Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Kž-1080/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. P., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenog Z. P., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj K-150/2022 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog Z. P. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni Z. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, činjenično opisanog izrekom te presude. Temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljeni Z. P. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a temeljem članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora se zamjenjuje radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada. Na temelju članka 55. stavka 5. KZ/11 rad za opće dobro izvršiti će se u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima okrivljenika s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje time da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11, ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka u iznosu od 132,72 EUR¹ / 1.000,00 kn na ime sudskog paušala u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude podnio je žalbu okrivljeni Z. P. osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Također je protiv presude podnio žalbu okrivljenik, po branitelju M. M., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

4. Odgovor na žalbe okrivljenika podnio je državni odvjetnik u kojem je predloženo da se žalbe okrivljenika odbiju kao neosnovane i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

6. Žalbe okrivljenog Z. P. nisu osnovane.

7. S obzirom na to da iz sadržaja žalbe koju je osobno podnio okrivljenik proizlazi da se žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koju je žalbenu osnovu i branitelj okrivljenika podnio žalbu, a iste se sadržajno u bitnome međusobno podudaraju i nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedna žalba.

8. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 jer da je od strane prvostupanjskog suda optužba prekoračena kada je iz činjeničnog opisa ispustio dio inkriminacije "nazivao nesposobnom balavicom" i "da će ju prijaviti ministrici i dati u medije".

9. Naime, ovakva izmjena u činjeničnom opisu optužnice predstavlja samo preciziranje činjeničnog stanja koje nije imalo utjecaja na identitet optužnice, tako da se i nadalje presuda odnosi na djelo koje je predmet optužbe. O prekoračenju optužbe se može govoriti kada prvostupanjski sud izmijeni činjenični opis djela u pogledu odlučnih činjenica tako da se bez te izmjene ne bi radilo o inkriminiranom djelu ili kada se s tom izmjenom radi o drugom, ali ne i drugačijem kaznenom djelu od onoga iz optužnog akta. U konkretnom slučaju se ne radi o tome. Iz ovih razloga nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 8. ZKP/08.

10. Kada pobija utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu i tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio, žalitelj ustvari na subjektivan način preocjenjuje izvedene dokaze u ovom kaznenom postupku, odnosno, iskaze svih ispitanih svjedoka, a posebno iskaz oštećene I. I. S.

11. Okrivljenik ne negira da je inkriminiranog dana došao u ured oštećenice, djelatnice centra u O., koja je bila nadležna za postupanje prema njemu, jer je bio nezadovoljan činjenicom da je bila u nadzoru po anonimnoj prijavi kod njega bez najave i da ga je odbila s njegovim zahtjevom za jednokratnom naknadom. Jednako tako ne osporava da joj je rekao da je nesposobna i balavica te da će ju prijaviti ravnateljici, da se oštećenica uplašila, a kada mu je jedan od papira pao na pod, da je istrčala iz ureda vičući "upomoć" i "zovite policiju". Međutim, okrivljenik osporava da bi oštećenici prijetio, a činjenicu da je istrčala iz ureda i vikala "upomoć" obrazložio je na način da je to učinila zbog straha da će dobiti otkaz jer da će on otići kod ravnateljice i upozoriti ju na nepravilnost njenog rada.

12. Prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirao iskaz oštećenice te iskaze svjedoka M. V. G., M. J. i D. B., kako ponaosob tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, te je pravilno utvrdio, vezano za činjenični opis kaznenog djela, da je oštećenica I. I. S. iskazala okolnosno, uvjerljivo i životno, dakle, da je njen iskaz vjerodostojan. Osim toga, njen je iskaz potvrđen iskazima svjedoka M. V. G. i M. J. koje su čule kako u uredu oštećenice netko glasno viče, odnosno, da se čuje kako okrivljenik razgovara povišenim tonom.

13. Iz ovih razloga, pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenika koju je detaljno analizirao i doveo u vezu s iskazima oštećenice i svjedoka M. V. G. i M. J., ocijenio neuvjerljivom jer je u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima. Za takvo utvrđenje prvostupanjski je sud dao jasne i argumentirane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

14. U konkretnom slučaju je oštećena I. I. S. okolnosno i dosljedno iskazivala o postupcima koje je spram nje poduzimao okrivljenik kada je ušao u njezin ured, koje je riječi uputio i kako se osjećala zbog takvog njegovog ponašanja. Na temelju njenog iskaza, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana u službenim prostorijama centra, nezadovoljan provedenom kontrolom radi preispitivanja njegove naknade, u cilju da ustraši socijalnu radnicu I. I. S., ušao u njezin ured, galamio i agresivno nasrnuo na nju te krenuo prema njoj unoseći joj se u lice, mašući rukama ispred njene glave, stjerao ju u kut i rekao da će dobiti otkaz te istrgnuo papir iz ruke radi čega je pobjegla u hodnik i druge prostorije.

15. Dakle, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela prijetnje jer je okrivljenik oštećenici ozbiljno prijetio zlom da bi ju ustrašio, a kazneno djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom. Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žalitelja, dao argumentirane i dostatne razloge zbog kojih smatra da su u radnjama okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. Navedeno proizlazi iz iskaza oštećenice da je ponašanje okrivljenika bilo jako stresno za nju i da je bila jako uplašena i prestravljena. Takvo njezino stanje je bio razlog da istrči iz ureda, viče "upomoć" i "zovite policiju". Osim toga, svjedoci M. J. i M. V. G. su iskazale da je i na hodniku okrivljenik vikao na oštećenicu, bio je agresivan i obraćao joj se galameći.

16. I ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je cjelokupno ponašanje okrivljenika prema oštećenici u njenom uredu bilo takvo da je vidljiva njegova namjera da oštećenicu ustraši, prijetio joj je konkretnim zlom, a njegovo prije svega ponašanje i riječi koje joj je uputio su ozbiljno i objektivno podobni da izazovu osjećaj straha za sigurnost ne samo kod oštećenice nego i kod svakog prosječnog čovjeka. Pri tome nije odlučno da bi okrivljenik zaista i učinio ono čime prijeti. Iz ovih razloga, nije ostvaren ni žalbeni prigovor povrede Kaznenog zakona.

17. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud i pravilno donio odluku kada je okrivljeniku naložio plaćanje troškova kaznenog postupka na ime sudskog paušala u iznosu od 1.000,00 kuna, a koji trošak je odmjeren prema vremenskom trajanju i složenosti postupka. Potrebno je napomenuti da je člankom 148. stavkom 6. ZKP/08 propisano da ako se okolnosti lošeg imovnog stanja okrivljenika utvrde nakon donošenja odluke o troškovima, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi okrivljenika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka. Pri tome sud može od okrivljenika zatražiti dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od Porezne uprave.

18. Suprotno tvrdnji žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Ispravno je prvostupanjski sud na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima cijenio njegovu životnu dob, da je otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno i da je nezaposlen, a otegotnom okolnošću mu je cijenjeno da je do sada u više navrata osuđivan za kazneno djelo prijevare, kazneno djelo protupravno oduzimanje slobode i kazneno djelo iznude. Okrivljeniku je također otegotnom okolnošću cijenjeno njegovo držanje pred sudom jer je povišeno razgovarao i vikao zbog čega je bio upozoravan od strane raspravnog suca.

19. Cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom, a posebno posljedicama počinjenog kaznenog djela, prvostupanjski sud je osnovano temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te mu temeljem članka 55. KZ/11 izrečenu kaznu zatvora zamijenio radom za opće dobro. Tako izrečena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

20. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a navodima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević, v.r.