REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 73 Pž-5158/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Ministarstvo državne imovine, Zagreb OIB 9555588147, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika GRAD VIS, OIB 76486299480, Trg 30. svibnja 1992. br. 2., Vis, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, Ruđera Boškovića 21, radi utvrđenja prava vlasništva, postupajući po tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-653/2021-10 od 4. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-653/2021-10 od 4. studenoga 2022. u točkama I. i II. njene izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je Republika Hrvatska, OIB 52634238587, suvlasnik nekretnina u suvlasničkom dijelu od 11913/12319 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 7202/1 voćnjak, šuma, površine 11919 m2 i čest.zem. 7202/7 spremnik, prirodno neplodno zemljište, površine 400 m2, obje upisane u z.u. 6925, k.o. Vis pa je dužan tuženik Grad Vis, OIB 76486299480 trpjeti upis tužitelja u tom suvlasničkom dijelu upisanom u korist Grada Visa (točka I. njene izreke), naloženo je tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 31.125,00 kn / 4.131,00 EUR (točka II. njene izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn / 929,06 EUR (točka III. izreke).
2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o tužiteljičinom zahtjevu na utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama na kojima je upisano tuženikovo pravo vlasništvo, a prije njegova upisa, bilo je prethodio upis „Viške Obćine“ (Obćinska Imovina) obrazlažući da je pravo vlasništva tužiteljica stekla stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZID ZŠ), jer su se predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu tog Zakona, 16. listopada 1990., predstavljale šumu i šumsko zemljište.
3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio tuženik iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede postupka ponavljajući navode iz prvostupanjskog postupka. Predlaže preinačenje, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova žalbe žalbenog postupka.
4. Tužiteljica u odgovoru na tuženikovu žalbu predlaže žalbu odbaciti i potvrditi prvostupanjsku odluku.
5. Tuženikova žalba je neosnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe iz čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
7. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Postupak je vođen nakon ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4413/2019-2 30. rujna 2021, a tužiteljica je u podnesku od 8. rujna 2022. specificirala tužbeni zahtjev o čemu je pobijanom presudom odlučeno.
11. Sporno je da li je predmetna nekretnina u naravi šuma i šumsko zemljište, odnosno je li to bila u naravi na dan 16. listopada 1990. te je li na predmetni datum bila u društvenom ili privatnom vlasništvu, odnosno je li nad njom stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ex lege izvršena pretvorba društvenog vlasništva u korist Republike Hrvatske.
12. Prvostupanjski sud je na temelju dostavljenih povijesnih izvadaka za čest. zem. 7202/1 (sada čest. zem. 7202/1 i čest. zem. 7202/7) k.o. Vis utvrdio da se radilo o nekretnini površine 12319 m2 koja je u zemljišnim knjigama i katastru bila upisana po kulturi kao šuma, te je predmetna nekretnina i danas zadržala istu površinu, pri čemu je šuma upisana u površini od 10919 m2, dakle u površini većoj od 10 ari. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke prvostupanjski sud je utvrdio da su se na dan 16. listopada 1990. predmetne nekretnine samo manjim dijelom, u površini od 132 m2, nalazile unutar granice građevinskog područja, dok su se u ostatku svoje površine nalazile u zoni označenoj kao vrijedne šume.
13. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe materijalno prava kada je ocijenio da ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske primjenom odredbe iz čl. 6. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZID ZŠ), koja se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
14. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako veći dio predmetne čestice u površini 12319 m2 predstavlja šumsko zemljište te se nalazio u zoni prostornog plana označenog kao vrijedne šume, dok se dio od 132 m2 nalazio unutar granica građevinskog područja.
15. U odnosu na jedino sporno pitanje, odnosno pitanje vlasništva dijela u površini 132 m2 koji da se nalazio unutar granica građevinskog područja, valja reći da su šume i šumska zemljišta postala na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske, dakle bez obzira je li se zemljište nalazilo unutar ili izvan granica građevinskog područja, o čemu je stav već zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (broj Rev 2056/10, Rev-450/11-2, Rev 869/2019 i dr). Ni prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/92, 94/93, 117/97 – dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga niti Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi (koji je donesen 1992.) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta. Niti jednom odredbom tog Zakona nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Dakle, za vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju. Provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje nekretnine - zemljišta iz šumskog gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta. To ne predviđa Zakon o šumama kao specijalni propis, a niti je provedba prostornih planova predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta (tako i u Rev-2056/10-2 od 30. listopada 2013.).
16. Nije od utjecaja činjenica da se Hrvatske šume d.o.o. nisu mogle konkretno izjasniti je li ova nekretnina obuhvaćena Programom gospodarenja za jedinicu Vis na dan 16. listopada 1990. s obzirom da je takvo uvjerenje jedan od dokaznih sredstava na okolnost da je zemljište predstavljalo šumu, dok je u ovom postupku dokazano da je predmetna nekretnina predstavljala šumu činjenicom upisa u zemljišnoj knjizi na dan 16. listopada 1990., površinom predmetne nekretnine većom od 10 ari (sukladno čl. 4. Zakona o šumama) kao i nalazom i mišljenjem Geodetskog zavoda d.d., odnosno stalnog sudskog vještaka Ante Bošnjaka.
17. Nisu od utjecaja žalbeni navodi da se ne radi samo o šumi jer da su u zemljišnoj knjizi za predmetne nekretnine navedene kulture neplodno, cisterna, voćnjak zato što je relevantan upis na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama kada je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana isključivo kao šuma (razvidno iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka) i nisu od značaja kasnije promjene kulture po prijedlogu tuženika.
18. Također, tuženik pogrešno smatra da predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama nije bila u društvenom vlasništvu, već da je kao titular bila upisana Viška Obćina. Sukladno Zakonu o proglašenju imovine i zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“ broj 36/47) predmetna nekretnina je po sili zakona proglašena općenarodnom imovinom, odnosno ista je bila upravo društveno vlasništvo.
19. Pored navedenog, a u odnosu na navode da se tužba imala odbaciti jer da su svi upisani suvlasnici nužni i jedinstveni suparničari, ističe se kako bi svi suvlasnici bili nužni i jedinstveni suparničari samo kada bi tužiteljica tražila utvrđenje prava vlasništva na geometrijski odijeljenim dijelovima nekretnine, ali budući je tužiteljica tražila utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine i to upravo dijela upisanog kao tuženikov suvlasnički dio, a ne suvlasničke dijelove drugih suvlasnika, to drugi suvlasnici nisu ni nužni ni jedinstveni suparničari u ovom postupku.
20. Konačno, neosnovani su žalbeni navode da je tužbeni zahtjev neosnovan jer da tužitelj nije ustao brisovnom tužbom u propisanim rokovima nakon donošenja rješenja o uknjižbi tuženika, budući da je tužiteljica u ovom postupku ustala vlasničkom tužbom i nije vezana rokovima brisovne tužbe.
21. Na ostale navode iz žalbe ovaj sud nije smatrao potrebnim odgovarati jer se ne radi o navodima koji su od odlučnog značaja za odluku (čl. 375. st. 1. ZPP-a).
22. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
Broj zapisa: eb318-ac16b
Kontrolni broj: 08566-aadb7-df07d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
