REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 160/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja Jasenke Žabčić članice vijeća Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz S. OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: … , koga zastupa punomoćnica B. B., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-660/2022-2 od 14. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2076/20-17 od 20. prosinca 2021. koja je ispravljena rješenjem tog suda broj P-2076/2020 od 16. ožujka 2022., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-660/2022-2 od 14. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2076/20-17 od 20. prosinca 2021. koja je ispravljena rješenjem tog suda broj P-2076/2020 od 16. ožujka 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio devet pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je naznačio razloge važnosti.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije (prvo, drugo, treće, četvrto, šesto i sedmo) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima gleda kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (odluke Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019.) a ne radi se o pravnim pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.
4. Pritom valja naglasiti da okolnost što je ugovor o kreditu ispunjen nema karakter zabrane manjeg značaja koja bi tužitelju odricala pravo na sudsku zaštitu bez isticanja zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredba po valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi bez unaprijed utvrđenih parametara promjene, a od koje pretpostavke polazi dio postavljenih pitanja.
5. Peto naznačeno pitanje u kojem predlagatelj polazi od tvrdnje da drugostupanjski sud nije obrazložio sve žalbene prigovore (što da je dovelo do bitne povrede odredaba parničnog postupka) je pitanje o odgovoru na koje ne ovisi odluka u sporu jer je sud u pobijanoj presudi sukladno čl. 375. st. 1. ZPP obrazložio žalbene navode koji su od odlučnog značaja stoga naznačeno pitanje nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.2. U odnosu na osmo naznačeno pitanje u kojem predlagatelj preispituje pravo na isplatu razlike između iznosa kamate ovisno o kamatnoj stopi treba reći da je ovaj sud u odluci Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. (kao i u Rev-871/2022-2 od 13. rujna 2022.) odbio reviziju u odnosu na naznačeno pitanje jer je zauzeo pravno shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Stoga je shvaćanje u pobijanoj odluci u kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelju iznose plaćene na ime ispunjenja ništetnog dijela ugovorne odredbe u skladu sa shvaćanjem koje je izrazio ovaj sud.
5.3. U odnosu na deveto naznačeno pitanje kojim predlagatelj preispituje je li sud dužan provesti dokaz saslušanja parničnih stranaka i svjedoka i to potpisnika ugovora o kreditu na okolnost obavješćivanja korisnika kredita o fluktuacijama u tečaju CHF treba odgovoriti da tuženik navedeno nije predlagao tijekom prvostupanjskog postupka stoga o odgovoru na tako naznačenom pitanju o obvezi suda da provede određene dokaze koje tuženik nije niti predložio ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 31. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić,v.r
