REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-2547/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SPEKTRA d.o.o., OIB 66404733183, Osijek, Županijska 1, kojeg zastupaju punomoćnici Darko Šuper, Ivica Kovačev, Iva Kovačev Radić i Ivan Jukić, odvjetnici iz Osijeka, Europske avenije 3/I, protiv tuženika LUZVANA j.d.o.o., OIB 70130787552, Vinkovci, Stjepana Radića 36, radi isplate iznosa od 52.500,46 kn / 6.968,00 EUR , odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-348/2020-10 od 16. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-348/2020-10 od 16. travnja 2021. u točkama I. i III. njene izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-348/2020-10 od 16. travnja 2021. održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alena Vajcla u Vinkovcima, poslovni broj OVRV-790/2020 od 21. listopada 2020., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 52.500,46 kn zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje teku na iznos od 14.185,92 kn od 16. studenoga 2019. do isplate, 14.269,05 kn od 16. siječnja 2020. do isplate, 14.248,68 kn od 16. veljače 2020. do isplate, 8.296,30 kn od 16. ožujka 2020. do isplate, 1.500,51 kn od 21. travnja 2020. do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 1.131,25 kn, zajedno s pripadajućim zateznim od 22. listopada 2020. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu predvidivih troškova u iznosu od 37,50 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu je platni nalog ukinut (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.687,50 kn (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 kn (točka IV. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupnik sklopili Ugovor o zakupu 11. rujna 2019., predmet kojeg je zakup poslovnog prostora koji se nalazi u Osijeku, Ulica Hrvatske Republike 31b, kao i da tuženik više ne koristi predmet zakupa. Utvrđeno je i da je tim Ugovorom dogovoreno kako će tuženik plaćati mjesečnu zakupninu u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 1.515,00 EUR (čl. 2.), kako porez na dodanu vrijednost nije uključen u iznos zakupnine te se obračunava sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, kako se tuženik obvezuje zakupninu plaćati mjesečno i to najkasnije do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec sukladno ispostavljenim računima od strane tužitelja i kako se tuženik obvezao o vlastitom trošku snositi i s tim u vezi pravodobno i uredno plaćati sve troškove vezano uz potrošnju električne energije, vode, grijanja, plina, komunalne naknade, naknade za uređenje voda, odvoz smeća, troškove zajedničke pričuve, spomeničke rente, troškova zajedničkih usluga i sl.
2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik prigovorom protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporio iznos od 8.593,42 kn, jer je Sporazumom o prestanku Ugovora o zakupu od 11. rujna 2019. utvrđen njegov dug od 43.907,04 kn, ali taj prigovor nije prihvatio uz obrazloženje da sporazum nije potpisan ni od strane tužitelja niti od strane tuženika i ne proizvodi pravne učinke.
2.2. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da nije postojala ugovorna obveza tužitelja za pribavom rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima te je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18.).
3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik, a u smislu odredbe članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) uzeto je da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i III. izreke). Presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da prihvati žalbu i odbije tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio činjenicu da tužitelj nije dužan ishoditi minimalne tehničke uvjete, kao i da se tuženik ugovorom nije obvezao pribaviti minimalne tehničke uvjete. Također, tuženik ukazuje da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije prihvatio sporazum koji je dostavio tuženik, a bez obzira što sporazum nije potpisan postoji usmeni dogovor između stranaka, pa je sud trebao provesti dokaz saslušanjem stranaka.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu zakupnine i režijskih troškova za listopad 2019. te siječanj, veljaču i ožujak 2020. godine.
9. Pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sadržaj sporazuma o prestanku Ugovora o zakupu koji je tuženik privio spisu. Naime, taj sporazum koji je tužitelj osporio nisu potpisali ni tužitelj niti tuženik.
10. Člankom 7. Zakona o parničnom postupku propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (stavak 1.), a sud je ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno (članak 7. stavak 2. Zakona o parničnom postupku). Također, sud odlučuje u okviru predloženih dokaza o tome koje će od takvih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).
11. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije ni predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, pa u smislu navedenih zakonskih odredaba prvostupanjski sud taj dokaz nije ni mogao izvoditi. Također, ni u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (članak 352. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). U konkretnom slučaju tuženik je saslušanje stranaka po prvi puta u žalbi predložio radi osporavanja visine tužbenog zahtjeva, ali ne i radi utvrđenja bitne povrede odredaba parničnog postupka.
12. Isto tako, tuženik za svoju tvrdnju da ga je tužitelj doveo u zabludu uvjerivši ga da predmetni poslovni prostor ima rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima nije spisu privio, niti je predložio izvođenje nikakvog dokaza. Suprotno žalbenim navodima, pribavljanje rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima nije zakonska obveza tužitelja, niti je takvu obvezu tužitelj preuzeo ugovorom.
13. Osim toga, prilikom primopredaje poslovnoga prostora ugovorne strane sastavljaju zapisnik u koji se unose podaci o stanju poslovnoga prostora (članak 10. stavak 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora), a ako zapisnikom iz stavka 1. toga članka nije utvrđeno stanje poslovnoga prostora, smatra se da je zakupnik primio poslovni prostor u stanju utvrđenom ugovorom, odnosno u stanju prikladnom za obavljanje djelatnosti utvrđene ugovorom, osim ako se radi o skrivenim nedostacima (članak 10. stavak 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora).
14. Slijedom navedenog, razlozima svoje žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 31. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
Broj zapisa: eb318-e0a9e
Kontrolni broj: 0dc4b-dd9c2-8fb0d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Srđan Šimac, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
