REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 823/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz R., D. G. OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K. protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., Uprava šuma, Podružnica K., OIB … , radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-134/2018-2 od 27. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj P-953/15-34 od 29. siječnja 2018. na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-134/18-2 od 27. rujna 22019. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-134/2018-2 od 27. rujna 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u O., poslovni broj P-953/15-34 od 29. siječnja 2018., a kojom je naloženo tuženiku na ime izgubljene zarade isplatiti tužitelju ukupni iznos od 99.015,54 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 19.204,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
2.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-166/2020-2 od 5. veljače 2020., a koje glasi:
„Stječe li odluka suda o odgovornosti za štetu, koja nije bila predmet izreke sudske presude nego je o njoj odlučeno kao o prethodnom pitanju, svojstvo pravomoćnosti i veže li sud prilikom odlučivanja o drugim zahtjevima za naknadu štete iz istog štetnog događaja u drugoj parnici?“
2.2. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je osnovana.
5. Revizija je ispitana samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, u smislu odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 99.015,54 kn na ime izgubljene zarade koja predstavlja razliku između mirovine i plaće koju bi tužitelj ostvarivao da nije bilo štetnog događaja, a u razdoblju od studenoga 2014. do srpnja 2017.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pri čemu je cijenio činjenicu da je tužitelju pravomoćnom presudom istoga suda poslovni broj P-535/97 dosuđena naknada štete za razdoblje 8. prosinca 2001. pa do 20. siječnja 2009., ali je zauzeo stav da je u toj parnici o odgovornosti tuženika za štetu riješeno kao o prethodnom pitanju pa stoga u ovoj novoj parnici sud nije vezan ranijom presudom (P-535/97) u odnosu na pitanje odgovornosti tuženika za štetu.
8. Drugostupanjski sud je o spornom pitanju zbog kojeg je revizija dopuštena zauzeo pravno shvaćanje da je „o odgovornosti tuženika za predmetnu štetu pravomoćno odlučeno u parnici vođenoj među istim strankama pod poslovnim brojem P-535/97“ pa da stoga žalbeni prigovori tuženika kojima osporava svoju odgovornost za štetu više nisu od značaja.
9. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno i suprotno ustaljenoj sudskoj praksi ovog suda. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev - 2212/88 od 5. travnja 1989. zauzeo stav po kojem „stavovi suda o prejudicijelnom pitanju izneseni u obrazloženu presude ne postaju pravomoćni“. Takva sudska praksa se nije mijenjala što je i razumljivo jer prema odredbi čl. 12. st. 2. ZPP odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe (čl. 333. st. 1. ZPP), a odlika suda o tužbenom ili protutužbenom zahtjevu nalazi se u izreci presude (a ne u obrazloženju). Shvaćanje drugostupanjskog suda bilo bi ispravno da je riječ o međupresudi (čl. 330. ZPP), međutim, presuda P-535/97 nije međupresuda.
10. S obzirom na izloženo, a reafirmirajući ranije izloženo pravno shvaćanje ovog suda, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:
Odluka suda o odgovornosti za štetu, koja nije bila predmet izreke sudske presude nego je o njoj odlučeno kao o prethodnom pitanju, ne stječe svojstvo pravomoćnosti i ne veže parnični sud prilikom odlučivanja u drugoj parnici o drugim zahtjevima za naknadu štete iz istog štetnog događaja.
11. Zbog navedenih razloga, ne može se prihvatiti pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj drugostupanjskoj odluci pa je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja, time da će u ponovnom postupku drugostupanjski sud ocijeniti i žalbene razloge koji se tiču odgovornosti tuženika za štetu.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
