude u dijelu glavne tražbine ukinuta je i u dijelu troškova postupka kako bi sud prvog stupnja ovisno o osnovanosti glavne tražbine odlučio i o svim troškovima postupka( 166. stavak 3. ZPP-a).

Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 01. veljače 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tajana Polić