REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 43 Pž-5023/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Marine Veljak, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CIGLANA-SINJ d.d. u stečaju iz Sinja, Put Ruduše 44, OIB 88402359413, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika DRAGA-SADRA d.o.o. Sinj, Glavice 696, OIB 11185443347, kojeg zastupa punomoćnik Igor Buturac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 5.370.000,00 kn / 712.721,48 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-126/21-39 od 17. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-126/21-39 od 17. listopada 2022.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 83.906,25 kn (osamdesettritisućedevetstošest kuna i dvadesetpet lipa) / 11.135,96 EUR (jedanaesttisućastotridesetpet eura i devedesetšest centi), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-126/21-39 od 17. listopada 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Dužan je tuženik, na ime troškova svrhovito uloženih sredstava na djelu eksploatacionog polja gipsa Stipanović greben-zapad, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 5.370.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. listopada 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine do konačne isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do konačne isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, ponavljajući navode koje je već isticao tijekom prvostupanjskog postupka.

Tužitelj osporava ocjenu prvostupanjskog suda da je nastupila zastara, navodeći da je tuženik svojim postupanjem te podnošenjem zahtjeva kojim je tražio produženje rokova tek rješenjem od 23. studenog 2009. ishodio rudarsku koncesiju, slijedom čega zastarni rok, budući da se nisu ostvarili razlozi za tijek zastarijevanja, do navedenog datuma nije ni počeo teći. Tužitelj naglašava da je rješenjem Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske od 24. studenog 2003. tužitelju bila oduzeta eksploatacija gipsa na polju Stipanovića greben, dok je tuženiku odobrena eksploatacija na proširenom polju na području Grada Sinja, da je rješenjem Ministarstva Gospodarstva Republike Hrvatske od 25. studenog 2003. utvrđeno pravo tužitelja da mu tuženik, do podnošenja zahtjeva za dodjelu rudarske koncesije, a najkasnije do 31. listopada 2004., naknadi svrhovito uložena sredstva u istraživanja i u sva dotadašnja ulaganja u eksploatacijsko polje gipsa Stipanovića greben, odnosno na proširenje eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben-zapad, ali da su pravni učinci tog rješenja odgođeni do konačne odluke po tužbi Ciglane Sinj d.d. podnesenoj Upravnom sudu Republike Hrvatske. Kako je tek rješenjem od 3. studenog 2009. temeljem provjerenog rudarskog projekta tuženiku dodijeljena rudarska koncesija na eksploatacijskom polju Stipanovića greben-zapad, a tuženik je tužitelju bio dužan naknaditi troškove svrhovito uloženih sredstava na eksploatacijskom polju Stipanovića greben-zapad do podnošenja zahtjeva za rudarsku koncesiju, prigovor zastare je, po ocjeni tužitelja, neosnovan. Nadalje, tužitelj tvrdi i da je na okolnost vrste i vrijednosti svrhovito uloženih sredstava dostavio dokumentaciju iz koje se na neprijeporan način može utvrditi da je tužitelj na dijelu eksploatacijskog polja u svrhu proširenja eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben-zapad uložio sredstva po osnovi rješavanja imovinsko pravnih odnosa u pogledu određivanja naknade za zemljište kao i praćenje kupoprodajne cijene radi eksploatacije sadre na području Stipanovića greben u Glavicama tako što je platio kupoprodajnu cijenu zemljišta te porez na promet nekretnina i da je proveo istraživanje na istražnom prostoru Stipanovića greben, što sve predstavlja svrhovito uložena sredstva. Pritom naglašava da se bio usprotivio tuženikovom zahtjevu od 16. srpnja 2003. za proširenje eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben-zapad, podnošenjem kojeg je po mišljenju tužitelja tuženik tužitelju priznao svrhovito uložena sredstva na dijelu eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben koji je obuhvaćen proširenjem eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben-zapad, za koje tužitelj nije ishodio rudarsku koncesiju za izvođenje rudarskih radova. Smatra da se iz isprava koje je dostavio u spis može utvrditi da je platio naknadu odnosnu kupoprodajnu cijenu nekretnina na kojima je proveo istraživanje, kao i porez na promet po osnovi rješavanja imovinskopravnih odnosa na eksploatacijskom polju Stipanovića Greben, koje radnje, uz dokaze o provedenom istraživanju na tom području, također predstavljaju svrhovito uložena sredstva koja je tuženik obvezan naknaditi tužitelju.

Nadalje, tužitelj ukazuje na činjenicu da su u ovom postupku provedena dva sudska vještačenja (vještak Ožanić i vještak Goran Mazija), koja su međusobno u opreci, zbog čega je tužitelj na ročištu 10. ožujka 2022. na iste okolnosti predložio provesti novo vještačenje po novom vještaku, što je prvostupanjski sud neosnovano odbio. S obzirom na sumnju vještaka Gorana Mazije u vjerodostojnost Elaborata kojeg je tužitelj dostavio u spis, tužitelj ustraje kod prijedloga da sud od Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske zatraži da se u dokazne svrhe za potrebe vještačenja koristi i Elaborat o rezervama mineralne sirovine na eksploatacijskom polju Stipanovića greben, koji prijedlog je prvostupanjski sud također odbio, iako je prema stanju predmeta i izvedenih dokaza tom tužiteljevom prijedlogu trebao udovoljiti.

Zbog navedenog predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i zahtijeva naknadu troška žalbe za sastav tužbe s PDV-om i troška sudske pristojbe.

Tužitelj posebno naglašava da je u vezi toga predložio donijeti i privremenu mjeru, o kojoj prvostupanjski sud nije uopće odlučio.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu navodeći da tužitelj ponavlja neistinite činjenične navode, naglasivši da bi prema Zakonu o rudarstvu tužitelj imao pravo na svrhovito uložena sredstva u istražne radove te da je Zakonom o rudarstvu i podzakonskim propisima određeno što su to istražni radovi. Tužitelj nije dostavio dokaze o učinjenom trošku istražnih radova, štoviše, dostavio je lažni elaborat o provedenim istraživanjima, budući da je u dostavljeni Elaborat o provedenim istraživanjima umetnuo podatke s drugog eksploatacijskog polja, polja Koića Greda. Budući da se takvi elaborati uvezuju, to se nije moglo dogoditi slučajno. Također nije točno da su dva vještačenja u spisu (Ožanić i Goran Mazija) oprečna. Naime Društvo Vještačenja Ožanić nije dovršilo vještački nalaz jer je umro vještak koji je na tome radio, a drugi vještak, Ožanić, nije htio postupiti po nalozima Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, nije postupio po nalogu za vještačenje nego je samovoljno vještačio naknadu štete. Sudski vještak Goran Mazija vještačio je sukladno rješenju suda i pravilima struke u pisanom obliku te na glavnoj raspravi usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje te odgovorio na sve upite sudionika u postupku.

Osim toga, tuženik navodi da se u odnosu na njega tužitelj već duže vrijeme ponaša šikanozno pokrenuvši protiv njega šezdesetak raznih sporova (upravnih, ustavnih) koje je sve pravomoćno izgubio te iznosi i neistinite tvrdnje da tuženik eksploatira čestice koje su tužiteljevo vlasništvo. Tuženik ustraje kod tvrdnje da je sam u cijelosti izvršio istraživanje čestice koju eksploatira te smatra da tužitelj nije dokazao da je u okviru navodnih svojih istraživanja uložio svrhovita sredstva koja bi imao pravo potraživati od tuženika i da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nastupila zastara, slijedom čega predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu i zahtijeva naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 83.906,25 kn.

4. Ovaj sud je prvostupanjsku presudu ispitao na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda i rješenje nisu zahvaćeni bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onima na koje ukazuje žalitelj. Žalitelj neosnovano ističe da u obrazloženju presude nisu sadržani razlozi o odlučnim činjenicama, da je presuda nejasna, nerazumljiva i kontradiktorna te da je nije moguće ispitati. Izreka pobijane presude je jasna, razumljiva i ni u čemu ne proturječi ni sama sebi ni razlozima presude navedenim u obrazloženju.

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev utemeljio na tvrdnji da mu tuženik, kao novi nositelj odobrenja eksploatacijskog polja, nije naknadio troškove svrhovito uloženih sredstava na dijelu eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben koji je obuhvaćen proširenjem eksploatacijskog polja Stipanovića greben-zapad, a koji troškovi sveukupno iznose 5.370.000,00 kn.

Tuženik smatra da je nastupila zastara utuženog potraživanja, a da tužbeni zahtjev nije osnovan i iz razloga što tužitelj nije dokazao koji su to troškovi ni njihov iznos.

Prvostupanjski sud je, zaključivši da se radi o tražbini iz ugovora o prometu robe i usluga koja u smislu čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO/05) zastarijeva u roku od tri godine, na što upućuje čl. 32. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 35/95; dalje: ZOR), tužiteljev zahtjev odbio utvrdivši da je nastupila zastara, uz napomenu da je tužbeni zahtjev neosnovan i iz razloga što nema relevantnih dokaza iz kojih bi sud mogao utvrditi koja su to svrhovito uložena sredstva u istražne radove.

8. Prije svega treba napomenuti da je tužitelj svoju tužbu od 19. studenog 2010. kvalificirao kao tužbu radi naknade štete, što ne odgovara njenom sadržaju ni tužbenom zahtjevu.

Predmet spora je isplata novčanog iznosa na ime troškova svrhovito uloženih sredstava na dijelu eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben-zapad, tuženiku naložena rješenjem Ministarstva gospodarstva od 25. studenog 2003., utemeljenog na odredbi čl. 32. st. 2. Zakona o rudarstvu, prema kojoj tužitelj, s obzirom na to da je pri istraživanju i ishođenju odobrenja eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben, prije nego mu je to polje oduzeto, utrošio određena novčana sredstva, ima pravo na naknadu svrhovito uloženih sredstava od novog nositelja odobrenja tog eksploatacijskog polja, u ovom postupku tuženika.

9. U točki 5. rješenja Ministarstva gospodarstva klasa: UO/I-310-01-03/133 ur. broj 526-04-03-13 od 25. studenog 2003. (list 10.-12. spisa) kojim je tuženiku odobreno prošireno eksploatacijsko polje gipsa Stipanovića greben-zapad navedeno je da je Draga Sadra d.o.o., u ovom postupku tuženik, dužna do dana podnošenja zahtjeva za dodjelu rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova na eksploatacijskom polju gipsa Stipanovića greben-zapad, a najkasnije do 31. listopada 2004., Ciglani Sinj d.d., ovdje tužitelju, naknaditi svrhovito uložena sredstva na dijelu eksploatacijskog polja gipsa Stipanovića greben trgovačkom društvu Ciglana – Sinj d.d. iz Sinja.

Protiv navedenog rješenja nije dopuštena žalba već se može pokrenuti upravni spor.

Budući da je, nezadovoljna tim rješenjem, Ciglana – Sinj d.d. 29. prosinca 2003. Upravnom sudu Republike Hrvatske podnijela tužbu u kojoj predlaže odgodu izvršenja tog rješenja do presude Upravnog suda Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske je 22. siječnja 2004. donijelo rješenje kojim je odredilo da se pravni učinci odnosno izvršenje rješenja od 25. studenog 2003. odgađaju do konačne sudske odluke po tužbi podnesenoj Upravnom sudu Republike Hrvatske predmet broj Us-11749/2003-3 na rješenje Ministarstva gospodarstva klasa: UO/I-310-01-03/133 ur. broj 526-04-03-13 od 25. studenog 2003.

10. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je zbog tuženikovog postupanja, konkretno zbog podnošenja zahtjeva kojima je tražio produženje roka za podnošenje zahtjeva za dodjelu rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova zbog čega je ishodio rudarsku koncesiju tek rješenjem od 23. studenog 2009., zastarni rok do navedenog datuma nije ni počeo teći.

Prvostupanjski sud je, u odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdivši da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. studenog 2010., a da su prema rješenju Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Zagreb od 22. siječnja 2004. pravni učinci, odnosno izvršenje rješenja Ministarstva gospodarstva od 25. studenog 2003 odgođeni do konačne sudske odluke po tužbi Ciglane Sinj d.d. podnesene Upravnom sudu Republike Hrvatske te da je presudu Upravnog suda Republike Hrvatske od 23. veljače 2005. kojom se njegov zahtjev odnosno tužba odbija tužitelj zaprimio 23. svibnja 2005. (prema datumu iz dostavnice na koju se tuženik poziva kojeg tužitelj nije osporio), pravilno zaključio da je pravni učinak točke 5. rješenja Ministarstva gospodarstva od 25. studenog 2003., odgođen do 23. svibnja 2005., kada je tužitelj zaprimio navedenu odluku, što znači da tuženiku od navedenog datuma počinje teći rok za naknadu svrhovito uloženih sredstava.

11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i da je nastupila zastara, iako se pogrešno pozvao na odredbu čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

Prije svega, s obzirom na to da je tuženikova obveza prema tužitelju nastala 25. studenog 2003., na njihov odnos se primjenjuje stari Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje: ZOO/91).

Pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o međusobnim tražbinama iz ugovora o prometu robe i usluga, odnosno o potraživanju tužitelja na ime usluga iz ugovora o prometu robe i usluga.

Radi se o potraživanju utemeljenom na zakonu, konkretno na odredbi čl. 32. st. 1. i 2. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 35/95 i 114/01; dalje: ZOR) koja glasi: „Ako je zahtjev za odobrenje eksploatacijskog polja podnijelo trgovačko društvo odnosno obrtnik za prostor na kojem je prethodno obavio istraživanje, odobrenje će se izdati tom trgovačkom društvu odnosno obrtniku, ako ispunjavaju propisane uvjete za eksploataciju (st. 1.). Ako trgovačko društvo odnosno obrtnik iz stavka 1. ovog članka ne ispunjavaju propisane uvjete za eksploataciju, trgovačko društvo odnosno obrtnik koji dobije odobrenje za eksploataciona polje dužan je trgovačkom društvu odnosno obrtniku koji je obavio istraživanje mineralnih sirovina nadoknaditi svrhovito uložena sredstva u istražne radove (st. 2.).

Budući da nije riječ o obvezi iz ugovora o prometu robe i usluga, nego je tuženikova obveza nastala na temelju zakona, a Zakonom o rudarstvu nije određen neki drugi rok zastare, po ocjeni ovog suda vrijeme potrebno za zastaru tužiteljevog potraživanja određeno je općim zastarnim rokom kojeg propisuje odredba čl. 371. ZOO/91 prema kojoj potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

S obzirom da je pravni učinak točke 5. rješenja Ministarstva gospodarstva od 25. studenog 2003., prema kojem je trgovačko društvo Draga Sadra d.o.o. dužno do dana podnošenja zahtjeva za dodjelu rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova na eksploatacijskom polju Stipanovića greben zapad, a najkasnije do 31. listopada 2004. nadoknaditi svrhovito uložena sredstva trgovačkom društvu Ciglani Sinj d.d., produljen do donošenja konačne sudske odluke Upravnog suda, a to je 23. veljače 2005. odnosno 23. svibnja 2005., kada je tužitelj zaprimio navedenu odluku, tuženiku je tog dana počeo teći rok za ispunjenje obveze iz čl. 32. st. 2. ZOR-a, a istekao je 23. svibnja 2010.

Budući da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 362. ZOO/91), u ovom slučaju 24. svibnja 2010., a tužba je u ovom predmetu podnesena 19. studenog 2010., u trenutku kad je tužba podnesena utuženo potraživanje je već bilo zastarjelo.

12. Zbog osnovanosti prigovora zastare nije nužno detaljno analizirati ostale žalbene navode, ali ipak se napominje da tužitelj neosnovano smatra da je na okolnost vrste i vrijednosti svrhovito uloženih sredstava dostavio potrebnu dokumentaciju. On je naime dostavio isprave koje se odnose na ulaganje sredstava po osnovi rješavanja imovinsko pravnih odnosa u pogledu određivanja naknade za zemljište kao i plaćanje kupoprodajne cijene zemljišta i poreza na promet nekretnina, što ne predstavlja svrhovito uložena sredstva koja mu je obvezan naknaditi tuženik. Naime, prema Zakonu o rudarstvu trgovačko društvo odnosno obrtnik koji dobije odobrenje za eksploataciono polje dužan je trgovačkom društvu odnosno obrtniku koji je obavio istraživanje mineralnih sirovina nadoknaditi svrhovito uložena sredstva u istražne radove, a ne u rješavanje imovinsko pravnih odnosa vezanih za eksploataciju.

Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

U konkretnom slučaju tužitelj u spis nije dostavio isprave iz kojih se na neprijeporan način može utvrditi iznos svrhovito uloženih sredstava u istražne radove.

13. Neosnovano tužitelj tvrdi i da su u ovom postupku provedena dva sudska vještačenja (vještak Ožanić i vještak Goran Mazija), koja su međusobno u opreci. Društvo Vještačenja Ožanić po sudskom vještaku Đuri Bodrožiću nije provelo vještačenje do kraja jer je sudski vještak Đuro Bodrožić umro, nakon čega je sud povjerio vještačenje sudskom vještaku Goranu Maziji, koji je utvrdio da tužitelj nije dostavio isprave koje dokazuju koje je istražne radove na eksploatacionom polju Stipanovića greben-zapad obavio, dok se u elaboratu kojeg je dostavio kao dokaz, koji nema ni ovjeru Ministarstva, spominju neke druge bušotine, na eksploatacionom polju Koića greda. Konačno, tužitelj nije ni ustvrdio da je svoj elaborat i druge isprave vezane za istraživanja na eksploatacionom polju Stipanovića greben-zapad predao tuženiku na raspolaganje, a svjedok Ivan Marunica, tužiteljev direktor od 1988. do 2005. godine je na ročištu 12. svibnja 2022. između ostalog izjavio: „Ja nisam nikome dao taj elaborat koji se odnosi na rezerve i kvalitetu gipsa, jer sam otišao iz Ciglane 2005., a kako bi dao uopće nekome taj elaborat koji nam to oduzima, odnosno ne bi dao ni drugima, a ovima posebno.“

14. Protiv odluke o parničnom trošku žalitelj nije iznio ni jedan konkretan prigovor.

15. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pravilna i valjano obrazložena.

16. Slijedom iznijetog, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je u cijelosti, uključujući i odluku o parničnom trošku koja je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pravilna i valjano obrazložena, potvrđena.

17. Osnovano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o prijedlogu za određivanje privremene mjere koju je tužitelj predložio podneskom od 31. svibnja 2012. (list 357.-361. spisa) pa se prvostupanjski sud upućuje o tome odlučiti.

Zagreb, 31. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić

.