Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-645/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. č. iz Z., R. c…, OIB…, kojega zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u O. društvu H. & P. d.o.o. u Z., R. c…, protiv tuženika D. J. iz Z., G. N…, OIB…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-924/19-13 od 28. siječnja 2021., 1. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se tužiteljeva žalba, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-924/19-13 od 28. siječnja 2021. i sudi se:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-57086/18 od 5. prosinca 2018. u dijelu točke 1. izreke kojim je tuženiku D. J. iz Z., G. N… naloženo da tužitelju Z. h. d.o.o., P. č. iz Z., R. c… plati iznos od 47,87 EUR/360,67 kn (četrdeset sedam eura i osamdeset sedam centi/tristo šezdeset kuna i šezdeset sedam lipa)[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5,53 EUR/41,69 kn (pet eura i pedeset tri centa/četrdeset jedna kuna i šezdeset devet lipa)[1] od 16. prosinca 2017. do isplate

- 6,25 EUR/47,12 kn (šest eura i dvadeset pet centi/četrdeset sedam kuna i dvanaest lipa)[1] od 16. siječnja 2018. do isplate

- 6,25 EUR/47,12 kn (šest eura i dvadeset pet centi/četrdeset sedam kuna i dvanaest lipa)[1] od 16. veljače 2018. do isplate

- 5,53 EUR/41,69 kn (pet eura i pedeset tri centa/četrdeset jedna kuna i šezdeset devet lipa)[1] od 16. ožujka 2018. do isplate

- 6,25 EUR/47,12 kn (šest eura i dvadeset pet centi/četrdeset sedam kuna i dvanaest lipa)[1] od 16. travnja 2018. do isplate

- 5,53 EUR/41,69 kn (pet eura i pedeset tri centa/četrdeset jedna kuna i šezdeset devet lipa)[1] od 16. svibnja 2018. do isplate

- 6,25 EUR/47,12 kn (šest eura i dvadeset pet centi/četrdeset sedam kuna i dvanaest lipa)[1] od 16. lipnja 2018. do isplate

- 6,25 EUR/47,12 kn (šest eura i dvadeset pet centi/četrdeset sedam kuna i dvanaest lipa)[1] od 16. srpnja 2018. do isplate

po stopi koja se u razdoblju od 16. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Isti platni nalog se ukida u preostalom dijelu točke 1. kojim je odlučeno o trošku postupka te u cijeloj točki 2. kojom je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 108,83 EUR/820,00 kn (stotinu eura i osamdeset tri centa/osamsto dvadeset kuna)[1] time da mu se nalaže da na iznos troška 12,61 EUR/95,00 kn (dvanaest eura i šezdeset jedan cent/devedeset pet kuna)[1] plati zakonske zatezne kamate od 1. veljače 2023. do plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-57086/18 od 5. prosinca 2018. u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.“

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu kojim se je usprotivio navodima žalbe i predložio da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Ovaj postupak je započeo na način da je tužitelj javnom bilježniku protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri njegovu tražbinu. Tuženik je protiv tog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnio prigovor te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6.1. Tužitelj od tuženika traži plaćanje pružene komunalne usluge odvoza komunalnog otpada u razdoblju od studenog 2017. do lipnja 2018.

6.2. Prvostupanjski sud je kao materijalno pravo prilikom presuđenja primijenio odredbu članka 14. i 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" br. 50/17.; dalje: Uredba) uz obrazloženje da je prema tim odredbama tužitelj sa korisnicima usluga bio dužan sklopiti ugovore o korištenju usluga, a tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da bi postupio na način na koji je to propisano Uredbom, ne dokazuje da je korisnicima usluge i vlasnicima posebnih dijelova zgrade dostavio zahtjev za sklapanje ugovora, niti dokaz da korisnici nisu davatelju usluge dostavili tj. vratili ispunjenu Izjavu, a koju okolnost tuženik osporava. Prvostupanjski sud smatra da u takvoj situaciji tužitelj nije mogao, a prije nego što je korisnicima pa tako i tuženiku omogućio da odrede ključ raspodjele između sebe, samoinicijativno obračunavati uslugu tuženiku po volumenu spremnika od 50 litara kako to proizlazi iz utuženih računa, kojeg tuženik uostalom nije zadužio, niti mogao zadužiti, jer je člankom 14. Odluke o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u G. Z. propisano da korisnici skupine 1, mogu birati između 120, 240 ili 1100 litara.

6.3. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pobijanom presudom u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik.

7. Međutim, prvostupanjski sud prilikom presuđenja nije pravilno primijenio materijalno pravo.

7.1. Uredba na koju se prvostupanjski sud poziva je stupila na snagu 1. studenog 2017. i bila je na snazi u utuženom razdoblju. Međutim, tom Uredbom nije bilo propisano da ugovori koje su pružatelji usluga sakupljanja i odvoza komunalnog otpada sa korisnicima te usluge ranije sklopili prestaju i da pružatelji usluga moraju sa korisnicima sklopiti nove ugovore. Stoga tužitelj nije sa stanarima zgrade u kojoj tuženik stanuje trebao sklapati novi ugovor.

7.2. Zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice potrebne za presuđenje pa ih na temelju članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a utvrđuje ovaj sud te se na temelju Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (dalje: Opći uvjeti) koje je 2015. godine donio tužitelj utvrđuje da je člankom 7. Općih uvjeta propisano da korisnici usluge iz Skupine 1. miješani komunalni otpad prikupljaju u zajedničkim označenim spremnicima za miješani komunalni otpad i:

- dužni su (preko predstavnika stanara ili zajedničkom izjavom u slučaju kada ne postoji ovlašteni predstavnik Korisnika usluge koji dijele zajedničke spremnike) podnijeti pisani Zahtjev kojim se definira broj i volumen spremnika za miješani komunalni otpad, nakon čega se sklapa ugovor

- ugovorom biraju između volumena spremnika od 120, 240 ili 1100 litara

- pored vrste i broja spremnika korisnici ugovorom određuju i raspodjelu ukupnih troškova po pripadajućim korisnicima (zajednica korisnika), i to prema vlastitom odabiru

- minimalno zaduženi volumen po Korisniku iznosi 50 litara (uz odstupanje od 10% ovisno o tehničkim uvjetima)

- za potpisivanje ugovora potrebna je većina glasova suvlasnika.

7.3. Nije sporno da tužitelj vrši odvoz komunalnog otpada sa ulaza zgrade na kojem tuženik stanuje niti je sporno da taj ulaz, kako to navodi tuženik ima dvije kante po 240 litara, dakle ukupno 480 litara, a nije sporno ni to da je tuženik u matičnim evidencijama tužitelja zaveden kao korisnik usluge odvoza komunalnog otpada, zajedno sa drugim korisnicima na adresi Z., G. N...

7.4. Na temelju tih činjenica ovaj sud može jedino zaključiti da su stanari zgrade u kojoj tuženik stanuje sklopili još ranije, prije utuženog razdoblja, sa stanarima na adresi Z., G. N… kao korisnicima usluge odvoza komunalnog otpada, ugovor o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada na temelju kojeg su preuzeli dvije kante za otpad po 240 litara, a koja zapremnina se navodi u gore citiranom članku 7. Općih uvjeta.

7.5. Kako niti jedna od stranaka ne tvrdi da su stanari na adresi Z., G. N…, između sebe sklopili ugovor koji se spominje u gore citiranom članku 7. Općih uvjeta, dakle ugovor kojim određuju i raspodjelu ukupnih troškova po pripadajućim korisnicima, ovaj sud zaključuje da takav ugovor nije sklopljen niti dostavljen tužitelju te stoga tužitelj nije tuženika mogao zaduživati sa volumenom spremnika manjim od 50 litara, kako je to određeno člankom 7. Općih uvjeta.

7.6. Glede tuženikovih prigovora da on ima daleko manje smeća od volumena od 50 litara treba reći da u tom slučaju on treba zatražiti od ostalih suvlasnika i stanara sklapanje ugovora iz članka 7. Općih uvjeta kojim će stanari između sebe odrediti udio svakog stanara u raspodjeli ukupnih troškova odvoza komunalnog otpada sukladno količini smeća koju proizvode te taj ugovor dostaviti tužitelju, a što do sada očigledno nije učinjeno. Nadalje, a glede tuženikovih prigovora da tužitelj ne naplaćuje količinu otpada kako je zakonom propisano, nego po volumenu spremnika, treba reći da je člankom 30. stavak 9. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17.) propisano da je kriterij obračuna količine otpada iz stavka 7. točke 1. toga članka masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. Dakle, tužitelj nije dužan obračunavati količinu otpada isključivo po kriteriju mase predanog otpada već količinu može obračunati prema volumenu spremnika otpada i broju pražnjenja spremnika, a što je tužitelj i učinio i to posebno naznačio na računima za utuženo razdoblje.

7.7. Dakle, proizlazi da je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada pa je zbog tih razloga pobijana presuda na temelju članka 373.a ZPP-a preinačena na način da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji je gore naveden, održan na snazi u dijelu točke 1. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 47,87 eura/360,67 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose glavnog duga od dospijeća pa do plaćanja, a ukinut je u preostalom dijelu točke 1. kojim je odlučeno o trošku postupka te u cijeloj točki 2. kojom je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

7.8. Budući da je tužitelj uspio u postupku, na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a mu pripada naknada parničnog troška. Parnični trošak tužitelja, koji je nastao u valuti HRK, sastoji se od troška jednokratne nagrade po Tbr. 7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) od 625,00 kn s PDV-om, troška sudske pristojbe na presudu od 100,00 kn te materijalnog troška javnobilježničke nagrade od 65,00 kn s PDV-om i troška javnobilježničke dostave od 30,00 kn na koji se ne naplaćuje PDV dok visinu ostalog materijalnog troška tužitelj nije dokazao pa mu pripada ukupno 820,00 kn odnosno 108,83 eura koliko mu je i dosuđeno, time da su mu na iznos troškova javnog bilježnika od 95,00 kn odnosno 12,61 eura dosuđene zakonske zatezne kamate dok mu na ostali dio parničnog troška kamate nisu dosuđene jer troškovnikom nisu ni zatražene.

Koprivnica, 1. veljače 2023.

Sudac

Veljko Kučeković v.r.