Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-81/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. V., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 3. u vezi članka 51. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog A. V., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj K-23/2019-42 od 2. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog A. V., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženi A.

V., radnjama za koje je u izreci prvostupanjske presude proglašen krivim, počinio jedno produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 3. u vezi s člankom 52. stavak 1. KZ/11.

II Uslijed odluke pod I.,te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika zbog odluke o kazni, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi A. V., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 3. u vezi s člankom 52. KZ/11. na temelju tog zakonskog propisa, a uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu se temeljem članka 56. KZ/11., izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

III U ostalom dijelu žalba optuženog A. V. i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi A. V. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11. za koja su mu na temelju članka 51. stavak 1. u vezi s člankom 190. stavkom 3. KZ/11. utvrđene kazne zatvora i to kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine za djelo počinjeno na štetu djeteta R. M. i kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine za djelo počinjeno na štetu djeteta K. H., te je potom na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi A. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., dalje: ZKP/08.) u vezi članka 77. stavak 1. KZ/11. od optuženog A. V. oduzeta je protupravno stečena imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 190. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11., u iznosu od 350,00 kuna i utvrđeno je da novčani iznos od 350,00 kuna postaje vlasništvo R. H., koji iznos je optuženi A. V. dužan naknaditi u državni proračun R. H. u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11. od optuženog A. V. oduzet je privremeno oduzeti predmet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Križevci od 14. ožujka 2019. broj 33563 i to PVC folija ispunjena zelenom biljnom materijom nalik na drogu marihuanu sveukupno 4,84 grama, te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog A. V. oduzeti su privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Križevci od 14. ožujka 2019. broj 33563 i to PVC folija ispunjena sitno rezanim duhanom bez markica Ministarstva financija Republike Hrvatske sveukupno 150 grama i digitalna vaga marke "Poket scale", te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženom A. V. naloženo je da podmiri materijalne troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. i paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i za optuženika prihvate utvrđene kazne zatvora, za svako pojedino kazneno djelo, te ga se potom osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju, jer da izrečena kazna od 3 godine i 6 mjeseci nije primjerena počinjenim djelima.

2.1. Protiv te presude žali se i optuženi A. V. po branitelju I. V., odvjetniku u B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe za kazneno djelo iz izreke pobijane presude, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po svom branitelju u kojem pobija žalbene navode državnog odvjetnika, ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se ista odbije.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Prije svega, ispitivanjem pobijane presude, u povodu podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., uočena je povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. na štetu optuženika.

5.1. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio navode optužnice i ocijenio da se ovdje radi o dva zasebna kaznena djela počinjena u realnom stjecaju, pa je optuženik proglašen krivim da je počinio dva kaznena djela iz članka 190. stavka 1. i 3. KZ/11., jer je u periodu od 1. prosinca 2018. do 13. ožujka 2019. u više navrata prodavao drogu marihuanu, time da su kupci droge bila djeca tj. dvije osobe mlađe od 18 godina, pri čemu zanemaruje da je optuženik, pojedinim radnjama ostvarivao modalitete istog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi iz članka 190. stavka 1. i 3. KZ/11. Naime, neovisno o tome što se radi o radnjama prodaje droge dvjema maloljetnim osobama (istovjetno je kao i u slučaju prodaje droge punoljetnim osobama), optuženik evidentno postupa u okvirima iste namjere, a pojedine su radnje u prirodnom smislu blisko vremenski i prostorno povezane tako da i u pravnom smislu čine jedinstvenu cjelinu, pa su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 52. stavak 1. KZ/11., o produljenom kaznenom, budući se u ovom konkretnom slučaju ne radi o kaznenim djelima iz članka 52. stavak 2. KZ/11., koja se ne mogu pravno označiti kao produljena.

5.2. Stoga je, u odnosu na ukupnu kriminalnu djelatnost optuženika, iz izreke pobijane presude, osnovano primijeniti institut produljenog kaznenog djela iz članka 52. stavak 1. KZ/11. te isto pravno označiti kao kazneno djelo iz članka 190. stavak 3. KZ/11. u vezi s člankom 52. stavak 1. KZ/11.

5.3. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, optuženika je umjesto za stjecaj dva kaznena djela bilo potrebno osuditi za jedno produljeno kazneno djelo iz članka 190. stavka 3. u vezi članka 52. stavak 1. KZ/11., čime je u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog A. V., a po službenoj dužnosti, otklonjena uočena povreda zakona na optuženikovu štetu te preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, kako je to i učinjeno u točki I izreke ove presude.

6. Optuženik u uvodu žalbe ističe povredu kaznenog zakona, ne navodeći zakonske odredbe za tu povredu, ali iz sadržaja proizlazi da upire na povredu iz članka 469. točke 1. ZKP/08., smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu, budući da ima nizak stupanj krivnje, djelo nije imalo posljedice za oštećenike, pa ne postoji ni potreba za njegovim kažnjavanjem. U prilog tome ističe da mu se stavlja na teret izrazito mala količina droge marihuane od 5 grama, a jednako tako i mali novčani iznos od 350,00 kuna.

7. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, treba istaknuti da se optuženiku stavlja na teret da je u više navrata djeci, R. M. i K. H., koji su bili mlađi od 18 godina, u razdoblju od tri mjeseca, u količini od po 1,00 g, po cijeni od po 50,00 kuna, prodao tvari koje su proglašene opojnom drogom, marihuanom, te ostvario imovinsku korist od 350,00 kuna. Upravo činjenica da se radi o prodaji droge marihuane djeci, neovisno o manjoj količini te manjem novčanom iznosu, tijekom razdoblja od tri mjeseca, a što upućuje na određenu upornost u kriminalnom postupanju, otklanja mogućnost primjene instituta beznačajnog djela iz članka 33. KZ/11., a kako to u žalbi pogrešno tvrdi optuženik. Stoga nije počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08. jer je djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo. 8. Nadalje, optuženik ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer su odbijeni svi dokazni prijedlozi obrane, posebice ponovnim ispitivanjem mlt. oštećenika na raspravi, a koji su ispitani u na dokaznom ročištu u prisustvu branitelja optuženika, ali ne i samog optuženika, pa kako je sud odbio kao nevažne dokaze pozvati ponovno mlt. oštećenike, kao i policijske djelatnike koji su prisustvovali očevidu na okolnosti dobrovoljne predaje droge i pribaviti podatke o mlt. oštećenicima iz drugih postupaka, da je time povrijeđeno pravo obrane optuženika na raspravi, a budući je sud pročitao iskaze mlt. oštećenka, bez suglasnosti obrane, odbivši njihovo neposredno ispitivanje, to je sud, po stajalištu obrane, postupio u suprotnosti sa zakonom, te se radi u biti o dokazima koje je sud trebalo izdvojiti, da je prvostupanjski sud, ipak,svoju presudu u većem dijelu utemeljio na tako nezakonito pročitanim zapisnicima mlt. oštećenika iz prethodnog postupka, a bez suglasnosti stranaka.

8.1. Niti u tome optuženik nije u pravu, budući se radi o iskazu maloljetnih osoba koje su ispitane na dokaznom ročištu u prisustvu branitelja optuženika u skladu s člankom 235. i 236. stavak 1. točka 1. ZKP/08., a što znači da je obrani bilo omogućeno kontradiktorno ispitivanje maloljetnih svjedoka, dok je za ponovno ispitivanje djece prema članku 292. stavak 1. ZKP/08. propisano da se ono provodi samo iznimno, a što ovdje nije bio slučaj, niti potreba, jer su sve one odlučne činjenice iz kojih je slijedilo utvrđenje optuženikove odgovornosti bile u potpunosti razjašnjene već u njihovim iskazima iz prethodnog postupka. Daljnji žalbeni navodi optuženika da se radi o nezakonitom dokazu, jer je sud pročitao iskaze mlt. svjedoka R. M. i K. H. na raspravi bez suglasnosti obrane te odbio da se isti ponovno pozovu, iako su mlt. svjedoci samo jednom pozivani, a nisu se odazvali, pa da je sud imao na raspolaganju druga sredstva radi osiguranja njihove nazočonosti na raspravi, nisu osnovani, budući se u ovom slučaju radi o iskazima mlt. svjedoka koji su bili konfrontirani, pa suprotno stavu obrane, presuda može biti utemeljena na tim iskazima iz prethodnog postupka, dok je stajalište obrane da su "mogla biti uporabljena druga sredstva da mlt. svjedoci pristupe raspravi" u suprotnosti s člankom 115. stavak 8. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19., dalje: ZSM), koji propisuje da se na dijete ne primjenjuju odredbe o prisilnom dovođenju, novčanom i zatvorskom kažnjavanju zbog odbijanja svjedočenja. Stoga, bez obzira što je optuženik u pravu da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na članak 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08., kada je pročitao iskaze mlt. svjedoka (što bi upućivalo na otežan pristup svjedoka), to pozivanje prvostupanjskog suda na pogrešnu zakonsku odredbu ne utječe na prethodno obrazloženje ovog drugostupanjskog suda, da se ovdje radi o zakonitim dokazima te da su bili ispunjeni svi uvjeti, da se njihovi iskazi pročitaju sukladno članku 431. stavak 1. u vezi s člankom 292. stavak 2. ZKP/08. U pogledu žalbenih navoda zbog odbijanja ostalih dokaznih prijedloga obrane (ispitivanje policijskih djelatnika na okolnosti predaje droge te pribavljanje podataka vode li se drugi postupci u kojima se pojavljuju isti oštećenici u drugim postupcima kao oštećenici), isti su s pravom odbijeni kao nevažni dokazi, s obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da je optuženik prije pretrage dragovoljno predao marihuanu, što je zabilježeno u zapisniku o očevidu, dok pribavljanje predloženih podataka o mlt. oštećenicima, ne samo da je u suprotnosti sa odredbama ZSM-a i drugih pozitivnih propisa o zaštiti djece kao žrtvama kaznenih djela, već uopće nije povezano sa činjenicama iz ovog konkretnog predmeta, pa je stoga i nevažno, čime nije došlo do povrede prava obrane na raspravi.

8.2. Optuženik nadalje smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer pobijana presuda ne sadrži razloge na kojima bi trebala biti utemeljena. Međutim, iz izloženih žalbenih navoda vidljivo je da optuženik presudu suda prvog stupnja sadržajno zapravo pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te većim dijelom zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, nezadovoljstvo žalitelja ocjenom pojedinog dokaza, pa i svih dokaza, ne predstavlja bitnu postupovnu povredu, nego je riječ o prigovoru činjenične naravi, pa će o osnovanosti tih prigovora biti razmatrano u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.3. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., pa tako ni u žalbi navedene povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 3. ZKP/08.

9. U okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pobija, prije svega, analizom iskaza mlt. oštećenih R. M. i K. H. tvrdeći da su njihovi iskazi nejasni i proturječni, te da niti iz drugih provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženik njima u više navrata prodao marihuanu, već da su upravo mlt. oštećenici njega poticali da im proda drogu, dok nepotpuno činjenično stanje vidi u odbijanju dokaznih prijedloga, ponovnim ispitivanjem mlt. oštećenika i ostalim odbijenim dokaznim prijedlozima. Osim toga, tvrdi da on nije mogao sa sigurnošću znati da se radilo o djeci, s obzirom na njihov izgled i fizičku razvijenost.

9.1. Međutim, protivno žalbenim navodima, prihvaćajući razloge iz pobijane presude, zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne iskaze mlt. svjedoka R. M. i K. H., a koji se žalbom nastoje bezuspješno osporiti, drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je obrana optuženika neuvjerljiva, niti je potvrđena iskazom njegove supruge, budući ona nije bila svjedokom inkriminirane prodaje droge od strane optuženika mlt. oštećenicima, dok s druge strane proizlazi kako je upravo ona iskazala, da joj se činilo da su mlt. oštećenici stari oko 17 godina kada ih je vidjela u njihovoj kući, a što govori u prilog pravilnog zaključka suda, da je njihov izgled i uzrast bio poznat i optuženiku.

9.2. Iako nije sporno, a prema priznanju samog optuženika, da je on konzument droge marihuane zbog nesanice i drugih zdravstvenih problema, to ne znači da on nije osoba koja bi se bavila prodajom droge, budući se ta činjenica utvrđuje na temelju provedenih dokaza, pa kako iz iskaza mlt. oštećenika posve jasno proizlazi kakvo je bilo pakiranje, težina, izgled i osjet prilikom konzumiranja marihuane koju im je optuženik prodavao po cijeni od 50,00 kuna za svaki gram, te uz činjenicu da je pri pretrazi doma optuženika pronađena upravo droga marihuana, onda nema nikakve sumnje da je optuženik prodavao mlt. oštećenicima opojnu drogu marihuanu, neovisno o tome što je optuženik i sam konzumirao i posjedovao marihuanu za vlastite potrebe.

9.3. Dakle, u okviru ove istaknute žalbene osnove optuženik u stvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom analize i ocjene prvostupanjskog suda, već samo polemizira s razlozima pobijane presude. Međutim, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, drugostupanjski sud nalazi da optuženik navodima svoje žalbe nije niti jednim argumentom ozbiljno doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na šire obrazloženje iz prvostupanjske presude.

10. Iznoseći razloge za žalbu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik navodi da je optuženika trebalo osuditi na strožu kaznu, odnosno izreći mu bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju imajući u vidu težinu počinjenih kaznenih djela.

10.1. Suprotno tome, optuženik u žalbi zbog odluke o kazni navodi, da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani, te iako je sud utvrdio da optuženik nije počinio terećeno kazneno djelo načinom koji odstupa od uobičajenog načina počinjenja tog kaznenog djela, te da do sada nije osuđivan, da je djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti i da je otac četvero maloljetne djece o kojoj je dužan skrbiti, optuženik smatra da je trebalo imati u vidu i one činjenice koje vode do stava da se radi o beznačajnom djelu, zbog čega smatra da mu je sud izrekao prestrogu kaznu, koja u potpunosti odstupa od stajališta sudske prakse za ovakova i slična djela, budući se u predmetima, u kojima se utvrdi prodaja daleko veće količine droge, pa i težih droga, izriču iste ili čak i blaže kazne, od ove koja izrečena optuženiku, od tri i pol godine zatvora.

11. S obzirom na preinačenje pobijane presude u pravnoj oznaci djela u korist optuženika, trebalo je izreći i novu kaznenu sankciju, kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika zbog odluke o kazni.

12. Tako pravilnom primjenom materijalnog prava optuženik sada odgovara za jedno kazneno djelo (iako istu kriminalnu količinu radnji), pa s obzirom na preinaku kaznenog djela u pravnoj oznaci djela, te prihvaćajući žalbene navode optuženika zbog odluke o kazni, da na njegovoj strani postoje okolnosti za blaže kažnjavanje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske razmotrio je po prvostupanjskom sudu sve utvrđene otegotne i olakotne okolnosti prilikom odabira kaznene sankcije.

12.1. Drugostupanjski sud je zaključio da brojnost i priroda svih, po prvostupanjskom sudu, utvrđenih olakotnih okolnosti (da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, da je neosuđivan i nekažnjavan, da je osoba srednje životne dobi od 57 godina koji do sada nije bio u sukobu sa zakonom, da je otac sedmero djece, od kojih je četvero maloljetno i o kojoj maloljetnoj djeci je dužan skrbiti, da od prihoda ima mirovinu od 3.100,00 kuna, što mu je jedini i redoviti mjesečni prihod kojim uzdržava cijelu obitelj, jer mu je supruga nezaposlena, da su imovinske prilike cijele obitelji optuženog loše, da mu je zdravlje narušeno uz postojanje dijagnoze ovisnosti o alkoholu, psihoorganskog oštećenja ličnosti uslijed ovisnosti, psihotraume i oštećenja mozga, da je preživio moždani udar sa posljedicom hemipareze desnom stranom, kao i to da nije došlo do štetnih posljedica za R. M. i K. H., koji su sada punoljetne osobe, protek vremena od počinjenja kaznenog djela u kojem optuženik nije ponovio isto ili slično postupanje, pa je za očekivati da niti neće), opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne, zbog utvrđenih naročito olakotnih okolnosti na strani optuženika, pa imajući u vidu, da je optuženik u pravu kada smatra da ga je trebalo blaže kazniti, budući je riječ o maloj količini droge (5g), o maloj količini novca (350,00 kuna), i da je riječ o tzv. "lakoj drogi", po koju su mlt. oštećenici dolazili na vlastitu inicijativu u kuću optuženika, družeći se s njegovim znatno mlađim sinom od 11 godina, a koje druženje im je optuženik i zabranio, kao i to da nisu nastupljele nikakve štetne posljedice za mlt. oštećenike, koji su sada već punoljetne osobe, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Ovaj sud drugog stupnja, nadalje, smatra da olakotne okolnosti koje se odnose na raniji život optuženika i njegovu ličnost, te zdravstveno stanje, brojnu obitelj kojoj je hranitelj, opravdavaju i zaključak suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, pa mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda uz rok kušnje u trajanju od pet godina, kao maksimalno propisani rok kušnje, koji opravdava, kako težinu počinjenog djela, tako i ostvarenje zakonom predviđene svrhe predviđene u članku 41. KZ/11., uz naglasak, da je ista sankcija ujedno i pružanje šanse optuženiku, da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja i uskladi svoje buduće ponašanje s očekivanjima društva, kojom će se ojačati i svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

12.2. Stoga, nije u pravu državni odvjetnik kada predlaže da se optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju zbog težine počinjenog kaznenog djela.

13. Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ista je osnovano oduzeta.

14. Odluke o oduzimanju predmeta i troškovima postupka donesene su u skladu sa zakonskim propisima.

15. Slijedom iznesenog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 31. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović