REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1041/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. u Z., A. l. u., Z., , OIB …, koga zastupa punomoćnica B.-I. S., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1597/2022-2 od 10. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2336/2020-30 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se prihvaća, preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1597/2022-2 od 10. svibnja 2022. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2336/2020-30 od 25. ožujka 2022. i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je zaključen 1. ožujka 2013., a koji je tuženik dao tužitelju odlukom od 1. travnja 2020. kao i zahtjev da se tuženiku naloži vratiti tužitelja u radni odnos na poslove Položaj I. vrste- voditelj pododsjeka – voditelj tehničke službe te zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 670,25 eura (5.050,00 kn), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“I/ Utvrđuje se da izvanredni otkaz Ugovora o radu koji je zaključen između stranaka dana 1. ožujka 2013. i koji otkaz je tuženik S. u Z., A. l. u., Z., OIB: … dao tužitelju V. B. iz Z., OIB: …, Odlukom od dana 1. travnja 2020. nije dopušten.

II/ Nalaže se tuženiku S. u Z., A. l. u., Zagreb, OIB: … da tužitelja V. B. iz Z., OIB: …, vrati u radni odnos na poslove Položaj I. vrste – voditelj pododsjeka – voditelj tehničke službe, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2013.g., kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.”

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, a sadržajem revizije ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a.

6.1. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda je razumljiva i dostatno obrazložena te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a. Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2020. i vraćanje tužitelja na posao. 8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

-da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu voditelja tehničke službe,

-da je tuženik 30. siječnja 2019. i 4. ožujka 2020. izdao tužitelju upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa,

-da je tuženik 16. ožujka 2020. donio Odluku o privremenoj organizaciji rada – epidemija Covid-19,

-da je tuženik 30. ožujka 2020. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,

-da je tužitelj, nakon što je poslodavac pokrenuo postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu, počinio daljnje povrede zbog kojih je tuženik 1. travnja 2020. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

-da se tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2020. stavljaju na teret sljedeće povrede: da je 17., 18. i 19. ožujka 2020. došao na posao i time prekršio Odluku o privremenoj organizaciji rada zbog epidemije Covid-19 od 16. ožujka 2020. ugrozivši svoje zdravlje i zdravlje drugih; da je 20. veljače 2020. (u okviru postupka redovitog otkazivanja) izjavio da predaje poslodavcu sve ključeve svih lokacija Akademije, a da nije predao sve ključeve te da je o tome dao neistinitu izjavu prilikom primopredaje,

-da iz Odluke o privremenoj organizaciji rada zbog epidemije Covid-19 od 16. ožujka 2020. proizlazi da se navedena odluka primjenjuje za period od 16. ožujka 2020.do 30. ožujka 2020., da se njome osigurava redovno poslovanje administrativnih, pomoćnih i tehničkih službi, da su svi zaposlenici administrativnih službi kojima je to s obzirom na opis poslova radnog mjesta primjenjivo, dužni raditi od kuće te biti dostupni putem telefona i e-maila poslodavcu, da su svi zaposlenici tehničke službe dužni biti dostupni putem telefona i e-maila, a domari po lokacijama ALU dužni su obavljati dnevni pregled zgrada lokacija za koje su zaduženi po usmenom naputku Uprave, da su svi nenastavni zaposlenici dužni odazvati se pozivu poslodavca za dolazak na radno mjesto u slučaju potrebe i hitnoće obavljanja radnih zadataka koje nije moguće obaviti od kuće,

-da je tužitelj došao na posao u dane 17., 18. i 19. ožujka 2020. iako je u to vrijeme bila na snazi Odluka o privremenoj organizaciji rada zbog epidemije Covid-19 od 16. ožujka 2020.,

-da je tužitelj zadržao ključ od svoga ureda iako se od njega tražilo da se razduži sa svim ključevima,

-da je tuženik još 20. veljače 2020. rekao tužitelju da nije dužan dolaziti na posao, a da u tom trenutku nije bila donesena odluka o otkazu temeljem koje bi tužitelj bio dužan prestati raditi,

-da je tužitelj dopisom od 17. ožujka 2020. obaviješten da je u tijeku postupak oko utvrđivanja povreda iz radnog odnosa te da nije dužan dolaziti u prostorije poslodavca radi obavljanja poslova,

-da se sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća nije protivio otkazivanju ugovora o radu tužitelju.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev prihvatili, jer su zaključili da povrede koje se tužitelju stavljaju na teret ne opravdavaju izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Smatraju da iz tuženikove Odluke o privremenoj organizaciji rada zbog epidemije Covid-19 od 16. ožujka 2002. ne proizlazi da se zaposlenicima tehničke službe izričito zabranjuje dolazak na posao, a da su domari (kojima je tužitelj bio nadređen kao voditelj tehničke službe) bili dužni obavljati pregled zgrada. To tim više što je iz e-maila od 13. ožujka 2020. razvidno da pojedini voditelji službe dolaze na posao (a tužitelj je bio voditelj tehničke službe). Nadalje, ocjenjuju da ni činjenica da je tužitelj zadržao primjerak ključeva svog ureda, iako je izjavio da predaje sve ključeve, ne predstavlja takvu povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje bi bilo dopušteno izvanredno otkazati ugovor o radu, jer je tužitelju, suprotno zakonu, još 20. veljače 2020. rečeno da nije dužan dolaziti na posao, a obveza je poslodavca da radniku da posao.

10. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. U izreci Odluke o privremenoj organizaciji rada - epidemija Covid-19 od 16. ožujka 2020. (dalje: Odluka), a koju je tuženik donio radi „osiguravanja redovnog poslovanja administrativnih, pomoćnih i tehničkih službi u razdoblju od 16. ožujka 2020. u minimalnom trajanju do 30. ožujka 2020.“ navodi se: „...svi zaposlenici tehničke službe dužni su biti dostupni putem telefona i e-maila. Domari po lokacijama ALU dužni su obavljati dnevni pregled zgrada lokacija za koju su zaduženi po usmenom naputku Uprave. Svi nenastavni zaposlenici dužni su odazvati se pozivu poslodavca za dolazak na radno mjesto u slučaju potrebe i hitnoće obavljanja radnih zadataka koje nije moguće obaviti od kuće. Svi nenastavni zaposlenici dužni su pratiti svoje e-mailove te obavijesti na službenoj web stranici Akademije posebice one vezane uz organizaciju rada....“.

12. Nadalje, u obrazloženju navedene Odluke od 16. ožujka 2020. navodi se da je poslodavac zbog bitno promijenjenih okolnosti, a koje se nisu mogle unaprijed predvidjeti ili spriječiti, obzirom na proglašenu epidemiju i pandemiju zaraznom bolešću, odredio mjesto i način obavljanja rada te da je na taj način osigurao u najvećoj mogućoj mjeri redovno poslovanje nenastavnih službi, ali stavljajući na prvo mjesto zdravlje radnika koji bi svojim dolaskom na posao, posebice putem javnog prijevoza, kršili epidemiološke preporuke i ugrožavali vlastito zdravlje i zdravlje ostalih ljudi iz okoline. Tuženik se pri tome pozvao na odredbu čl. 7. st. 3. Zakona o radu i obvezu poslodavca da organizira i provodi zaštitu na radu, vodeći računa o prevenciji rizika te provođenju zaštite na radu u promijenjenim okolnostima.

13. Iz sadržaja navedene Odluke ne proizlazi da je zaposlenicima ostavljena mogućnost izbora hoće li u novonastaloj situaciji izazvanoj pandemijom Covid-19 dolaziti na posao. Iz citirane Odluke od 16. ožujka 2020. jasno proizlazi da je tužitelj kao voditelj tehničke službe odnosno nenastavno osoblje bio dužan biti dostupan putem telefona i e-maila te da je na poziv poslodavca za dolazak na radno mjesto (u slučaju potrebe i hitnoće obavljanja radnih zadatka) bio dužan odazvati se tom pozivu i doći na radno mjesto. Nije od značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari e- mail od 13. ožujka 2020. na koji se pozivaju nižestupanjski sudovi, jer je isti poslan prije donošenja navedene tuženikove Odluke, a osim toga u tom se e-mailu navodi da u ponedjeljak (16.03.2020.) dolazi samo Uprava, tajnica, pojedini voditelji službe te da se zaposlenici upućuju da prate e-mailove i web stranicu zbog daljnjih uputa za utorak. Prema ocjeni ovog suda, kršenje navedene tuženikove Odluke kojom je određeno mjesto i način rada, a imajući u vidu kontekst vremena i situacije izazvane pandemijom Covid-19, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Zbog te povrede ostvarile su se zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, sve u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a. Treba još dodati da postupanje tuženika koji je prije donošenje odluke o otkazu, a vezano za postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu, obavijestio tužitelja da nije dužan dolaziti na posao te tražio da se razduži sa ključevima, ne može opravdati postupanje tužitelja protivno izvanrednim mjerama u organizaciji posla tijekom proglašene pandemije.

14. Budući da je, slijedom navedenog, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. u vezi s čl. 395. st. 3. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti.

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti izgubilo ovaj spor.

16. Sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u visini od 200 bodova (Tbr. 7. t. 2. Tarife), trošak sastava žalbe u visini od 60 bodova (Tbr. 10. t. 2. Tarife), trošak sastava revizije u visini od 80 bodova (Tbr. 10. t. 6. Tarife), sve uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42) te zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu (400,00 kn) i reviziju (400,00 kn), što ukupno iznosi 670,25 eura (5.050,00 kn).

17. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

Zagreb, 31. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.