REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2299/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B. A., odvjetnica u G., protiv tuženika B. d.d. G., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnik Š. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & Č. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R 639/2020-2 od 7. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-2/18-37 od 15. siječnja 2020., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuju se prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika kao nedopušteni.

Obrazloženje

1.Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R 639/2020-2 od 7. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-2/18-37 od 15. siječnja 2020.

2. U podnesenim prijedlozima za dopuštenje revizije obje stranke su naznačile pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.Stranke nisu podnijele odgovore na podnesene prijedloge za dopuštenje revizije.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je podnio tužitelj nisu izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je naznačeno pitanje važno, dok u prijedlogu kojeg je podnio tuženik za neka od postavljenih pitanja nisu obrazloženi razlozi zbog kojih bi ta pitanja bila važna, ili je pak riječ o pitanjima koja se ne mogu smatrati važnima.

5. Naime, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne upućuje na eventualne odluke sudova u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje nepodudarno pravnom shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci, niti je na bilo koji drugi način dokazao važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 387. st. 3. ZPP).

6. U odnosu na prvo pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu nisu obrazloženi razlozi zbog kojih bi to pitanje bilo važno (upućivanjem na različitu sudsku praksu ili na neki drugi način), sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Glede drugog naznačenog pitanja (je li tužitelj neisticanjem prigovora na obračun plaće konkludentnim radnjama pristao na tuženikov obračun i isplatu plaće) nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje pa se stoga to pitanje ne može smatrati važnim za razrješenje konkretnog spora. U odnosu na treće pitanje (je li se može kao osnovica uzimati minimalna plaća u Republici Hrvatskoj kad je ugovorom o radu ugovorena bruto plaća odnosno osnovica za obračun plaće), podnositelj se je, argumentirajući njegovu važnost, pozvao na odluku Županijskog suda u Osijeku broj Gž 4609/14 od 2. travnja 2015. Navedena drugostupanjska odluka nije donesena u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja bi bila podudarna konkretnom predmetu (u kojem je sam tuženik kao poslodavac donošenjem Pravilnika o radu iz 2015. izjednačio osnovicu s visinom minimalne plaće u Republici Hrvatskoj). Stoga je ocjena ovog suda da se treće naznačeno pitanje ne može smatrati važnim u smislu potrebe za intervencijom revizijskog suda radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, uzimajući u obzir da podnositelj nije određeno obrazložio zbog čega smatra da bi pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP iz drugih razloga, koji ne uključuju nepodudarnost pobijane odluke sa sudskom praksom na koju se je pozvao.

7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizija stranaka, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.