REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4090/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, koga zastupa punomoćnica Jelena Sušilović Barić, odvjetnica u Zagrebu, Miramarska 24, protiv tuženika Općina Markuševac, OIB 26670454549, Maruševec, Maruševec 6, koga zastupa punomoćnik Marko Vukelić, odvjetnik u Rijeci, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, radi utvrđenja neosnovanosti otkaza ugovora, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5576/2021-3 od 17. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1837/2019 od 22. listopada 2021., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5576/2021-3 od 17. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1837/2019 od 22. listopada 2021. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je otkaz ugovora o osnivanju prava služnosti na javnim površinama sadržan u izjavi o otkazu o otkazu neosnovan i bez pravnog učinka.

2. Tuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

''Je li sama činjenica da je ugovor sklopljen, te da je usmjeren na osnivanje prava služnosti i stvaranje stvarnopravnog odnosa, dovoljan osnov da takav ugovor ne može prestati otkazom vodeći pri tom računa da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 220. ZV-a) jasno određeno da sam sklopljeni pravni posao o osnivanju prava služnosti ne predstavlja stvarnopravni, već samo obveznopravni odnos, jer tek upis u zemljišne knjige prava služnosti predstavlja konstitutivni element osnivanja tih služnosti?''

3. Obrazlažući važnost navedenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) predlagatelj se pozvao na više odluka revizijskog suda i viših sudova uz tvrdnju da nižestupanjske presude odstupaju od prakse revizijskog suda i da u odnosu na postavljeno pravno pitanje praksa viših sudova nije jedinstvena.

4. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog u kojem je predložio tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten te je zatražio trošak sastava odgovora na prijedlog.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje neosnovanosti otkaza ugovora o osnivanju prava služnosti na javnim površinama, a koji otkaz je tuženik izjavio tužitelju pozivom na odredbu čl. 212. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

7. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi, u bitnom, temelje na zaključku da se predmetni ugovor ne može otkazati sukladno odredbi čl. 212. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), jer je riječ o ugovoru koji je usmjeren na osnivanje prava služnosti.

8. Pobijana drugostupanjska presuda temelji se na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci broj Rev 998/2022-2 od 24. siječnja 2023., a prema kojem: ''...ugovor o osnivanju prava služnosti, iako se tim ugovorom i određuje trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti (čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje: ZVDSP), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti) ugovor o trajnom obveznom odnosu, koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO-a. Naime, ovim ugovorom nije uspostavljen trajni ugovorni odnos s postojanjem uzajamnih obveza ugovornih stranaka, već je taj ugovor usmjeren na stjecanje stvarnog prava, i egzistira sve do stjecanja prava služnosti, do kojeg ovisno o okolnostima slučaja i aktivnosti ugovornih stranaka dolazi uknjižbom...''. Prema tome, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Budući da, slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

10. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 31. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil