REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1061/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz D. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnica u S., protiv tuženika G. K. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3729/2016-2 od 17. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-10195/15 od 19. rujna 2016., na sjednici održanoj 1. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika kao neosnovana se odbija.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je određena u knjizi položenih ugovora za k.o. D., poduložak 40 na kat. čest. br. 2282 uspostava stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog 2. veljače 2010. između tužitelja B. Š. kao prodavatelja i tuženika G. K. kao kupca, tako da se briše pravo vlasništva na nekretnini sagrađenoj na kat. čest. br. 2282, šifra zgrade 320 k.o. D., i to stana upisanog u knjizi položenih ugovora u podulošku 40, u naravi dvosobni stan na prvom katu, broj stana 3, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, sanitarnog čvora i drvarnice, ukupne površine 55,68 m², s imena G. K. uz istovremeni upis prava vlasništva ove nekretnine na ime tužitelja B. Š. za cijelo.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik naznačujući da podnosi izvanrednu reviziju (prema odredbi čl. čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) te je naznačio dva pitanja, postupovne i materijalnopravne naravi. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti. Zahtijeva troškove u povodu revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) jer je vrijednost predmeta spora pobijane odluke iznad 200.000,00 kuna.
6.1. Podnositelj revizije je naznačio da izjavljuje tzv. izvanrednu reviziju sa pitanjima:
1. Postoji li subjektivni identitet parničnih stranaka u postupcima s identičnim tužbenim zahtjevom ukoliko ista stranka u jednoj od parnica sudjeluje u svojstvu tužitelja, a u drugoj u svojstvu tuženika, te ukoliko u jednoj od parnica kao stranka sudjeluje i treća osoba?
2. Ima li upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u odnosu na stjecanje prava vlasništva stjecatelja koji postupa s povjerenjem u zemljišne knjige prednost pred načelom bračne stečevine?
6.2. S obzirom na dopuštenost tzv. redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP ovaj sud je cijenio da je revizija podnesena zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava i to iz razloga navedenih u sadržaju naznačenih pitanja.
6.3. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja prije provedbe Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog 2. veljače 2010. sklopljenog između stranaka, koji ugovor je sudskom odlukom utvrđen ništetnim, i to uspostava tako da se briše pravo vlasništva tuženika uz istovremeni upis tog prava na tužitelja.
8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev uz utvrđenja da je presudom istog suda, u predmetu P-4510/10 od 13. prosinca 2010., utvrđen ništetnim ugovor o kupoprodaji stana od 2. veljače 2010. (stana pobliže opisanog u izreci prvostupanjske odluke). Taj ugovor je sklopljen između tužitelja B. Š. i tuženika G. K. te je na temelju njega upisano pravo vlasništva ovdje tuženika G. K., kao kupca iz ugovora. Ujedno je utvrđeno da je u tom predmetu dio zahtjeva tamo tužiteljice D. Š. odbijen, jer da ona, iako je zajedničar (bračna tečevina) ne može s uspjehom zahtijevati uspostavu zemljišno knjižnog stanja u odnosu na ovdje stranke, tuženike u tom postupku, jer da ona nije bila nositelj knjižnog prava, već njezin suprug, II. tuženik u tom predmetu a ovdje sada tužitelj, te potom da je nositelj bio ovdje tuženik. Kako da je u ovom postupku tužitelj ovlašten po utvrđenju ništetnosti ugovora o kupoprodaju u rečenoj parnici, dakle, utvrđenju sudskom odlukom, tražiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u ovoj parnici, taj sud odbijajući prigovor presuđene stvari, prihvaća tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 129. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.).
9. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, te u odnosu na preostale žalbene navode da je tuženik bio savjesni stjecatelj predmetne nekretnine i da je stekao pravo vlasništva nekretnine na načelu zaštite povjerenja u sadržaj zemljišne knjige, taj sud napominje da u okolnostima konkretnog slučaja ništavost kod raspolaganja tužitelja kao bračnog druga te nesavjesnih stranaka ugovora, a savjesnost supruge tužitelja, koja nije sudionik pravnog posla, derogira načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih osoba, ovdje supruge tužitelja.
10. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj poziva, jer ne postoji identitet spora kada se traži uspostava zemljišno knjižno stanja po utvrđenoj ništetnosti ugovora u drugoj parnici gdje je jedna osoba tužitelj, a tuženici su osobe koje se sklopile ugovor, a gdje sada jedna od strana tog ugovora u odnosu na drugu traži tu uspostavu. Nema subjektivnog identiteta spora. U konkretnom slučaju tim više što je parnicu radi ništetnosti ugovora pokrenula supruga ovdje tužitelja s osnova da je stanom raspolagano bez njene suglasnosti, a koji stan da je bračna stečevine, i tražila je uspostavu zemljišnoknjižnog stanja. Ovu parnicu pokrenuo je i ovdje tužitelj s tvrdnjama da se radi o prividnom ugovoru te kako je povodom tužbe njegove supruge ranije okončana parnica, to je on zahtjev za utvrđenje ništetnosti povukao jer je ta ništetnost utvrđena. Stoga je on ovlašten tražiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja i ne radi se o presuđenoj stvari kada je zahtjev za uspostavu odbijen po zahtjevu tužiteljice u drugoj parnici protiv ovdje stanaka kao tuženika u toj parnici.
11.1. Neosnovani su preostali žalbeni navodi podnositelja revizije kojima on iznosi svoje tumačenje da on kao savjesni stjecatelj uživa pravnu zaštitu upisa prava vlasništva. Pitanje savjesnosti sudionika spornog pravnog posla ocijenjeno je, za ovu parnicu kao prethodno pitanje, u parnici prvostupanjskog suda P-4510/10. Pogrešno podnositelj interpretira razloge obrazloženja drugostupanjskog suda kada se taj sud referira na pitanje ponašanja, savjesnosti i dobre vjere sudionika pravnog posla s jedne strane i bračnog druga tužitelja s druge strane.
11.2. To sve iz razloga jer kako je već utvrđena ništetnost ugovora u drugoj parnici, zahtjev ovdje tužitelja valja cijeniti kroz polje primjene odredaba koje reguliraju posljedice ništetnosti, i to prema općim odredbama iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), koji u čl. 323. st.1. određuje, između ostaloga, da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. U tom smislu kod provedbe ugovora u zemljišnim knjigama, konkretno kupoprodajnog, gdje je za stjecanje prava vlasništva titulus taj ugovor, koji je u ovom slučaj u konačnosti utvrđen ništetnim, vraćanje primljenog se provodi upravo kroz institut brisovne tužbe iz mjerodavnog Zakona o zemljišnim knjigama.
11.3. Zato je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo. Pogrešna primjena materijalnog prava, sukladno odredbi čl. 356. ZPP, postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio, a što ovdje, zbog iznesenih razloga, nije slučaj.
12. Radi navedenoga reviziju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP, jer nisu ostvareni revizijski razlozi.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
