Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-60/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz R., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., protiv tuženice R. H., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-218/17-80 od 8. listopada 2020., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja D. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-218/17-80 od 8. listopada 2020. u toč. 1. izreke i u toč. 2. izreke u dijelu kojim se nalaže tužitelju isplatiti tuženici parnični trošak u iznosu od 26.250,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

»1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 101.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 17. svibnja 2014. g. pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza do 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od prvog dana nakon donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.„

2. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 26.250,00 kn u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.«

2. Protiv citirane presude u toč. 1. izreke i u toč. 2. izreke u dosuđujućem dijelu, žalbu je izjavio tužitelj osobno i po punomoćniku pobijajući je zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Iz obrazloženja presude slijedi niz međusobno proturječnih utvrđenja pa tako iz iskaza svjedokinje J. S. i policijskih službenika koji su intervenirali po dojavi ne proizlazi da je tužitelj u kasnim popodnevnim satima 16. svibnja 2014. u alkoholiziranom stanju u društvu D. A. u kafiću B. izazvao incident u kojem je gost kafića D. B. pretučen od strane tužitelja i njegovog prijatelja jer je reagirao zato što je tužitelj ošamario konobaricu nakon što im je odbila dati piće. Sukladno stajalištu suda nije moguće isključiti niti to da je tužitelj na dan događaja u spomenuti kafić došao s već slomljenim rebrima i hematomima na licu u alkoholiziranom stanju koje mu je umanjilo bol do te mjere da je pretukao svjedoka, pobjegao s mjesta događaja autobusom i trčeći pred policijskim službenicima kojima se opirao do te mjere da su ga morali vezati i ukrcati u specijalno vozilo kako bi ga preveli do prostorija PP Rijeka pošpricavši ga pritom suzavcem po očima kako bi se primirio i izašao iz vozila. Prema dinamici događaja kako ga opisuju svjedoci kod tužitelja su ozljede mogle nastati samo za vrijeme dok se nalazio pod ingerencijom policijskih službenika od trenutka uhićenja odnosno lišenja slobode do predaje u prostorije PP Rijeka. Pri tome okolnost da u liječničkoj dokumentaciji nisu opisani krvni podljevi koji bi trebali postojati kod ozljede u vidu prijeloma rebara nije u toj mjeri značajna da dovodi u pitanje postojanje ozljeda i trenutak njihova nastanka. Tužitelj i svjedok D. A. su iskreno i okolnosno opisali čitav događaj od početka do kraja, a i iz iskaza svjedoka koji su prisustvovali događaju prije ozljeđivanja tužitelja jasno je da tužitelj neposredno prije uhićenja nije bio ni na koji način ozlijeđen. Opisane ozljede mu nije mogao nanijeti nitko drugi nego policijski službenici koji su ga lišili slobode i prevozili u "marici". Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode tužitelja ističući da se na nalazu Hitnog pregleda od 17. svibnja 2014. navodi da je tužitelj sudjelovao u fizičkom obračunu s nepoznatim osobama u kafiću, da je popio "hektolitre pive", zadobio višestruke udarce šakama po licu i toraksu, svijest nije gubio, događaja se sjeća u cijelosti, iz čega je razvidno što je točno tužitelj priopćio liječnici samo nekoliko sati nakon samog događaja. Predlaže da se odbije žalba kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 101.000,00 kn na ime naknade štete nastale zbog ozljeda u štetnom događaju 16. svibnja 2014. od strane policijskih službenika.

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da su tužitelj i D. A. 16. svibnja 2014. u kasnim popodnevnim satima u alkoholiziranom stanju došli u kafić B. blizu riječke tržnice gdje im je konobarica J. S. odbila dati piće jer su bili u vidno alkoholiziranom stanju te je tužitelj ošamario konobaricu,

- da je gost kafića D. B. reagirao na tužiteljevo šamaranje konobarice i u sukobu s tužiteljem i D. A. zadobio ozljede, odnosno tužitelj ga je udario pepeljarom po glavi i hrvao se sa D. A.,

- da tužitelj nije bio ozlijeđen u kafiću B., s tim da su on i D. A. bili krvavi po rukama, po majici i košulji, vjerojatno od pretučenog D. B.,

- da su tužitelja i D. A. po izlasku iz kafića presreli policijski službenici koji su ih odveli u "marici" do I. policijske postaje u Rijeci, kada tužitelj nije htio izaći iz vozila pa je protiv njega upotrijebljen suzavac kao najblaže sredstvo prisile,

- da je prema otpusnom pismu KBC R. od 17. svibnja 2014. tužitelj pregledan u 4.55 sati zbog ozljeda zadobivenih u sudjelovanju u tučnjavi u kafiću koje je zadobio u fizičkom obračunu s nepoznatim osobama, s tim da je dežurna liječnica objasnila da se anamneza uzima od samog pacijenta koji se pregledava ili od druge osobe ako pacijent nije u mogućnosti sam dati anamnezu,

- da iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. V. P. proizlazi da su ozljede koje su utvrđene tužitelju tijekom bolničkog zbrinjavanja mehaničke ozljede što znači da nije moguće zaključivati o samo jednom sredstvu kojim su nanesene, da je moguće da se prilikom zadobivanja ozljeda sredstvo ozljeđivanja kreće prema tijeku (npr. prilikom udarca), ali također i da se tijelo kreće prema sredstvu (npr. prilikom pada), da prijelomi rebara mogu nastati i od udarca i od pada, da krvni podljev jagodičnog područja lijevo te prijelom prvog sjekutića desno može nastati zasebnim udarcem nekog tupo tvrdog sredstva, ali i udarcem u prepreku u prostoru, da se može zaključiti da su ozljede tužitelja dijelom nastale padom (serijski prijelom rebara, oguljotine lica) dok su prijelom osmog rebra i prijelom sjekutića najvjerojatnije nastali udarcima, da nije moguće zaključivati u kojem trenutku su nastale ozljede jer su mogle nastati i prije inkriminiranog vremena jer prijelomi rebara izazivaju bolnost prilikom disanja ali ne onemogućavaju kretanje, da u medicinskoj dokumentaciji nisu opisani krvni podljevi tužitelja niti su isti fotografirani pa se ne može isključiti upotreba pendreka kao sredstva kojim je zadan udarac, premda kod udarca pendrekom krvni podljev ima karakteristična obilježja i izgleda kao jedan luk, da se ne može isključiti mogućnost bijega tužitelja usprkos prijeloma rebara koje je imao, da su kod tužitelja ozljede nastale kombinacijom udarca i pada, a postoji mogućnost da su nastale prilikom vožnje u "marici" kao posljedica nalijetanja tijela na prepreke u vozilu i da je bilo za očekivati u slučaju da je prijelom rebra nastao udarcem da postoji i krvni podljev izvana što bi bio slučaj i kod prijeloma rebra nastalog padom, kojega kod tužitelja nije bilo,

prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj mogao doći u kafić, izaći iz njega pa i bježati policiji trčećim korakom uz činjenicu da ima prijelom rebra koji bi trebao biti praćen s krvnim podljevom da je nastao udarcem, a kojega u konkretnom slučaju nije bilo, da postoji mogućnost da prijelom rebara kod tužitelja datira i prije spornog događaja, da se u medicinskoj dokumentaciji spominje da su ozljede nastala u tuči s nepoznatim osobama koju anamnezu je dao sam tužitelj, da je tužitelj odbio liječničku pomoć, pa kako tužitelj nije dokazao da su ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji nastale na način da su mu ih zadali policijski službenici u "marici", njegov tužbeni zahtjev je odbijen pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, iz iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja vještakinje dr. V. P. ne može se izvesti zaključak da su ozljede kod tužitelja mogle nastati samo za vrijeme od trenutka uhićenja do predaje u prostorije PP Rijeka, jer su svjedoci iskazivali o tome da je tužitelj prije ulaska u "maricu" bio krvav po licu i tijelu te se ne može isključiti da je ozljede zadobio nakon izlaska iz kafića padom ili na neki drugi način ili u kafiću prilikom incidenta sa D. B., neovisno o tome što ni D. B. ni konobarica nisu vidjeli da je tužitelj ozlijeđen.

9. Isto tako, iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da se kod tužitelja radi o nespecifičnim mehaničkim ozljedama, što znači da nije moguće zaključivati o samo jednom sredstvom koje je nanijelo ozljedu, tj. moguće je da se prilikom zadobivanja ozljeda sredstvo ozljeđivanja kreće prema tijelu (npr. prilikom udaraca), ali i da se tijelo kreće prema sredstvu (npr. prilikom pada). Prijelomi rebara mogu nastati udarcima, ali mogu nastati i prilikom pada. Kada se radi o serijskom prijelomu rebara, a tužitelj je zadobio serijski prijelom rebara 8., 9. i 10. lijeve polovice prsnog koša i prijelom 8. rebra desne polovice prsnog koša, takva ozljeda nastaje padom ili u prometnim nesrećama dok prijelomi pojedinačnih rebara češće nastaju udarcima. U konkretnom slučaju može se zaključiti da su ozljede tužitelja dijelom nastale padom (serijski prijelom rebara i oguljotine lica), dok su prijelom 8. rebra i prijelom prvog sjekutića gore desno najvjerojatnije nastali udarcima.

9.1. Prijelomi rebara izazivaju bolnost prilikom disanja, ali ne onemogućavaju kretanje. Takvi prijelomi rebara koji su direktno vezani na prsnu kost bole, a osjećaj za bol je individualan. Prijelomi rebara ne djeluju na funkciju nogu i ne može se isključiti da se u okolnostima potrebe za bijegom može trčati, što znači da je tužitelj i s prijelomom rebara mogao doći u kafić, nakon incidenta izaći iz njega i bježati policiji trčećim korakom, a što upućuje na mogućnost da ozljede kod tužitelja datiraju i otprije 16./17. svibnja 2014.

9.2. Pri tome je okolnost da u liječničkoj dokumentaciji nisu opisani krvni podljevi koji bi trebali postojati kod ozljede u vidu prijeloma rebara nastale udarcem pendrekom značajna kod ocjene načina ozljeđivanja i trenutka nastanka ozljeda, s obzirom na iskaz vještakinje u kojem navodi da udarac pendrekom ostavlja trag-krvni podljev s karakterističnim obilježjima i izgledom kao jedan izduljeni luk te da iz opisa ozljeda tužitelja proizlazi da na prsnom košu nisu vidljivi krvni podljevi iako bi u slučaju kada prijelomi nastaju kao posljedica direktnih udaraca bilo za očekivati krvnih podljeva na mjestu prijeloma rebara koji se ne opisuju, već se govori samo o bolnosti na dodir prošireno više desno gdje bi prema RTG snimci bio opis prijeloma jednog rebra.

9.3. Prema tome, neosnovana je tvrdnja tužitelja da mu ozljede nije mogao nanijeti nitko drugi nego policijski službenici koji su ga lišili slobode i prevozili u "marici".

10. Iz nalaza Zavoda za hitnu medicinu Primorsko goranske županije od 17. svibnja 2014. proizlazi da je tužitelj došao u 4,55 sati na Zavod priopćujući da je sudjelovao u tuči u kafiću, osjeća pritisak u prsima, guši ga, bol u toraksu aksilarno, dok iz otpusnog pisma KBC R., Zavoda za torakovaskularnu kirurgiju slijedi da je tužitelj primljen u 5,27 sati i hospitaliziran zbog ozljeda koje je navodno zadobio u fizičkom obračunu s nepoznatim osobama, iz čega se zaključuje da je tužitelj liječnicima kod uzimanja anamneze rekao da je ozljede zadobio u tuči u kafiću s nepoznatim osobama, dakle nekoliko sati nakon spornog događaja nije naveo da su mu policijski službenici nanijeli ozljede zbog kojih je hospitaliziran.

11. S obzirom na to da u korist teze da su mu ozljede nanijeli policijski djelatnici prebijanjem u "marici" govore samo iskazi tužitelja i svjedoka D. A., a ne i ostali izvedeni dokazi (iskazi svjedoka, medicinska dokumentacija i mišljenje vještakinje), pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, zaključio da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između postupanja policijskih službenika i zadobivenih ozljeda te primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP) odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odlučivanja o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), time što je tužitelju naloženo da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 26.250,00 kn.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u toč. 1. izreke i u dosuđujućem dijelu u toč. 2. izreke.

14. U nepobijanom dijelu u toč. 2. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za više zatraženi parnični trošak, ista presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 31. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.