Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kž-4/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Sonje Brešković Balent kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog VD i dr., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi 1. okrivljenog VD i 2. okrivljenog GD, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj: K-173/2021 od 28. listopada 2022, u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog VD i 2. okrivljenog GD kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. okrivljeni VD i 2. okrivljeni GD svaki zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pa je 1. okrivljeni VD na temelju odredbe članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i po članku 56. KZ/11 1. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. 2: okrivljeni GD je na temelju odredbe članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i po članku 56. KZ/11 2. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08, nalaže se 1. okrivljenom VD da na ime troškova kaznenog postupka s naslova paušala isplati ovom sudu iznos od 500,00 kuna (slovima: petsto kuna) / 66,40 eura[1] (slovima: šezdeset šest eura i četrdeset centi ), te 2. okrivljenom. GD da na ime troškova kaznenog postupka s naslova paušala isplati ovom sudu iznos od 300,00 kuna (slovima: tristo kuna) / 39,84 eura[2] (slovima: trideset devet eura i 84 centi), te su dužni solidarno naknaditi nužne izdatke oštećenika, i nužne izdatke i nagradu njegovog opunomoćenika o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje.

4. Protiv presude žalbu je podnio 1. okrivljeni VD putem branitelja Dalibora Divića, odvjetnika iz Bjelovara zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Protiv presude 2. okrivljeni GD podnio je žalbu osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbe nije podnesen.

7. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalbe 1. okrivljenog VD i 2. okrivljenog GD nisu osnovane.

9. Nije u pravu 1. okrivljeni VD kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9.1. 1. okrivljenik u žalbi ne navodi koju postupovnu povredu je prvostupanjski sud počinio, međutim,, iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2 ZKP/08, jer da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda da je iz spisa predmeta trebalo izdvojiti kao nezakonite dokaze njegovu privatnu snimku oštećenikovog ponašanja.

9.2. Prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 431. stavak 3. ZKP/08 iz spisa predmeta izdvojio kao nezakonit dokaz video-zapis snimke uznemiravanja 1. okrivljenika VD od strane oštećenika FD jer da se radi o nezakonitom dokazu jer je pribavljen povredom Ustava, zakonom ili međunarodnim pravom na pravo nepovredivost osobnog i obiteljskog života, a u smislu odredbe članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08. Ističe da video-zapis snimke uznemiravanja 1. okrivljenog od strane oštećenika FD je snimka nastala bez pristanka oštećenika FD, bez naloga suca istrage, odnosno bez pristanka oštećenika, čime je povrijeđeno pravo oštećenika na nepovredivost njegovog osobnog i obiteljskog života. S druge strane 1. okrivljenik u žalbi ističe da se radi o zakonitoj snimci i da sud navedene snimke pogrešno smatra nezakonitim dokazom.

9.3. Međutim, nije u pravu 1. okrivljenik kada navodi u odnosu na njegovu privatnu snimku oštećenika nastalu bez znanja i pristanka oštećenika, da je udovoljeno zakonom propisanim uvjetima iz članka 10. stavak 3. ZKP/08 temeljem kojih bi bilo moguće taj dokaz konvalidirati.

9.4. U prvom redu valja naglasiti da se radi o snimci koju je učinio 1. okrivljenik a koja je sačinjena bez naloga suca istrage i bez znanja i odobrenja oštećenika, koja je stoga očito pribavljena povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenog prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, zaštićenog odredbom članka 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135, 97, 8/98, - pročišćeni tekst 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst 28/01, 41/01, - pročišćeni tekst 55/01, - ispravak 76/01, 85/10, i 5/14 – pročišćeni tekst). Stoga nije sporno da je ovdje riječ o nezakonitom dokazu i to temeljem odredbe članka 10. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

9.5. Sukladno odredbi članka 10. stavak 3. ZKP/08 takav dokaz, koji je izvorno nezakonit, neće se smatrati nezakonitim dokazom u postupku za teže oblike kaznenih djela, iz nadležnosti županijskog suda, kod kojih interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava okrivljenika, a što u konkretnom slučaju nije.

9.6. Zbog navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te je ispravno iz spisa predmeta izdvojio kao nezakonit dokaz video-zapis snimke uznemiravanja 1. okrivljenika od strana oštećenika FD.

10. 2. okrivljenik GD ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, a iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

10.2. Nadalje, nisu u pravu 1. i 2. okrivljenici kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.3. Prvostupanjski sud je u ovom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da su 1. i 2. okrivljenici počinili kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude te je za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.4. 1. i 2. okrivljenici poriču učin kaznenog djela koje im se stavlja na teret, navodeći da nisu prijetili oštećeniku, a prvostupanjski sud njihove obrane ne prihvaća, smatrajući ih usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti, jer suprotno proizlazi iz iskaza oštećenika FD koji je jasno i okolnosno opisao sporni događaj sa okrivljenicima, a koji iskaz oštećenika je potvrdio svjedok LD koji je naveo da je oštećenik bio uznemiren zbog ponašanja 1. i 2. okrivljenika te je ispričao što su mu okrivljenici rekli.

10.5. Naime, nesporno je da između 1. i 2. okrivljenika i oštećenika postoji sukob od ranije te da okrivljenicima smeta uznemiravanje od strane oštećenika, dok s druge strane oštećenik je nezadovoljan postupanjem okrivljenika i to prvenstveno 1. okrivljenika za kojeg je naveo da ga snima bez njegovog pristanka, zbog čega su među njima gotovo svakodnevne svađe. Oštećenik je iznio razloge za sumnju da su mu upravo okrivljenici otrovali mačke i psa te je priložio i veterinarsku potvrdu o liječenju psa, iz koje je razvidno da je pas obolio uslijed djelovanja otrova. Okrivljenici su porekli da su to učinili, međutim, oštećenik navodi da su mu se okrivljenici obratili i to 1. okrivljeni VD da mu je rekao " otrovao sam ti psa i mačku, otrovati ću i tebe i tvoje sve, a sa mnom ćeš imati posla", dok mu je 2. okrivljeni GD također rekao "sredili smo mačke, sredili smo psa, sredit ćemo i tebe jebem ti mater ustašku" pri čemu je naveo da su ga te riječi uznemirile, pa je i ocjena ovog drugostupanjskog suda da su takvim postupanjem 1. i 2. okrivljenici ostvarili sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, jer se nesporno radi o ozbiljnoj prijetnji koja je oštećenika ustrašila i uznemirila, zbog čega ih je ispravno prvostupanjski sud proglasio krivima za to kazneno djelo i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi iznio je u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Zbog navedenog nije osnovana žalba 1. i 2. okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

12. Iako se okrivljenici ne žale zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08), to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

12.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne okrivljenicima, prvostupanjski sud je 1. okrivljeniku kao olakotno cijenio raniju neosuđivanost, obiteljske i materijalne prilike, te da je na počinjenje djela bio motiviran ponašanjem oštećenika koji je prethodno verbalno napao njegovu majku i obraćao mu se pogrdnim riječima, dok mu je kao otegotno cijenjena upornost u počinjenju kaznenog djela a 2. okrivljeniku je kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost te obiteljske i materijalne prilike, da se radi o osobi starije životne dobi, narušenog zdravlja, te da je kazneno djelo počinio isprovociran od strane oštećenika, pa je stoga prvostupanjski sud 1. i 2. okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od po tri mjeseca i izrekao im uvjetne osude na način da se kazna zatvora na koje su osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

13. Takovim kaznama, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja (članak 41. KZ/11).

14. Nadalje, nije u pravu niti 2. okrivljenik kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

15. Naime, prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 148. stavak 3. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 obvezao 2. okrivljenika na naknadu troškova kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu u iznosu od 300,00 kuna, odnosno 39,84 eura te je obvezao 1. i 2. okrivljenika solidarno naknaditi nužne izdatke oštećenika i nužne izdatke i nagradu njegovog punomoćnika u visini koji troškovi će biti određeni posebnim rješenjem.

16. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud obvezao 2. okrivljenika na naknadu troškova kaznenog postupka, koji se odnosi na paušalnu svotu u iznosu od 300,00 kuna odnosno 39,84 eura, a koji troškovi su ispravno određeni s obzirom na trajanje i složenost ovog kaznenog postupka i sukladno imovinskim prilikama 2. okrivljenika te plaćanjem troškova kaznenog postupka neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje 2. okrivljenika kao i osoba koje je dužan uzdržavati.

17. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše