Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-32/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. J., zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – kleveta iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja C. kompetencija d.o.o., podnesene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-200/2019-13. od 2. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba privatnog tužitelja C. kompetencija d.o.o. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-200/2019-13 od 2. rujna 2022., temeljem članka 453. stavka 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.), optuženi P. J. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevete, opisano i kažnjivo po članku 149. stavka 2. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 3. u svezi članka 145. stavka 2. točka 6. i 7. ZKP/08 privatni tužitelj je dužan platiti sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalni iznos od 500,00 kuna te sudske pristojbe i to na temelju Tar. br. 20. Zakona o sudskim pristojbama iznos od 250,00 kuna za privatnu tužbu i na temelju Tar. br. 21. Zakona o sudskim pristojbama iznos od 500,00 kuna za presudu suda, kao i nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika u iznosu od 4.375,00 kn, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio privatni tužitelj C. kompetencija d.o.o. putem branitelja D. P., odvjetnika iz O., ne navodeći žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjsku sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da optuženika proglasi krivim.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

4.1. Iako privatni tužitelj u sadržaju žalbe ističe bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali je zakonski ne označava, niti obrazlaže, već samo parafrazira dio odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da je „…kako se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude“.

4.2. Međutim, presuda nema nedostataka i može se ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Izreka pobijane presude sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, te ne proturječi sama sebi ni njenim razlozima. Ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sama okolnost što privatni tužitelj ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda izvedeni iz provedenih dokaza, u žalbi iznosi drugačije zaključke i stajališta o pravnoj odlučnosti utvrđenih činjenica, ne predstavlja istaknutu povredu kaznenog postupka, već pobija ispravnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

5. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, privatni tužitelj iznosi svoju ocjenu i analizu rezultata izvedenih dokaza, ukazujući da je optuženik „…iznosio neistinite činjenične tvrdnje za koje je znao da su neistinite i koje mogu štetiti časti i ugledu tužitelja“. Smatra da je u konkretnom slučaju „riječ o neistinitim tvrdnjama“, a ne o vrijednosnom sudu, kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud. 5.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne (i druge važne) činjenice, a svoje zaključke o njima temelji na savjesnoj analizi i ispravnoj ocjeni vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza na raspravi, posebice proturječnih koje je sagledavao, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti.

5.2. Naime, privatni tužitelj tereti optuženika da je počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11., na način da je kritične zgode na svom F. profilu, kao koordinator stranke Ž. zid, napisao objavu i uputio priopćenje medijima u R. H., koju su i objavili, u kojoj je iznosio i prenosio činjenične tvrdnje neistinitog sadržaja o privatnom tužitelju (C. K. d. o. o. za istraživanje i razvoj iz V.), koje mogu škoditi časti i ugledu, navodeći (između ostalog) da je u posjedu još jednog u nizu famoznih lokalnih „menedžerskih ugovora“, koji svojom formom i sadržajem, iako zakonski „ispravan“, premašuje svako moralno, razumno i logično mjerilo. Ž. V.-srijemska, osnovala je društvo znakovitog imena C. K. d. o. o., kako bi dr. sc. I. A., postao direktor društva, čiji menedžerski ugovor „donosi“, da direktor društva potpuno samostalno (članak 3.), vodi poslove društva na vlastitu odgovornost (članak 4.), da ima obavezu stalnog usavršavanja, troškove puta, smještaja, dnevnice, članarine, reprezentacije (članak 8.), da samostalno raspoređuje kada će i koliko raditi (članak 9.), da se pojavljuje na priredbama i gozbama, više priliče plemstvu. Nastavno navodi da je posebno „upadljiv i drzak“ članka 17. Ugovora, o kojem je naveo „…unatoč svim privilegijama iz ugovora i radnog mjesta, direktor bude toliko nesposoban da si ne može isplatiti plaću, Županija će mu ponuditi novo radno mjesto, minimalno direktorsko, s plaćom kakvu si sam nije uspio zaraditi, je li tko čuo da C. išta radi, hoće li se u Ž. probuditi savjest društva i ovakvi ugovori postati razlogom pada s vlast…“, čime je citiranu neistinitu i klevetničku tvrdnju učinio pristupačnom velikom broju osoba.

5.3. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da (opisni) navodi privatne tužbe predstavljaju činjenične tvrdnje, koje se odnose na određeni događaj, čija se istinitost može utvrđivati i provjeriti. Nakon toga je prvostupanjski sud utvrdio da su inkriminirani navodi činjenične tvrdnje, a koje se i ne osporavaju, zatim je pristupio utvrđivanju da li su te činjenične tvrdnje istinite ili ne, uslijed čega je radi utvrđenja ovih odlučnih činjenica, izveo sve potrebne dokaze, cijeneći ih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti pa je na temelju takve analize zaključio da nije dokazano da je optuženik kritične zgode iznio neistinite činjenične tvrdnje.

5.4. Utemeljeno prvostupanjski sud prihvaća obranu optuženika u kojoj je naveo da je kritične zgode na svom F. profilu, kao koordinator stranke Ž. zid, napisao objavu i uputio priopćenje medijima inkriminirani tekst, kojeg su i objavili, iznio istinite činjenične tvrdnje, vezano za menedžerski ugovor (Ugovor o obavezama, ovlaštenjima i plaći člana uprave - direktora društva od 2. rujna 2017.). Ova obrana je potkrijepljena djelom prihvaćenog iskaza svjedoka I. A., koji je naveo (kao predstavnik privatnog tužitelja i direktor društva C. kompetencija d.o.o.) da je u izravnoj vezi s inkriminiranim tekstom za kojeg ne može decidirano tvrditi da je naštetio poslovanju društva ali je moguće, jer se o tome pričalo unutar društva i nije bilo ugodno. Posebno je obrana optuženika potkrijepljena pročitanim materijalnim dokazima tijekom rasprave (preslikom za priopćene medijima i predmetni menedžerski ugovor), čiji sadržaji vjerodostojnosti i istinitosti, ničim nisu dovedeni u sumnju, a koji odgovaraju sadržaju predmetnog ugovora.

5.5. Kod ovakvog stanja stvari, privatni tužitelj ničim nije dokazao da su navodi optuženika vezano za predmetni ugovor neistiniti, što ne proizlazi ni iz iskaza svjedoka I. A., a niti iz bilo kojeg drugog dokaza izvedenog na raspravi, uslijed čega je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te osnovano zaključivši da je optuženik inkriminirane zgode iznosio ili prenosio istinite činjenične tvrdnje. Stoga, nije dokazano počinjenje kaznenog djela što se optuženiku privatnom tužbom stavlja na teret, za što je prvostupanjski sud dao valjane i argumentirane razloge, koje nije potrebno dopunjavati, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

5.6. Dakle, tijekom postupka nije dokazano da je optuženik iznosio neistinite činjenične tvrdnje, koje mogu štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, znajući da su neistinite, prvostupanjski sud ga je zakonito, na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. ZKP/08, oslobodio optužbe za terećeno kazneno djelo.

6. Najzad, pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku da je privatni tužitelj obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 149. stavka 3. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 7 ZKP/08, s obzirom da je izrečena oslobađajuća presuda. Svi troškovi kaznenog postupka odmjereni su u skladu s trajanjem i složenošću kaznenog postupka te imovinskim prilikama privatnog tužitelj, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika.

7. Kako nisu utvrđene povrede zakona, na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa člankom 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, valjalo je slijedom iznesenog, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Dušanka Zastavniković Duplančić, v. r.