REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2128/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja R. L. iz R., (OIB: …) i II. tužitelja A. L. iz R., (OIB: …), oboje zastupanih po punomoćnici M. E., odvjetnici iz R., i III. tužiteljice I. L. iz R., (OIB: …), zastupane po punomoćniku A. S., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., D. M., A. M., I. G. iz R., protiv tuženika A. Č. iz R., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici V. M., odvjetnici iz R., radi utvrđenja da je stečena pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na stanu i uspostave zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlozima I. tužitelja i II. tužitelja te III. tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž Zk-359/2019-4 od 5. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-370/2019-9 od 27. lipnja 2019., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlozi I. tužitelja i II. tužitelja te III. tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.

Obrazloženje

1. I. tužitelj i II. tužitelj te III. tužiteljica podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž Zk-359/2019-4 od 5. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P- 370/2019-9 od 27. lipnja 2019.

1.1. I. tužitelj i II. tužitelj su u po njima podnesenom prijedlogu naznačili pitanja: 1./ Da li je pravomoćnom negativnom deklaratornom presudom (P-370/19) i pravomoćnom pozitivnom deklaratornom presudom (P-3125/11), istih prava i pravnih odnosa nastala konfuzija presuda?

2./ Da li je prestao djelovati učinak zabilježbe spora Z-9837/07 (postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom), određen odredbom čl. 86. st. 2. ZZK, nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi stana u predmetu pod posl. br.: Ovr-236/00 od 12. prosinca 2007.g. donesenog temeljem odredbe čl. 101. st. 1. OZ-a?

3./ Jesu li mogli ovdje tužitelji, pozivom na odredbu čl. 125. st. 2. ZV-a, zahtijevati brisanje upisa vlasništva ovdje tuženika i zahtijevati uknjižbu u svoju korist, ukoliko dokažu da je nekretnina otuđena u korist njihovog oca (pravnog prednika) i predana mu u samostalni posjed, a ovdje tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer je znao za zabilježbu spora u kojem je ta ista ovrha naknadno proglašena nedopuštenom i jer je znao da je predmetna nekretnina ranije otuđena i predana pravnom predniku tužitelja?

4./ Kako treća osoba iz ovršnog postupka, u skladu s načelom vladavine prava zajamčenim čl. 3. Ustava RH, može realizirati pravo koje je ostvarila u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon što joj je nekretnina kao predmet ovrhe prodana na javnoj dražbi?

1.2. III. tužiteljica je u svome prijedlogu naznačila pitanja:

1./ Da li zabilježba spora radi nedopuštenosti ovrhe ima pravni značaj kod stjecanja nekretnine na javnoj dražbi u ovrsi koja je pravomoćnom sudskom presudom proglašena nedopuštenom?

2./ Da li je savjesnost odnosno nesavjesnost stjecatelja nekretnine kao kupca i ponuditelja u ovršnom postupku prodaje nekretnine na sudskoj javnoj dražbi odlučna činjenica u odnosu na ostvarivanje prava treće osobe koja ima takvo pravo na predmetu ovrhe koje sprječava ovrhu?

3./ Da li je ukazivanje na nesavjesnost i znanje kupca na sudskoj javnoj dražbi da u pogledu nekretnine koja je predmet prodaje na javnoj dražbi postoji pravo trećeg na toj nekretnini koje sprječava ovrhu relevantno, odlučno i osnovano imajući u vidu načelo savjesnosti i poštenja čije poštovanje podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog sudionika u prometu?

4./ Da li se pravomoćnom sudskom presudom kojom se ovrha proglašava nedopuštenom proglašavaju nedopuštenim i sve ovršne radnje u okviru provedene ovrhe?

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

3. Prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) revizijski sud primjećuje da pravna pitanja naznačena u podnesenim prijedlozima za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: to stoga što ocjenjuje kako nije riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene i već sigurne prakse i pravnih shvaćanja izraženih u njegovim odlukama, niti je riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

4.1. Konkretno, shvaćanje na kojemu je temeljena i osporena presuda zauzeto je u više odluka revizijskog suda, pa primjerice (uz odluke posl. br. Rev 565/05-2 od 1. prosinca 2005., Rev-1049/18-2 od 6. studenoga 2018., Rev 479/2016-2 od 15. listopada 2019., Rev 477/2016-2 od 15. listopada 2019.) i u odluci posl. br. Revx 240/18-2 od 8. siječnja 2019., prema kojoj je odgovarajući na pitanje, u dijelu relevantnom za ovaj postupak: "Stječe li se pravo vlasništva temeljem sudske odluke u slučajevima određenim posebnim Zakonom i to u trenutku pravomoćnosti odluke ako je kupac na javnoj dražbi kupio nekretnine (…)?”, revizijski sud naveo:

„...Pitanje revizijski sud ocjenjuje važnim za odluku o predmetu spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu postoje u sudskoj praksi različita ili nejasna shvaćanja - koja je u ispunjavanju svrhe izvanredne revizije potrebno usaglašavati.

Na to je pitanje zato za odgovoriti (s važnošću odgovora za odnose iz razdoblja u kojemu su tužitelji sklopili ugovor na kojemu zahtjev temelje):

- kupac cjeline imovine (...) na usmenoj javnoj dražbi, koja se vodi po pravilima koja uređuju ovršni postupak, stječe pravo vlasništva nekretnina kupljenih iz te cjeline isplatom kupoprodajne cijene i pravomoćnošću rješenja koje ima značaj rješenja o dosudi, dakle odlukom suda - i za to mu stjecanje nije potreban niti upis u zemljišne knjige, a stranke postupka takve prodaje takvom stjecanju mogu s uspjehom prigovarati samo u tome postupku prodaje.

Navedeno valja sagledati u svijetlu:

a) odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV-a), i to:

- čl. 114., prema kojima: (stavak 1.) "Vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.", (stavak 2.) "Na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.",

- čl. 126., prema kojima: (stavak 1.) "Odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom.", (stavak 2.) "Pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.",

b) odredaba čl. 101. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96., 29/99., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004. - dalje: OZ-a), prema kojima: (stavak 1.) "U rješenju o dosudi sud će odrediti da će se nekretnina predati kupcu pošto položi kupovninu i nakon što to rješenje postane pravomoćno.", (stavak 2.) "Nakon što kupac položi kupovninu i rješenje o dosudi postane pravomoćno, sud će zaključkom odrediti da se nekretnina preda kupcu i da se u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva. Tim zaključkom sud će odrediti i brisanje onih prava za koja je rješenjem o dosudi određeno da će se brisati iz zemljišne knjige.", u svezi s odredbom čl. 102. ("Zaštita prava kupca"), prema kojoj: "Ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 101. ovoga Zakona." - te odredbom čl. 119. st. 1., prema kojoj: "Nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi sud će rješenjem odrediti da se u zemljišnoj knjizi brišu upisana prava i tereti, osim onih koji ostaju na nekretnini i poslije predaje nekretnine kupcu ili koje je kupac preuzeo.",

(…) Tako gledano, izloženo shvaćanje revizijskog suda proizlazi iz sadržaja i smisla tih odredaba, a sve (uz ostalo) i budući:

- da je upravo odredbom čl. 101. stavak 2. OZ-a, iz "Razdjela drugog - Ovrha radi namirenja novčane tražbine", kada se uređuju učinci prodaje nekretnine u ovrsi radi naplate novčane tražbine, propisano da će se u rješenju o dosudi nekretnine odrediti da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu u zemljišnu knjigu upisati u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini (dakle, prema takvome izričaju odredbe: već stečeno pravo vlasništva),

- da, a ništa manje bitno, kupac nekretnine već i kada položi kupovninu i rješenje o dosudi postane pravomoćno (dakle neovisno od upisa stečenog vlasništva u zemljišne knjige i prije upisa) ostvaruje (prema daljnjim, navedenim odredbama OZ-a) i sva ovlaštenja (prava) vezana uz vlasništvo i koja proizlaze iz njega, uz ostalo - primjerice: kupljena se nekretnina njemu predaje u posjed, njegovo se već stečeno vlasništvo već i tada štiti od učinaka ukidanja ili preinake rješenja o ovrsi, rješenjem se određuje (opet neovisno od upisa vlasništva) "da se u zemljišnoj knjizi brišu upisana prava i tereti, osim onih koji ostaju na nekretnini i poslije predaje nekretnine kupcu ili koje je kupac preuzeo".(…):”

4.2. Time je odgovor na u prijedlozima postavljena pitanja jasan i u sudskoj praksi siguran:

„Kupac nekretnine na javnoj dražbi, koja se vodi po pravilima koja uređuju ovršni postupak, stječe pravo vlasništva kupljene nekretnine isplatom kupoprodajne cijene i pravomoćnošću rješenja koje ima značaj rješenja o dosudi, dakle odlukom suda - i za to mu stjecanje nije potreban niti upis u zemljišne knjige. Stranke postupka takve prodaje i oni koji su sudjelovali u postupku ili imali neko pravo na predmetu ovrhe, zaštitu svoga prava mogli su s uspjehom ostvarivati (moguće i prigovorima) samo u tome postupku ovrhe i prodaje. Ako su u nekom svom pravu povrijeđeni učinjenom prodajom i rješenjem o dosudi - izvan postupka u kojemu je doneseno to rješenje zaštitu ne mogu ostvarivati prema kupcu nekretnine iz rješenja o dosudi, pa niti pozivom na neku njegovu nesavjesnost iz razdoblja koje je prethodilo dosudi: ovaj kupljenu nekretninu nije stekao pravnim poslom već odlukom suda - kojom su, njezinim učincima, vezani svi na koje se ono odnosi, pa bi suprotno shvaćanje vodilo (dopuštalo) osporavanje pravomoćne sudske odluke izvan postupka u kojem je donesena - a zahtjevima kakve su tužitelji postavili u ovome postupku davalo bi značaj (u suštini) nekog pravnog lijeka protiv te odluke, a to niti jednom normom nije dopušteno. Ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi, pa time niti odluka o proglašenju ovrhe nedopuštenom ili odluka o utvrđenju da je treća osoba vlasnik nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 101. Ovršnog zakona. Na ovo ne utječe niti zabilježba spora upisana na nekretnini nakon provedene zabilježbe ovrhe.

5. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

5.1. da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

5.2. da u odnosu na ta pitanja i razloge važnosti kojima su obrazložena ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlozi ne ispunjavaju pretpostavke za njihovu dopuštenost.

6. Valja, pored navedenog, ovdje imati na umu:

6.1. da se, uostalom, što nije ništa manje bitno za odluku o dopuštenju revizije, ovaj postupak, po svojoj prirodi, ne može poistovjetiti, kako bi to predlagatelji htjeli (navodom o važnosti postavljenih pitanja: samo tvrdnjom da o njima „nema prakse revizijskog suda“), onome što je svojstveno samo oglednom postupku kojeg uređuju odredbe čl. 502.i do 502.n ZPP-a, a (tek) u kojemu bi Vrhovni sud Republike Hrvatske imao ovlasti i mogao odlučivati (izraziti shvaćanje) u slučaju kakav je ovdje (kada, kako se ističe, jedino ili samo “ne postoji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske”) - o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava u situaciji kada ne postoji (bar na to ovdje ne ukazuju predlagatelji) nesigurna i neujednačena sudska praksa,

6.2. da se odluke drugih sudova na koje se predlagatelji pozivaju, dajući im razlog važnosti za postavljena pitanja - jer da se mogu uspoređivati sa ovdje osporenom presudom, sa ovom ne mogu uspoređivati: one su donesene u drugačijem činjeničnom okruženju, odnosno temeljene su na okolnostima specifičnim za postupak u kojemu su donesene.

7. Stoga je prijedloge za dopuštenje revizije I. tužitelja i II. tužitelja te III. tužiteljice valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.